Bosnian - Chapter 89 - Al-Fajr

Tako mi zore

i deset noci

i parnih i neparnih

i noci kada nestaje –

zar to pametnom zakletva nije…

Zar ne znas sta je Gospodar tvoj sa Adom uradio

sa stanovnicima Irema, punog palata na stupovima

kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo

i Semudom, koji je stijene u dolini klesao

i faraonom, koji je satore imao –

koji su na Zemlji zulum provodili

i poroke na njoj umnozili

pa je Gospodar tvoj – bic patnje na njih spustio

jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi

Covjek, kada Gospodar njegov hoce da ga iskusa pa mu pocast ukaze i blagodatima ga obaspe, rekne: "Gospodar moj je prema meni plemenito postupio

A kad mu, da bi ga iskusao, opskrbu njegovu oskudnom ucini, onda rekne: "Gospodar moj me je napustio

A nije tako! Vi paznju sirocetu ne ukazujete

i da se puki siromah nahrani – jedan drugog ne nagovarate

a nasljedstvo pohlepno jedete

i bogatstvo pretjerano volite

A ne valja to! Kada se Zemlja u komadice zdrobi

i kad dođe naređenje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda

i kad se tog Dana primakne Dzehennem; tada ce se covjek sjetiti – a na sto mu je sjecanje?! –

i reci: "Kamo srece da sam se za ovaj zivot pripremio

Tog Dana niko nece kao On muciti

i niko nece kao On u okove okivati

A ti, o duso smirena

vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan

pa uđi među robove Moje

i uđi u Dzennet Moj