Verse 1 — Surah Ibrahim 14:1
Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga
Verse 2 — Surah Ibrahim 14:2
Allaha, čije je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. A od užasne patnje teško nevjernicima
Verse 3 — Surah Ibrahim 14:3
koji život na ovome svijetu više vole od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje da ga prikažu krivim! Oni su u velikoj zabludi
Verse 4 — Surah Ibrahim 14:4
Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoće i ukazuje na pravi put onome kome hoće; On je Silan i Mudar
Verse 5 — Surah Ibrahim 14:5
I Musaa smo poslali s dokazima Našim: "Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!: To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan
Verse 6 — Surah Ibrahim 14:6
I kad Musa reče narodu svome: "Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mučili, koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali, - to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašega
Verse 7 — Surah Ibrahim 14:7
i kad je Gospodar vaš objavio: "Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti
Verse 8 — Surah Ibrahim 14:8
I Musa još reče: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji, - pa, Allah, doista, ni o kome nije ovisan i On je jedini hvale dostojan
Verse 9 — Surah Ibrahim 14:9
Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? - Samo ih Allah zna! - Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili; "Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi veoma sumnjamo u ono u što nas pozivate
Verse 10 — Surah Ibrahim 14:10
Poslanici njihovi su govorili: "Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio". Oni su odgovorili: "Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali - pa, donesite nam čudo vidljivo
Verse 11 — Surah Ibrahim 14:11
Mi jesmo ljudi kao i vi" - govorili su im poslanici njihovi -, "ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoće; mi vam ne možemo donijeti čudo bez Allahove volje - a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju
Verse 12 — Surah Ibrahim 14:12
Zašto da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojima idemo uputio? Mi ćemo doista strpljivo podnositi muke ne koje nas budete stavljali - a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju
Verse 13 — Surah Ibrahim 14:13
Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili ćete vjere naše biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi ćemo vjernike sigurno uništiti
Verse 14 — Surah Ibrahim 14:14
i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Biće to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje moje stahovati
Verse 15 — Surah Ibrahim 14:15
I poslanici su pomoć tražili, pa je svaki oholi i inadžija nastradao
Verse 16 — Surah Ibrahim 14:16
pred njim će Džehennem biti - i on će biti pojen odvratnom kapljevinom
Verse 17 — Surah Ibrahim 14:17
mučiće se da je proguta, ali je nikako neće moći proždrijeti i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti; njega će teška patnja čekati
Verse 18 — Surah Ibrahim 14:18
Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; neće moći da očekuju nikakvu nagradu za djela koja su učinili, to će teška propast biti
Verse 19 — Surah Ibrahim 14:19
Zar ne vidiš da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio. Ako htjedne, vas će udaljiti i nova stvorenja dovesti
Verse 20 — Surah Ibrahim 14:20
to Allahu nije teško
Verse 21 — Surah Ibrahim 14:21
I izići će svi pred Allaha, pa će oni koji su bili tlačeni reći glavešinama svojim: "Mi smo bili vaše pristalice, možete li nam imalo Allahovu kaznu olakšati?" - "Da je nas Allah uputio", - odgovoriće oni - "i mi bismo bili vas uputili. Žalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam više neće biti
Verse 22 — Surah Ibrahim 14:22
I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: "Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazvali; zato ne korite mene, već sami sebe, niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim." Nevjernike sigurno čeka bolna patnja
Verse 23 — Surah Ibrahim 14:23
A oni koji su vjerovali i dobra djela činili biće uvedeni, voljom Gospodara njihova, u Džennetske bašče kroz koje će rijeke teći i u njima će vječno boraviti, u njima će se riječju "Mir" pozdravljati
Verse 24 — Surah Ibrahim 14:24
Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer - lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu
Verse 25 — Surah Ibrahim 14:25
ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili
Verse 26 — Surah Ibrahim 14:26
A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka
Verse 27 — Surah Ibrahim 14:27
Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće
Verse 28 — Surah Ibrahim 14:28
Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima - nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u Kuću propasti doveli
Verse 29 — Surah Ibrahim 14:29
u Džehennem, u kome će gorijeti, - a užasno je on prebivalište
Verse 30 — Surah Ibrahim 14:30
i izmislili Allahu ortake da bi zavodili s puta Njegova? Reci: "Naslađujte se, završićete sigurno u vatri
Verse 31 — Surah Ibrahim 14:31
Reci vjernicima, robovima Mojim, da molitvu obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno, dio onoga što im mi darujemo, prije nego što nastupi dan u kome neće biti trgovanja ni prijateljstva
Verse 32 — Surah Ibrahim 14:32
Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite
Verse 33 — Surah Ibrahim 14:33
i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom
Verse 34 — Surah Ibrahim 14:34
i daje vam svega onoga što od Njega ištete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan
Verse 35 — Surah Ibrahim 14:35
A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, učini ovaj grad bezbjednim i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima
Verse 36 — Surah Ibrahim 14:36
oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa - Ti, uistinu, praštaš i samilostan si
Verse 37 — Surah Ibrahim 14:37
Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili
Verse 38 — Surah Ibrahim 14:38
Gospodaru naš, Ti zacijelo znaš šta mi tajimo, a šta na javu iznosimo. Allahu ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu
Verse 39 — Surah Ibrahim 14:39
Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe
Verse 40 — Surah Ibrahim 14:40
Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju
Verse 41 — Surah Ibrahim 14:41
Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljma mojim, i svim vjernicima - na Dan kad se bude polagao račun
Verse 42 — Surah Ibrahim 14:42
A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernic! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene
Verse 43 — Surah Ibrahim 14:43
i kada će žureći uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti
Verse 44 — Surah Ibrahim 14:44
Ti opominji ljude Danom kada će im kazna doći, kada će oni koji su se ogriješili prema sebi - govoriti: "Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvaćemo se pozivu Tvome i slijedićemo poslanike" - "A zar se prije niste zaklinjali da nećete na onaj svijet
Verse 45 — Surah Ibrahim 14:45
I nastanili ste se bili u kućama onih koji su se prema sebi ogriješili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupali, i primjere smo vam navodili
Verse 46 — Surah Ibrahim 14:46
I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo što lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti
Verse 47 — Surah Ibrahim 14:47
Nemoj ni pomisliti da Allah neće održati obećanje Svoje poslanicima Svojim - Allah je, uistinu, silan i strog
Verse 48 — Surah Ibrahim 14:48
na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iziđu pred Allaha Jedinoga i Svemoćnog
Verse 49 — Surah Ibrahim 14:49
Toga dana ćeš vidjeti grješnike povezane u zajedničke okove
Verse 50 — Surah Ibrahim 14:50
košulje će im od katrana biti, a vatra će lica njihova obavijati
Verse 51 — Surah Ibrahim 14:51
da Allah kazni svakoga prema zasluzi - Allah će zaista brzo račun svidjeti
Verse 52 — Surah Ibrahim 14:52
Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je sano On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku