Bosnian - Chapter 12 - Yusuf

Elif Lam Ra. Ovo su ajeti Knjige jasne

Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku da biste razumjeli

Objavljujuci ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepsim događajima kazujemo iako prije njega nisi doista nista znao

Kada Jusuf rece ocu svome: "O oce moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se poklonise" –

on rece: "O sinko moj, ne kazuj svoga sna braci svojoj, da ti ne ucine kakvu pakost, sejtan je doista covjeku otvoreni neprijatelj

I eto tako, Gospodar tvoj ce tebe odabrati, i tumacenju snova te nauciti, i miloscu Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao sto je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. – Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je

U Jusufu i braci njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju

Kada oni rekose: "Jusuf i brat njegov drazi su nasem ocu od nas, a nas je citava skupina. Nas otac, zaista, ocito grijesi

Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite – otac vas ce se vama okrenuti, i poslije toga cete dobri ljudi biti" –

jedan od njih rece: "Ako bas hocete nesto uciniti, onda Jusufa ne ubijte, vec ga na dno nekog bunara bacite, uzece ga kakva karavana

O oce nas" – rekose oni – "zasto sumnjas u nasa osjecanja prema Jusufu? Mi mu zaista zelimo dobro

Posalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi cemo ga, sigurno, cuvati

Bice mi doista zao ako ga odvedete, a plasim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili" – rece Jakub

Kako ce ga vuk pojesti, a nas ovoliko!" – rekose oni – "mi bismo tada zaista bili izgubljeni

I kada ga odvedose i odlucise da ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: "Ti ces ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te nece prepoznati

I uvecer dođose ocu svome placuci

O oce nas" – rekose – "bili smo otisli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod nasih stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam neces vjerovati, iako istinu govorimo

I donesose kosulju njegovu laznom krvlju okrvavljenu. "U vasim dusama je ponikla zla misao" – rece on – "i ja se necu jadati, od Allaha ja trazim pomoc protiv ovoga sto vi iznosite

I dođe jedna karavana, te poslase vodonosu svoga i on spusti vedro svoje. "Mustuluk!" – viknu on – "evo jednog djecaka!" I oni su ga kao trgovacku robu sakrili, a Allah dobro zna ono sto su uradili

I prodadose ga za jeftine pare, za nekoliko grosa; jedva su cekali da ga se oslobode

I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, rece zeni svojoj: "Ucini mu boravak prijatnim! Moze nam koristan biti, a mozemo ga i posiniti!" I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naucismo ga tumacenju snova – a Allah cini sta hoce, ali vecina ljudi ne zna

I kad on stasa, Mi ga mudroscu i znanjem obdarismo; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela cine

I poce da ga na grijeh navodi ona u cijoj je kuci bio, pa pozakljuca sva vrata i rece: "Hodi!" – "Sacuvaj Boze!" – uzviknu on – "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim nece nikad uspjeti

I ona je bila pozeljela njega, a i on bi nju pozelio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao – tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Nas iskreni rob

I njih dvoje prema vratima potrcase – a ona razdera straga kosulju njegovu – i muza njezina kraj vrata zatekose. "Kakvu kaznu zasluzuje onaj koji je htio zeni tvojoj zlo uciniti" – rece ona – "ako ne tamnicu ili kaznu bolnu

Ona je pokusala mene na grijeh navesti" – rece Jusuf. – "Ako je kosulja njegova sprijeda razderana, onda ona istinu govori, a on neistinu" – primijeti jedan rođak njezin –

a ako je kosulja njegova straga razderana, onda ona laze, a on govori istinu

I kada on vidje da je kosulja njegova straga razderana, rece: "To je jedno od vasih lukavstava, vasa su lukavstva zaista velika

Ti, Jusufe, ostavi se toga, a ti trazi oprostenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela zgrijesiti

I zene u gradu pocese govorkati: "Upravnikova zena navracala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako grijesi

I kad ona cu za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po noz i rece: "Izađi pred njih!" A kad ga one ugledase, zadivise se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezase: "Boze, Boze!" – uskliknuse – "ovo nije covjek, ovo je melek plemeniti

E to vam je onaj zbog koga ste me korile" – rece ona. "Istina je da sam ga htjela na grijeh navratiti, ali se on odupro. Ako ne ucini ono sto od njega trazim, bice, sigurno, u tamnicu bacen i ponizen

Gospodaru moj" – zavapi on – "draza mi je tamnica od ovoga na sto me one navracaju. I ako Ti ne odvratis od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati

I Gospodar njegov uslisa molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve cuje i zna

Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je neduzan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu

S njim su u tamnicu usla jos dva momka. "Ja sam sanjao da cijedim grozđe" – rece jedan od njih. – "A ja, opet" – rece drugi – "kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumaci nam to, jer vidimo da si zaista dobar covjek

Nijedan obrok hrane nece vam donesen biti, a da vam ja prije ne kazem sta cete dobiti" – rece Jusuf. "To je samo dio onoga cemu me naucio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji onaj svijet ne priznaje

i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne prilici da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali vecina ljudi nije zahvalna

O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemocni

Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vasi – Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali vecina ljudi ne zna

O drugovi moji u tamnici, jedan od vas ce gospodara svoga vinom pojiti, a drugi ce raspet biti, pa ce mu ptice glavu kljuvati. Ono sto ste pitali samo to znaci

A onome od njih dvojice za koga je znao da ce spasen biti rece: "Spomeni me gospodaru svome!" – ali sejtan ucini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekolike godine

I vladar rece: "Sanjao sam kako sedam mrsavih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasusenih. O velikasi, protumacite mi san moj ako snove znate tumaciti

Zbrkanih li snova!" – rekose oni – "mi snove ne znamo tumaciti

I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, i rece: "Ja cu vam protumaciti san, samo me posaljite

Jusufe, o prijatelju, protumaci nam sta znaci: sedam mrsavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasusenih – pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali

Sijacete sedam godina uzastopno" – rece – "pa ono sto pozanjete u klasu ostavite, osim ono malo sto cete jesti

jer ce poslije toga doci sedam teskih koje ce pojesti ono sto ste za njih pripremili, ostace jedino ono malo sto cete za sjetvu sacuvati

Zatim ce, poslije toga, doci godina u kojoj ce ljudima kise u obilju biti i u kojoj ce cijediti

I vladar rece: "Dovedite mi ga!" I kad Jusufu izaslanik dođe, on rece: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: 'Sta je s onim zenama koje su svoje ruke porezale – Vlasnik moj dobro zna spletke njihove

Sta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navracale?" – upita vladar. – "Boze sacuvaj!" – rekose one – "mi o njemu nista ruzno ne znamo!" – "Sad ce istina na vidjelo izaci" – rece upravnikova zena – "ja sam njega na grijeh navracala, on je istinu rekao

Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih

Ja ne pravdam sebe, ta dusa je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prasta i samilostan je

I vladar rece: "Dovedite mi ga, uzecu ga u svoju svitu" – i posto porazgovara s njim, rece mu: "Ti ces od danas kod nas utjecajan i pouzdan biti

Postavi me" – rece – "da vodim brigu o stovaristima u zemlji, ja sam zaista cuvaran i znan

I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio: milost svoju Mi dajemo onome kome hocemo i ne dopustamo da propadne nagrada onima koji dobra djela cine

A nagrada na onome svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha cuvaju

I dođose braca Jusufova i uđose k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadose

I kad ih namiri hranom potrebnom, rece: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vasim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne moze biti bolje primam

Ako mi ga ne dovedete, necete vise od mene hrane dobiti i ne dolazite mi

Pobrinucemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista cemo tako postupiti" – rekose oni

A Jusuf rece momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni ce ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet ce se vratiti

I posto se vratise ocu svome, rekose: "O oce nas, vise nam nece hranu davati. Zato posalji s nama brata naseg da bismo dobili hranu, a mi cemo ga zaista cuvati

Zar da vam ga povjerim kao sto sam prije povjerio brata njegova?" – rece on. "Ali, Allah je najbolji cuvar i On je najmilostiviji

A kad otvorise tovare svoje i nađose da su im vracene stvari njihove, oni rekose: "O oce nas, sta mozemo vise pozeljeti? Evo, vracene su nam stvari nase, i hranom cemo celjad nasu namiriti, i brata naseg cemo cuvati, a i jedan kamilin tovar hrane cemo vise dobiti; to je neznatan tovar

Ja ga s vama necu poslati" – rece – "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da cete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate." I posto mu se oni zaklese, on rece: "Allah je jamac za ono sto smo utanacili

O sinovi moji" – rece onda – "ne ulazite na jednu kapiju, vec na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga sto vam Allah odredi; moc pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju

I kad uđose onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu posteđeni onoga sto im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila zelja Jakubova, koju je izvrsio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato sto smo ga Mi naucili, ali vecina ljudi ne zna

I kad iziđose pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i rece: "Ja sam, doista, brat tvoj i ne zalosti se zbog onoga sto su oni uradili

I posto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu casu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O karavano, vi ste, doista, kradljivci

Oni im pristupise i upitase: "Sta trazite

Trazimo vladarevu casu" – odgovorise. – "Ko je donese, dobice kamilin tovar hrane. Ja za to jamcim

Allaha nam" – rekose oni – "vi znate da mi nismo dosli ciniti nered na Zemlji, i mi nismo kradljivci

A kakva mu je kazna ako ne govorite istinu?" – upitase

Kazna je onome u cijem se tovaru nađe – sam on" – odgovorise. – "Eto tako mi kaznjavamo kradljivce

I on poce s vrecama njihovim, prije vrece brata svoga, a onda izvadi casu iz vrece brata svoga. – Mi poucismo Jusufa da tako varku izvede. – On po vladarevu zakonu nije mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopustenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hocemo, a nad svakim znalcem ima jos znaniji

Ako je on ukrao" – rekose oni – "pa i prije je brat njegov krao!" I Jusuf im ne rece nista. "Vi ste u gorem polozaju" – pomisli u sebi – "a Allah dobro zna kako je bilo to o cemu govorite

O upravnice" – rekose oni – "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si ti dobar covjek

Sacuvaj Boze" – rece – "da uzmemo nekog drugog do onoga u koga smo nas predmet nasli! Tada bismo zaista bili nepravedni

I kad izgubise svaku nadu, odvojise se u stranu da se posavjetuju. "Zar ne znate" – rece najstariji među njima – "da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Necu napustiti ovu zemlju dok mi to otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji

Vratite se ocu svome pa recite: 'O oce nas, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono sto smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga sto je bilo suđeno sacuvati

Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo dosli. Mi zaista govorimo istinu

Nije tako" – rece Jakub – "u dusama vasim je ponikla zla misao, i ja se necu jadati, nadam se da ce mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je

I okrenu se od njih i rece: "O Jusufe, tugo moja!" – a oci su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potisten

Allaha nam" – rekose oni – "ti toliko spominjes Jusufa da ces tesko oboljeti ili umrijeti

Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono sto vi ne znate" – rece on

O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost

I kad oni iziđose pred Jusufa, rekose: "O upravnice, i nas i celjad nasu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrađuje one koji milostinju udjeljuju

A znate li" – upita on – "sta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromisljeno uradili

A da ti nisi, uistinu, Jusuf?" – povikase oni. – "Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio – pa, Allah, uistinu, nece dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela cine

Allaha nam" – rekose oni – "Allah te je nad nama uzvisio, mi smo doista zgrijesili

Ja vas sada necu koriti" – rece – "Allah ce vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji

Ovu kosulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on ce progledati, i svu celjad svoju mi dovedite

I kada karavana napusti Misir, otac njihov rece: "Ja zbilja osjecam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio

Allaha nam" – rekose oni – "ti i sada kao i prije grijesis

A kad glasonosa radosne vijesti dođe, on stavi kosulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh" – rece – "da ja znam od Allaha ono sto vi ne znate

O oce nas" – rekose oni – "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista, zgrijesili

Zamolicu Gospodara svoga da vam oprosti" – odgovori on – "jer On prasta i On je milostiv

I kad iziđose pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i rece: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobođeni

I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi poklonise, pa on rece: "O oce moj, ovo je tumacenje moga sna nekadasnjeg, Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon sto je sejtan između mene i brace moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoce, i On, zaista, sve zna i mudar je

Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naucio me tumacenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zastitnik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruzi me onima koji su dobri

Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlucili, i kada su onako lukavi bili

A vecina ljudi, ma koliko ti zelio, nece biti vjernici

Ti od ovih ne trazis nagradu za Kur'an, on je samo opomena svim svjetovima

A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okrecu

Vecina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim

Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, nece stici ili da ih Cas suđeni nece iznenaditi, a da oni to nece ni primijetiti

Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajuci jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim

A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, građane kojima smo objave objavljivali. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skoncali oni prije njih – a onaj svijet je doista bolji za one koji se budu Allaha bojali – zar se necete opametiti

I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomisljali da ce ih lascima proglasiti, pomoc Nasa bi im dosla; Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Nasa ne bi mimoisla narod nevjernicki

U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmisljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objasnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje