Verse 1 — Surah Ibrahim 14:1
Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedes iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga
Verse 2 — Surah Ibrahim 14:2
Allaha, cije je ono sto je na nebesima i ono sto je na Zemlji. A od uzasne patnje tesko nevjernicima
Verse 3 — Surah Ibrahim 14:3
koji zivot na ovome svijetu vise vole od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvracaju i nastoje da ga prikazu krivim! Oni su u velikoj zabludi
Verse 4 — Surah Ibrahim 14:4
Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoce i ukazuje na pravi put onome kome hoce; On je Silan i Mudar
Verse 5 — Surah Ibrahim 14:5
I Musaa smo poslali s dokazima Nasim: "Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!: To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan
Verse 6 — Surah Ibrahim 14:6
I kad Musa rece narodu svome: "Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mucili, koji su vam musku djecu klali, a zensku u zivotu ostavljali, - to vam je bilo veliko iskusenje od Gospodara vasega
Verse 7 — Surah Ibrahim 14:7
i kad je Gospodar vas objavio: "Ako budete zahvalni, Ja cu vam, zacijelo, jos vise dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista ce stroga biti
Verse 8 — Surah Ibrahim 14:8
I Musa jos rece: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji, - pa, Allah, doista, ni o kome nije ovisan i On je jedini hvale dostojan
Verse 9 — Surah Ibrahim 14:9
Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? - Samo ih Allah zna! - Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili; "Mi ne vjerujemo u ono sto se po vama salje i mi veoma sumnjamo u ono u sto nas pozivate
Verse 10 — Surah Ibrahim 14:10
Poslanici njihovi su govorili: "Zar se moze sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke grijehe vase oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio". Oni su odgovorili: "Vi ste ljudi kao i mi; hocete da nas odvratite od onih kojima su se preci nasi klanjali - pa, donesite nam cudo vidljivo
Verse 11 — Surah Ibrahim 14:11
Mi jesmo ljudi kao i vi" - govorili su im poslanici njihovi -, "ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoce; mi vam ne mozemo donijeti cudo bez Allahove volje - a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju
Verse 12 — Surah Ibrahim 14:12
Zasto da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojima idemo uputio? Mi cemo doista strpljivo podnositi muke ne koje nas budete stavljali - a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju
Verse 13 — Surah Ibrahim 14:13
Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili cete vjere nase biti ili cemo vas, doista, iz zemlje nase protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi cemo vjernike sigurno unistiti
Verse 14 — Surah Ibrahim 14:14
i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bice to za one koji ce se polaganja racuna preda Mnom bojati i koji ce od prijetnje moje stahovati
Verse 15 — Surah Ibrahim 14:15
I poslanici su pomoc trazili, pa je svaki oholi i inadzija nastradao
Verse 16 — Surah Ibrahim 14:16
pred njim ce Dzehennem biti - i on ce biti pojen odvratnom kapljevinom
Verse 17 — Surah Ibrahim 14:17
mucice se da je proguta, ali je nikako nece moci prozdrijeti i smrt ce mu sa svih strana prilaziti, ali on nece umrijeti; njega ce teska patnja cekati
Verse 18 — Surah Ibrahim 14:18
Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; nece moci da ocekuju nikakvu nagradu za djela koja su ucinili, to ce teska propast biti
Verse 19 — Surah Ibrahim 14:19
Zar ne vidis da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio. Ako htjedne, vas ce udaljiti i nova stvorenja dovesti
Verse 20 — Surah Ibrahim 14:20
to Allahu nije tesko
Verse 21 — Surah Ibrahim 14:21
I izici ce svi pred Allaha, pa ce oni koji su bili tlaceni reci glavesinama svojim: "Mi smo bili vase pristalice, mozete li nam imalo Allahovu kaznu olaksati?" - "Da je nas Allah uputio", - odgovorice oni - "i mi bismo bili vas uputili. Zalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam vise nece biti
Verse 22 — Surah Ibrahim 14:22
I kada bude sve rijeseno, sejtan ce reci: "Allah vam je pravo obecanje dao, a ja sam svoja obecanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazvali; zato ne korite mene, vec sami sebe, niti ja mogu vama pomoci niti vi mozete pomoci meni. Ja nemam nista s tim sto ste me prije smatrali Njemu ravnim." Nevjernike sigurno ceka bolna patnja
Verse 23 — Surah Ibrahim 14:23
A oni koji su vjerovali i dobra djela cinili bice uvedeni, voljom Gospodara njihova, u Dzennetske basce kroz koje ce rijeke teci i u njima ce vjecno boraviti, u njima ce se rijecju "Mir" pozdravljati
Verse 24 — Surah Ibrahim 14:24
Zar ne vidis kako Allah navodi primjer - lijepa rijec kao lijepo drvo: korijen mu je cvrsto u zemlji, a grane prema nebu
Verse 25 — Surah Ibrahim 14:25
ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili
Verse 26 — Surah Ibrahim 14:26
A ruzna rijec je kao ruzno drvo: iscupanom drvetu s povrsine zemlje nema opstanka
Verse 27 — Surah Ibrahim 14:27
Allah ce vjernike postojanom rijecju ucvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike ce u zabludi ostaviti; Allah radi sta hoce
Verse 28 — Surah Ibrahim 14:28
Zar ne vidis one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima - nezahvalnoscu uzvratili i narod svoj u Kucu propasti doveli
Verse 29 — Surah Ibrahim 14:29
u Dzehennem, u kome ce gorijeti, - a uzasno je on prebivaliste
Verse 30 — Surah Ibrahim 14:30
i izmislili Allahu ortake da bi zavodili s puta Njegova? Reci: "Naslađujte se, zavrsicete sigurno u vatri
Verse 31 — Surah Ibrahim 14:31
Reci vjernicima, robovima Mojim, da molitvu obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno, dio onoga sto im mi darujemo, prije nego sto nastupi dan u kome nece biti trgovanja ni prijateljstva
Verse 32 — Surah Ibrahim 14:32
Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spusta s neba kisu i cini da pomocu nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite
Verse 33 — Surah Ibrahim 14:33
i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno krecu, i daje vam da se koristite noci i danom
Verse 34 — Surah Ibrahim 14:34
i daje vam svega onoga sto od Njega istete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Covjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan
Verse 35 — Surah Ibrahim 14:35
A kada Ibrahim rece: "Gospodaru moj, ucini ovaj grad bezbjednim i sacuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima
Verse 36 — Surah Ibrahim 14:36
oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa - Ti, uistinu, prastas i samilostan si
Verse 37 — Surah Ibrahim 14:37
Gospodaru nas, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nista ne sije, kod Tvoga Casnog hrama, da bi, Gospodaru nas, molitvu obavljali; zato ucini da srca nekih ljudi ceznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili
Verse 38 — Surah Ibrahim 14:38
Gospodaru nas, Ti zacijelo znas sta mi tajimo, a sta na javu iznosimo. Allahu nista nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu
Verse 39 — Surah Ibrahim 14:39
Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslisava molbe
Verse 40 — Surah Ibrahim 14:40
Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru nas, Ti uslisi molbu moju
Verse 41 — Surah Ibrahim 14:41
Gospodaru nas, oprosti meni, i roditeljma mojim, i svim vjernicima - na Dan kad se bude polagao racun
Verse 42 — Surah Ibrahim 14:42
A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono sto rade nevjernic! On im samo pusta do Dana kada ce im oci ostati otvorene
Verse 43 — Surah Ibrahim 14:43
i kada ce zureci uzdignutih glava, netremice gledati; a srca ce im prazna biti
Verse 44 — Surah Ibrahim 14:44
Ti opominji ljude Danom kada ce im kazna doci, kada ce oni koji su se ogrijesili prema sebi - govoriti: "Gospodaru nas, ostavi nas jos samo kratko vrijeme, odazvacemo se pozivu Tvome i slijedicemo poslanike" - "A zar se prije niste zaklinjali da necete na onaj svijet
Verse 45 — Surah Ibrahim 14:45
I nastanili ste se bili u kucama onih koji su se prema sebi ogrijesili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupali, i primjere smo vam navodili
Verse 46 — Surah Ibrahim 14:46
I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo sto lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti
Verse 47 — Surah Ibrahim 14:47
Nemoj ni pomisliti da Allah nece odrzati obecanje Svoje poslanicima Svojim - Allah je, uistinu, silan i strog
Verse 48 — Surah Ibrahim 14:48
na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iziđu pred Allaha Jedinoga i Svemocnog
Verse 49 — Surah Ibrahim 14:49
Toga dana ces vidjeti grjesnike povezane u zajednicke okove
Verse 50 — Surah Ibrahim 14:50
kosulje ce im od katrana biti, a vatra ce lica njihova obavijati
Verse 51 — Surah Ibrahim 14:51
da Allah kazni svakoga prema zasluzi - Allah ce zaista brzo racun svidjeti
Verse 52 — Surah Ibrahim 14:52
Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je sano On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku