Verse 1 — Surah Al-Araf 7:1
Elif-lam-mim-sad
Verse 2 — Surah Al-Araf 7:2
Objavljujete ti se Knjiga - i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da njome opominješ i da vjernicima bude pouka
Verse 3 — Surah Al-Araf 7:3
Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitinika! - A kako vi malo pouku primate
Verse 4 — Surah Al-Araf 7:4
Koliko smo Mi samo gradova razorili! I kazna Naša im je dolazila noću i danju kad bi prilegli
Verse 5 — Surah Al-Araf 7:5
a kada bi ih kazna Naša zadesila, jadikovanje njihovo se svodilo samo na riječi: "Nasilnici smo, zaista bili
Verse 6 — Surah Al-Araf 7:6
I sigurno ćemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitaćemo, doista, i poslanike
Verse 7 — Surah Al-Araf 7:7
i izložićemo im, pouzdano, sve što o njima znamo, jer Mi nismo odsutni bili
Verse 8 — Surah Al-Araf 7:8
Mjerenje toga dana biće pravedno: oni čija dobra djela prevagnu, oni će šta žele postići
Verse 9 — Surah Al-Araf 7:9
a oni čija dobra djela budu lahka, oni će, zato što dokaze Naše nisu priznavali, stradati
Verse 10 — Surah Al-Araf 7:10
Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebno za život dali. - A kako vi malo zahvaljujete
Verse 11 — Surah Al-Araf 7:11
Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!" i oni su se poklonili, a Iblis nije; on nije htio da se pokloni
Verse 12 — Surah Al-Araf 7:12
Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" - upita On. - "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" - odgovori on
Verse 13 — Surah Al-Araf 7:13
E onda izlazi iz Dženneta" - reče On -, "ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista od onih prezrenih
Verse 14 — Surah Al-Araf 7:14
Daj mi vremena do dana njihova oživljenja!" - zamoli on
Verse 15 — Surah Al-Araf 7:15
Daje ti se vremena!" - reče On
Verse 16 — Surah Al-Araf 7:16
E zašto si odredio pa sam u zabludu pao". - reče -, "kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati
Verse 17 — Surah Al-Araf 7:17
Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!" - reče On. "Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista će Džehennem napuniti
Verse 18 — Surah Al-Araf 7:18
pa ću im sprijeda, i straga, i zdasna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti
Verse 19 — Surah Al-Araf 7:19
A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite
Verse 20 — Surah Al-Araf 7:20
I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: "Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili
Verse 21 — Surah Al-Araf 7:21
i zaklinjaše im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni
Verse 22 — Surah Al-Araf 7:22
I na prevaru ih zavede. A kad oni oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi Džennetsko lišće stavljati počeše. "Zar vam to drvo nisam zabranio?! - zovnu ih Gospodar njihov - "i rekao vam: "Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj
Verse 23 — Surah Al-Araf 7:23
Gospodaru naš", - rekoše oni - "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni
Verse 24 — Surah Al-Araf 7:24
Izlazite" - reče On - "jedni drugima bićete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati
Verse 25 — Surah Al-Araf 7:25
Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni biti" - reče On
Verse 26 — Surah Al-Araf 7:26
O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. - To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili
Verse 27 — Surah Al-Araf 7:27
O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji vjeruju
Verse 28 — Surah Al-Araf 7:28
A kada urade neko ružno djelo, govore: "Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio." Reci: "Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela! Zašto o Allah ugovorite ono što ne znate
Verse 29 — Surah Al-Araf 7:29
Reci: "Gospodar moj naređuje - pravednost. I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako će vas ponovo oživjeti
Verse 30 — Surah Al-Araf 7:30
On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer oni, mjesto Allaha, šejtane za zaštitnike uzimaju i misle da dobro rade
Verse 31 — Surah Al-Araf 7:31
O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju
Verse 32 — Surah Al-Araf 7:32
Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju
Verse 33 — Surah Al-Araf 7:33
Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate
Verse 34 — Surah Al-Araf 7:34
Svaki narod ima svoj kraj, i kad dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati
Verse 35 — Surah Al-Araf 7:35
O sinovi Ademovi, kad vam između vas samih budu dolazili poslanici koji će vam propise Moje objašnjavati, - onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela činili neće ničega bojati niti će bilo za čim tugovati
Verse 36 — Surah Al-Araf 7:36
a oni koji dokaze Naše budu poricali, i od njih se budu oholo okretali, biće stanovnici u vatri, u njoj će vječno ostati
Verse 37 — Surah Al-Araf 7:37
Ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži i ne priznaje Njegove riječi? Takvi će dobiti sve ono što im je zapisano. Ali kada im izaslanici Naši dođu da im dušu uzmu, upitaće: "A gdje su oni kojima ste se, umjesto Allahu, klanjali?" - "Izgubili su nam se" - odgovoriće, i sami protiv sebe posvjedočiti da su nevjernici bili
Verse 38 — Surah Al-Araf 7:38
Ulazite u Džehennem s narodima, sa džinnovima i ljudima koji su prije vas bili i nestali!" - reći će On. I kad god neki narod uđe, proklinjaće onaj za kojim se u nevjerovanje poveo. A kad se svi u njemu iskupe, tada će običan puk reći o glavešinama svojim: "Gospodaru naš, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!" - "Za sve će biti dvostruka!" - reći će On -, "ali vi ne znate
Verse 39 — Surah Al-Araf 7:39
A glavešine će reći običnom puku: "Pa vi nemate nikakve prednosti pred nama!" Zato iskusite patnju za ono što ste radili
Verse 40 — Surah Al-Araf 7:40
Onima koji dokaza Naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili - kapije nebeske neće se otvoriti, i prije će debelo uže kroz iglene uši proći nego što će oni u Džennet ući. Eto tako ćemo Mi grješnike kazniti
Verse 41 — Surah Al-Araf 7:41
U Džehennemu će im ležaj i pokrivači od vatre biti. Eto tako ćemo Mi nevjernike kazniti
Verse 42 — Surah Al-Araf 7:42
A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili - Mi nikog ne zadužujemo mimo njegovih mogućnosti - biće stanovnici Dženneta, u njemu će vječno ostati
Verse 43 — Surah Al-Araf 7:43
Iz njihovih grudi ćemo zlobu odstraniti; ispred njih će rijeke teći, i oni će govoriti: "Hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara našeg su zaista istinu donosili", i njima će se doviknuti: "Taj Džennet ste u nasljedstvo dobili za ono što ste činili
Verse 44 — Surah Al-Araf 7:44
I stanovnici Dženneta će stanovnike vatre dozivati: "Mi smo našli da je istinito ono što nam je Gospodar naš obećao, da li ste i vi našli da je istinito ono čime vam je Gospodar vaš prijetio?" - "Jesmo!" - odgovoriće. A onda će jedan glasnik među njima da ga i jedni i drugi čuju, viknuti: "Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogriješili
Verse 45 — Surah Al-Araf 7:45
koji su od Allahova puta odvraćali i nastojali da ga iskrive, i koji u onaj svijet nisu vjerovali
Verse 46 — Surah Al-Araf 7:46
Između njih biće bedem, a na vrhovima ljudi koji će svakog po obilježju njegovom poznati. I oni će stanovnicima Dženneta viknuti: "Mir vama!" - dok još ne uđu u nj, a jedva će čekati
Verse 47 — Surah Al-Araf 7:47
A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima Džehennema, uzviknuće: "Gospodaru naš, ne daj nam da budemo s narodom grješnim
Verse 48 — Surah Al-Araf 7:48
Oni koji će po vrhovima bedema biti zovnuće neke ljude, koje će po obilježju njihovom poznati, i reći će: "Šta vam koristi ono što ste zgrtali i to što ste se oholo držali
Verse 49 — Surah Al-Araf 7:49
Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost neće stići?" - a Allah im je rekao: "Uđite u Džennet, nikakva straha za vas neće biti, i ni za čim vi nećete tugovati
Verse 50 — Surah Al-Araf 7:50
I stanovnici vatre dozivaće stanovnike Dženneta: "Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!" - a oni će reći: "Allah je to dvoje nevjernicima zabranio
Verse 51 — Surah Al-Araf 7:51
kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je život na Zemlji bio obmanuo. "Sada ćemo Mi njih zaboraviti, zato što su zaboravljali da će na ovaj Dan pred Nama stajati i zato što su dokaze Naše poricali
Verse 52 — Surah Al-Araf 7:52
A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili, da bude putokaz i milost ljudima koji budu vjerovali
Verse 53 — Surah Al-Araf 7:53
Čekaju li oni da se obistine prijetnje njene? Onoga dana kada se obistine, reći će oni koji su na njih prije zaboravili: "Istinu su poslanici Gospodara našeg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vraćeni, pa da postupimo drukčije nego što smo postupili!" Ali, oni su sami sebe upropastili, a neće im biti ni onih koje su izmišljali
Verse 54 — Surah Al-Araf 7:54
Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; On tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova
Verse 55 — Surah Al-Araf 7:55
Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole
Verse 56 — Surah Al-Araf 7:56
I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine
Verse 57 — Surah Al-Araf 7:57
On je Taj koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživjeti, opametite se
Verse 58 — Surah Al-Araf 7:58
U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne načine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju
Verse 59 — Surah Al-Araf 7:59
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu
Verse 60 — Surah Al-Araf 7:60
A glavešine naroda njegova su odgovarale: "Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi
Verse 61 — Surah Al-Araf 7:61
O narode moj," - govorio je on - " nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova
Verse 62 — Surah Al-Araf 7:62
poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i svako dobro vam želim; a ja od Allaha znam ono što ne znate vi
Verse 63 — Surah Al-Araf 7:63
Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje, da biste se grijeha klonili i pomilovani bili
Verse 64 — Surah Al-Araf 7:64
Ali, oni su ga lažnim smatrali, pa smo njega i one koji su bili uz njega u lađi spasili, a one koji u dokaze Naše nisu vjerovali - potopili; uistinu, oni su pravi slijepci bili
Verse 65 — Surah Al-Araf 7:65
A Adu - njegova brata Huda. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite
Verse 66 — Surah Al-Araf 7:66
Glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: "Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista lažac
Verse 67 — Surah Al-Araf 7:67
O narode moj", - govorio je on - "nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik
Verse 68 — Surah Al-Araf 7:68
dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik
Verse 69 — Surah Al-Araf 7:69
Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio; to što ste krupna rasta - Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono što budete željeli
Verse 70 — Surah Al-Araf 7:70
Zar si nam došao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali preci naši napustimo? - govorili su oni. "Učini da nas snađe to čime nam prijetiš, ako je istina to što govoriš
Verse 71 — Surah Al-Araf 7:71
Već će vas stići kazna i gnjev Gospodara vašeg!" - govorio je on. "Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vaši nazvali, a kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato čekajte, i ja ću s vama čekati
Verse 72 — Surah Al-Araf 7:72
I Mi smo iz milosti Naše njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Naše nisu priznavali i koji nisu vjerovali
Verse 73 — Surah Al-Araf 7:73
A Semudu - njegova brata Saliha. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne
Verse 74 — Surah Al-Araf 7:74
I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći
Verse 75 — Surah Al-Araf 7:75
A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potlačene, one među njima koji su vjerovali: "Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?" - "Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno" - odgovoriše oni
Verse 76 — Surah Al-Araf 7:76
A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete" - rekoše oni koji su bili oholi
Verse 77 — Surah Al-Araf 7:77
I zaklaše onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: "O Salihu, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik
Verse 78 — Surah Al-Araf 7:78
I zadesi ih strašan potres i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični
Verse 79 — Surah Al-Araf 7:79
a on ih je već bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju
Verse 80 — Surah Al-Araf 7:80
I Luta - kad reče narodu svome: "Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio
Verse 81 — Surah Al-Araf 7:81
Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi
Verse 82 — Surah Al-Araf 7:82
A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci
Verse 83 — Surah Al-Araf 7:83
I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili
Verse 84 — Surah Al-Araf 7:84
I na njih smo kišu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skončali
Verse 85 — Surah Al-Araf 7:85
A Medjenu - njegova brata Šuajba. "O narode moj", - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete
Verse 86 — Surah Al-Araf 7:86
I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijeteći i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put. I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je On umnožio, a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili
Verse 87 — Surah Al-Araf 7:87
I ako jedni od vas vjeruju u ono što je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa pričekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji
Verse 88 — Surah Al-Araf 7:88
Glavešine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoše: "Ili ćete bezuvjetno vjeru našu prihvatiti, ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati." - "Zar i protiv naše volje?" - reče on
Verse 89 — Surah Al-Araf 7:89
Ako bismo vjeru vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi ne treba da je prihvaćamo, to neće Allah, Gospodar naš, jer Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem, Ti si sudija najpravedniji
Verse 90 — Surah Al-Araf 7:90
A glavešine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, rekoše: "Ako pođete za Šuajbom, bićete sigurno izgubljeni
Verse 91 — Surah Al-Araf 7:91
I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični
Verse 92 — Surah Al-Araf 7:92
Oni koji su smatrali Šuajba lašcem - kao da nikada u njoj nisu ni bili; oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su nastradali
Verse 93 — Surah Al-Araf 7:93
A on ih je već bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim
Verse 94 — Surah Al-Araf 7:94
I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove neimaštinom i bolešću nismo kaznili da bi se pokajali
Verse 95 — Surah Al-Araf 7:95
Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnožili i rekli: "I naše su pretke pogađale i žalosti i radosti!" - i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili
Verse 96 — Surah Al-Araf 7:96
A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili
Verse 97 — Surah Al-Araf 7:97
A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali
Verse 98 — Surah Al-Araf 7:98
Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naša kazna neće stići danju dok se budu zabavljali
Verse 99 — Surah Al-Araf 7:99
Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji
Verse 100 — Surah Al-Araf 7:100
Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapečatiti, pa savjet neće poslušati
Verse 101 — Surah Al-Araf 7:101
O tim gradovima Mi ti neke događaje njihove kazujemo. Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da povjeruju u ono u što prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zapečati
Verse 102 — Surah Al-Araf 7:102
a Mi smo znali da se većina njih zavjeta neće držati, i znali smo da će većinom, doista, grješnici biti
Verse 103 — Surah Al-Araf 7:103
Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa faraonu i glavešinama njegovim sa dokazima Našim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skončali oni koji su nered činili
Verse 104 — Surah Al-Araf 7:104
I Musa reče: "O faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova
Verse 105 — Surah Al-Araf 7:105
Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi
Verse 106 — Surah Al-Araf 7:106
Ako si donio kakav dokaz" - reče, "pokaži ga, ako istinu govoriš
Verse 107 — Surah Al-Araf 7:107
I on baci svoj štap - kad on prava zmijurina
Verse 108 — Surah Al-Araf 7:108
i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela
Verse 109 — Surah Al-Araf 7:109
Glavešine naroda faraonova povikaše: "Ovaj je, doista, vješt čarobnjak
Verse 110 — Surah Al-Araf 7:110
on hoće da vas izvede iz zemlje vaše, pa šta predlažete
Verse 111 — Surah Al-Araf 7:111
Zadrži njega i brata njegova: - rekoše, - "a pošalji u gradove one koji će skupljati
Verse 112 — Surah Al-Araf 7:112
preda te će sve vješte čarobnjake dovesti
Verse 113 — Surah Al-Araf 7:113
I faraonu čarobnjaci dođoše. "Da li ćemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?" - upitaše
Verse 114 — Surah Al-Araf 7:114
Da", - reče - "i bićete mi, zaista, bliski
Verse 115 — Surah Al-Araf 7:115
O Musa", - rekoše onda - "hoćeš li ti ili ćemo mi baciti
Verse 116 — Surah Al-Araf 7:116
Bacite vi" - reče on. I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše
Verse 117 — Surah Al-Araf 7:117
I Mi naredismo Musau: "Baci štap svoj!" - i on odjednom proguta sve ono čime su oni bili obmanu izveli
Verse 118 — Surah Al-Araf 7:118
I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili
Verse 119 — Surah Al-Araf 7:119
i tu oni bijahu pobjeđeni i ostadoše poniženi
Verse 120 — Surah Al-Araf 7:120
a čarobnjaci se licem na tle baciše
Verse 121 — Surah Al-Araf 7:121
Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povikaše
Verse 122 — Surah Al-Araf 7:122
Gospodara Musaova i Harunova
Verse 123 — Surah Al-Araf 7:123
Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!" - viknu faraon. - "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtićete vi
Verse 124 — Surah Al-Araf 7:124
Izosijecaću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda će vas sve razapeti
Verse 125 — Surah Al-Araf 7:125
A oni rekoše: "Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti
Verse 126 — Surah Al-Araf 7:126
Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kada su nam oni došli. Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i da kao vjernici umremo
Verse 127 — Surah Al-Araf 7:127
A glavešine naroda faraonova rekoše: "Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?" - On reče: "Ubijaćemo mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavljati u životu; mi, uistinu, vladamo njima
Verse 128 — Surah Al-Araf 7:128
Musa reče narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali
Verse 129 — Surah Al-Araf 7:129
Zlostavljani smo" - rekoše oni - "prije nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao!" A Musa reče: "Gospodar vaš će neprijatelja vašeg uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio kako ćete postupati
Verse 130 — Surah Al-Araf 7:130
I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili
Verse 131 — Surah Al-Araf 7:131
I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zaslužili", a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala
Verse 132 — Surah Al-Araf 7:132
I govorili su: "Kakav god dokaz da nam doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati
Verse 133 — Surah Al-Araf 7:133
Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili
Verse 134 — Surah Al-Araf 7:134
I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se, u naše ime, Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodi nevolje, mi ćemo, zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati
Verse 135 — Surah Al-Araf 7:135
I pošto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kojeg im je bilo određeno da je podnose, - oni bi, odjednom, obećanje prekršili
Verse 136 — Surah Al-Araf 7:136
Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naša poricali i prema njima ravnodušni bili
Verse 137 — Surah Al-Araf 7:137
a potlačenom narodu dadosmo u naslijeđe istočne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obećanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno - zato što su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono što su faraon i narod njegov sagradili i ono što su podigli
Verse 138 — Surah Al-Araf 7:138
I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim "O Musa," - rekoše - "napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!" - "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" - reče on
Verse 139 — Surah Al-Araf 7:139
Zaista će biti poništeno ono što ovi ispovjedaju i beskorisno će im biti ono što rade
Verse 140 — Surah Al-Araf 7:140
Zar da vam, pored Allaha, tražim drugog boga, o On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao
Verse 141 — Surah Al-Araf 7:141
I pošto smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno mučili: mušku djecu su vašu ubijali, a žensku vam u životu ostavljali, - to je bilo teško iskušenje Gospodara vašeg
Verse 142 — Surah Al-Araf 7:142
Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci
Verse 143 — Surah Al-Araf 7:143
I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" - "Ne možeš Me vidjeti" - reče -, "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjećeš Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi
Verse 144 — Surah Al-Araf 7:144
O Musa", - reče On - "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. Ono što ti dajem uzmi i zahvalan budi
Verse 145 — Surah Al-Araf 7:145
I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za svašta. "Primi ih svojski, a narodu svome zapovjedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše!" A pokazaću vam i zemlju grješnika
Verse 146 — Surah Al-Araf 7:146
Odvratiću od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god oni dokaz vide neće ga vjerovati: ako vide pravi put - neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put će je prihvatiti. To zato što će dokaze Naše poricati i što će prema njima ravnodušni biti
Verse 147 — Surah Al-Araf 7:147
A onima koji dokaze naše ne budu priznavali i koji u susret na onom svijetu ne budu vjerovali, biće poništena djela njihova. Zar će biti drukčije kažnjeni nego ako su radili
Verse 148 — Surah Al-Araf 7:148
I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatiše i prema sebi se ogriješiše
Verse 149 — Surah Al-Araf 7:149
I pošto se poslije gorko pokajaše i uvidješe da su zabludjeli, oni rekoše: "Ako se Gospodar naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista ćemo biti izgubljeni
Verse 150 — Surah Al-Araf 7:150
A kad se Musa srdit i žalostan narodu svome vrati, povika: "Kako ste tako ružno poslije odlaska moga postupali! Zašto ste požurili i o naređenje Gospodara svoga se oglušili?" - i ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati i poče ga vući sebi. "O sine majke moje," - reče Harun - "narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne smatraj me jednim od onih koji su se prema sebi ogriješili
Verse 151 — Surah Al-Araf 7:151
Gospodaru moj," - zamoli Musa - "oprosti meni i bratu mome i učini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji
Verse 152 — Surah Al-Araf 7:152
One koji su tele prihvatili stići će kazna Gospodara njihova i poniženje još na ovom svijetu; tako Mi kažnjavamo one koji kuju laži
Verse 153 — Surah Al-Araf 7:153
A onima koji rđava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj će, poslije toga, sigurno oprostiti i samilostan biti
Verse 154 — Surah Al-Araf 7:154
I kad Musaa srdžba minu, on uze ploče na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje
Verse 155 — Surah Al-Araf 7:155
I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u određeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on reče: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludi ostavljaš, a kome hoćeš, na pravi put ukazuješ; Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti praštaš najviše
Verse 156 — Surah Al-Araf 7:156
I dosudi nam milost na ovom svijetu, i na onom svijetu, - mi se, vraćamo Tebi!" - "Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću" - reče On -, "a milost Moja obuhvaća sve; daću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, I onima koji u dokaze Naše budu vjerovali
Verse 157 — Surah Al-Araf 7:157
onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postići ono što budu željeli
Verse 158 — Surah Al-Araf 7:158
Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da čita i piše, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite - da biste na pravom putu bili
Verse 159 — Surah Al-Araf 7:159
U narodu Musaovu ima ljudi koji na istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude
Verse 160 — Surah Al-Araf 7:160
I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatražio: "Udari štapom svojim po stijeni!" - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog će piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: "Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo!" Oni nisu Nama nepravdu učinili, sami su sebi nepravedni bili
Verse 161 — Surah Al-Araf 7:161
A kada im je bilo rečeno: "Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle hoćete i recite: "Oprosti!", a na kapiju uđite glava pognutih - oprostićemo vam grijehe vaše, a onima koji dobra djela čine daćemo i više
Verse 162 — Surah Al-Araf 7:162
onda su oni nepravedni među njima zamijenili drugom riječ koja im je bila rečena, i Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato što su stalno nepravedni bili
Verse 163 — Surah Al-Araf 7:163
I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili
Verse 164 — Surah Al-Araf 7:164
A kad neki od njih rekoše: "Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?" - oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili
Verse 165 — Surah Al-Araf 7:165
I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od navaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo grješnike, zato što su stalno u grijehu bili
Verse 166 — Surah Al-Araf 7:166
I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: "Postanite majmuni prezreni
Verse 167 — Surah Al-Araf 7:167
I Gospodar tvoj obznani da će do Smaka svijete prepuštati nad njima vlast nekome ko će ih na najgori način tlačiti. Gospodar tvoj je, doista, brz kad kažnjava, a On oprašta i samilostan je
Verse 168 — Surah Al-Araf 7:168
I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih dobrih, a i onih koji to nisu; i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili
Verse 169 — Surah Al-Araf 7:169
I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: "Biće nam oprošteno!" A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to činili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi - a oni čitaju ono što je u njoj - da će o Allahu samo istinu govoriti. Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se
Verse 170 — Surah Al-Araf 7:170
A oni koji se čvrsto drže Knjige i koji obavljaju molitvu - pa, Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobra djela
Verse 171 — Surah Al-Araf 7:171
A kada smo iznad njih brdo podigli, - činilo se kao oblak -, oni su bili uvjereni da će na njih pasti. "Prihvatite odlučno ono što smo vam dali, i naka vam je na umu ono što je u njemu - da biste bili pobožni
Verse 172 — Surah Al-Araf 7:172
I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedočimo" - i to zato da na sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome ništa nismo znali
Verse 173 — Surah Al-Araf 7:173
Ili da ne reknete: "Naši preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili
Verse 174 — Surah Al-Araf 7:174
I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da bi oni došli sebi
Verse 175 — Surah Al-Araf 7:175
I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao
Verse 176 — Surah Al-Araf 7:176
A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili
Verse 177 — Surah Al-Araf 7:177
Loš su primjer ljudi koji ne priznaju Naše dokaze, oni zlo čine sami sebi
Verse 178 — Surah Al-Araf 7:178
Kome Allah ukaže na pravi put - biće na pravom putu, a koga ostavi u zabludi - taj će izgubljen biti
Verse 179 — Surah Al-Araf 7:179
Mi smo za Džehennem mnoge džinnove i ljude stvorili; oni pameti imaju - a njima ne shvaćaju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni
Verse 180 — Surah Al-Araf 7:180
Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena - kako budu radili, onako će biti kažnjeni
Verse 181 — Surah Al-Araf 7:181
A među onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upućuju istini i koji prema njoj pravedno sude
Verse 182 — Surah Al-Araf 7:182
A one koji naše riječi poriču Mi ćemo malo po malo, a da oni neće ni znati, u propast voditi
Verse 183 — Surah Al-Araf 7:183
i davaću im vremena, obmana Moja doista je trajna
Verse 184 — Surah Al-Araf 7:184
Pa zašto oni ne razmisle da njima poslani poslanik nije lud; on samo otvoreno opominje
Verse 185 — Surah Al-Araf 7:185
I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio, i da im se, možda, kraj njihov primakao? Pa u koje će riječi, ako ne u Kur´an vjerovati
Verse 186 — Surah Al-Araf 7:186
Koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne može na pravi put uputiti! On će ih ostaviti da u nevjerstvu svome lutaju
Verse 187 — Surah Al-Araf 7:187
Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti. Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijem otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći". Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: "To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna
Verse 188 — Surah Al-Araf 7:188
Reci; "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju
Verse 189 — Surah Al-Araf 7:189
On je taj koji vas od jednog čovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: "Ako nam daruješ zdrava potomka, bićemo, zaista zahvalni
Verse 190 — Surah Al-Araf 7:190
I kad im je On darovao zdrava potomka, poslije su potomci njihovi izjednačili druge s Njim u onome što im On daje - a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim
Verse 191 — Surah Al-Araf 7:191
Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa da stvore, i sami su stvoreni
Verse 192 — Surah Al-Araf 7:192
i koji im ne mogu pomoći niti mogu da pomognu sebi
Verse 193 — Surah Al-Araf 7:193
A ako ih zamolite da vas na pravi putu upute, neće vam se odazvati; isto vam je pozivali ih ili šutjeli
Verse 194 — Surah Al-Araf 7:194
Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite
Verse 195 — Surah Al-Araf 7:195
Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oči da njima gledaju, ili uši da njima čuju? Reci: "Zovite božanstva vaša, pa protiv mene kakvo hoćete lukavstvo smislite i ne odugovlačite
Verse 196 — Surah Al-Araf 7:196
moj zaštitnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine
Verse 197 — Surah Al-Araf 7:197
A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama ni sebi pomoći
Verse 198 — Surah Al-Araf 7:198
A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide
Verse 199 — Surah Al-Araf 7:199
Ti sa svakim - lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni
Verse 200 — Surah Al-Araf 7:200
A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna
Verse 201 — Surah Al-Araf 7:201
Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi
Verse 202 — Surah Al-Araf 7:202
dok prijatelje šejtanove šejtani podržavaju u zabludi i oni ne dolaze sebi
Verse 203 — Surah Al-Araf 7:203
Kad im nijedan ajet ne doneseš, oni govore: "Zašto ga sam ne izmisliš!" - Reci: "Ja slijedim samo ono što mi Gospodar moj objavljuje. Ovo su jasni dokazi od Gospodara vašeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju
Verse 204 — Surah Al-Araf 7:204
A kad se uči Kur´an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani
Verse 205 — Surah Al-Araf 7:205
I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi nemaran
Verse 206 — Surah Al-Araf 7:206
oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tle padaju