Bosnian - Chapter 21 - Al-Anbiya

Ludima se blizi cas polaganja racuna njihova, a oni, bezbrizni, ne mare za to

I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slusajuci je, ne podsmjehuju

srca rasijanih. A mnogobosci govore sapatom: "Da li je ovaj nesto drugo do covjek kao i vi? Zar cete slijediti vradzinu, a vidite da jest

Gospodar moj zna" - rece on - "sta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve cuje i sve zna

Oni, cak, govore: "To su samo smuseni snovi; on ga izmislja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo cudo kao i prijasnji poslanici

Nijedan grad koji smo Mi prije njih unistili nije u cudo povjerovao, pa zar ce ovi vjerovati

I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi

Mi ih nismo stvarali kao bica koja zive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili

Poslije smo im obecanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spasavali, a one koji su nevaljali bili unistavali

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vasa, pa zasto se ne opametite

A koliko je bilo nevjernickih sela i gradova koje smo unistili i poslije kojih smo druge narode podigli

I cim bi silu Nasu osjetili, kud koji bi se iz njih razbjezali

Ne bjezite, vratite se uzivanjima vasim i domovima vasim, mozda ce vas neko sto upitati

Tesko nama," - oni bi govorili -, "mi smo, zaista, nevjernici bili

I kukali bi tako sve dok ih ne bismo ucinili, kao zito poznjeveno, nepomicnim

Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono sto je između njih, da se zabavljamo

Da smo htjeli da se zabavljamo, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne cinimo

Nego isitnom suzbijamo laz, istina je ugusi i lazi nestane; a tesko vama zbog onoga sto o Njemu iznosite

Njegovo je ono sto je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod njega ne zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se

Hvale ga nocu i danju, ne malaksavaju

Zar ce kumiri koje oni od zemlje prave mrtve ozivjeti

Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvisen Allah, Gospodar svemira, od onoga sto Mu pripisuju

On nece biti pitan za ono sto radi, a oni ce biti pitani

Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci; "Dokazite!" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Međutim, vecina njih ne zna istinu, pa zato glave okrecu

Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte

Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi postovani

Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi

On zna sta su radili i sta ce uraditi, i oni ce se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz stahopostovanja prema Njemu, brizni

A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" - kaznili bismo Dzehennemom, jer Mi tako kaznjavamo mnogobosce

Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve zivo stvaramo? I zar nece vjerovati

Mi smo po Zemlji nepomicne planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda zele stizali

I to sto je nebeski svod osiguran Nase je djelo, a oni se ipak okrecu od znamenja koja su na njemu

I noc i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove

Nijedan covjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umres, zar ce oni dovijeka zivjeti

Svako zivo bice smrt ce okusiti! Mi vas stavljamo na kusnju i u zlu i u dobru i Nama cete se vratiti

Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vase bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi

Covjek je stvoren od zurbe. Pokazacu Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne pozurujte

Oni govore: "Kada ce vec jednom ta prijetnja, ako istinu govorite

A da nevjernici znaju da tada nece moci da otklone vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko nece moci pruziti pomoc

Nego ce im nenadano doci i zaprepastiti ih i da je nece moci nazad vratiti i da im se nece vremena dati

I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo bas ono cemu su se rugali

Reci: "Ko ce vas od Milostivog nocu i danju stititi?" Niko! Pa ipak oni od Kur´ana glave okrecu

Zar ce ih njihova bozanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoci, i niko nevjernike od Nase kazne ne moze pod okrilje uzeti

Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uzivaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici

Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" - ali, gluhi ne cuju poziv kad se opominju

A da ih samo dasak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Tesko nama, doista, smo sami sebi nepravdu ucinili

Mi cemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo nece uciniti; ako nesto bude tesko koliko zrno gorusice, Mi cemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to sto cemo Mi racune ispitivati

Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouka za one koji se budu grijeha klonili

za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od casa ozivljenja budu strepjeli

A i ovaj Kur´an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poricete

Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali

Kad on ocu svome i narodu svome rece; "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate

oni odgovorise; "I nasi preci su im se klanjali

I vi ste, a i preci vasi su bili u ocitoj zabludi" - rece

Govoris li ti to ozbiljno ili se samo salis?" - upitase oni

Ne", - rece - "Gospodar vas je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja cu vam to dokazati

Tako mi Allaha, ja cu, cim se udaljite, vase kumire udesiti

I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili

Ko uradi ovo sa bogovima nasim?" - povikase oni -, "zaista je nasilnik

Culi smo jednog momka kako im huli", - rekose -, "ime mu je Ibrahim

Dovedite ga da ga ljudi vide" - rekose - "da posvjedoce

Jesi li ti uradio ovo s bogovima nasim, o Ibrahime?" - upitase

To je ucinio ovaj najveci od njih, pitajte ih ako umiju da govore" - rece on

I oni se zamislise, pa sami sebi rekose: "Vi ste, zaista, nepravedni

Pa zasto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisitit niti od vas kakvu stetu otkloniti?" - upita on

Tesko vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zasto se ne opametite

Spalite ga i bogove vase osvetite, ako hocete ista da ucinite!" - povikase

O vatro", - rekosmo Mi - "postani hladna, i spas Ibrahimu

I oni htjedose da mu postave zamku, ali ih Mi onemogucismo

i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili

i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih ucinismo dobrim

i ucinismo ih vjerovjesnicima da upucuju prema zapovijedi Nasoj, i objavismo im da cine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali

I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari cinili, izbavismo - to, uistinu, bijase narod razvratan i zao

i u milost Nasu ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih

I Nuhu se, kad u davno vrjeme zavapi, odazvasmo i njega i celjad njegovu od jada velikog spasismo

i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Nase, zastitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo

I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu sto su ga nocu ovce necije opasle - i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu

i ucinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potcinismo planine i ptice s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri uciniti

I naucismo ga da izrađuje pancire za vas da vas stite u borbi s neprijateljem, - pa zasto niste zahvalni

A Sulejmanu vjetar jaki poslusnim ucinismo - po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo

i sejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njim smo Mi bdjeli

I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snasla, a Ti si od milostivih najmilostiviji

odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, miloscu Nasom, celjad njegovu i uz njih jos toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju

I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi

I obasusmo ih miloscu Nasom, oni doista bijahu dobri

I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga necemo kazniti, - pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogrijesio prema sebi

odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spasavamo vjernike

I Zekerijjau se, kada zamoli Gospdara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vjecan

odazvasmo i, izlijecivsi mu zenu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da sto vise dobra ucine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni

A i onu koja je sacuvala djevicanstvo svoje, u njoj zivot udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima ucinismo

Ova vasa vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam - vas Gospodar, zato se samo Meni klanjajte

I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi ce se Nama vratiti

Ko bude dobra djela cinio i uz to vjernik bio, trud mu nece lisen nagrade ostati, jer smo mu ga sigurno Mi pribiljezili

A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi unistili nece Nama vratiti

I kada se otvore Jedzudz i Medzudz i kada se ljudi budu niz sve strmine zurno spustali

i priblizi se istinita prijetnja, tada ce se pogledi nevjernika ukociti. "Tesko nama, mi smo prema ovome ravnodusni bili; mi smo sami sebi nepravdu ucinili

I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate - bicete gorivo u Dzehennemu, a u nj cete doista uci

Da su oni bogovi, ne bi u nj usli, i svi ce u njemu vjecno boraviti

u njemu ce priguseno uzdisati, u njemu nista radosna nece cuti

A oni kojima smo jos prije lijepu nagradu obecali, oni ce od njega daleko biti

huku njegovu nece cuti, i vjecno ce u onom sto im budu duse zeljele uzivati

nece ih brinuti najveci uzas, nego ce ih meleki docekivati: "Evo ovo je vas dan, vama obecan

onoga Dana kada smotamo nebesa kao sto se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz nicega stvorili, tako cemo ponovo iz nista stvoriti, - to je obecanje Nase, Mi smo doista kadri to uciniti

Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da ce Zemlju Moji cestiti robovi naslijediti

U ovom je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali

a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali

Reci: "Meni se objavljuje da je vas Bog - jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte

I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono cime vam se prijeti

On zna glasni izgovorene rijeci, zna i ono sto krijete

a ja ne znam da nije to vama iskusenje, i pruzanje uzivanja jos za izvjesno vrijeme

Gospodaru moj, presudi onako kako su zasluzili" - rece on -, "a od Gospodara nasega, Milostivoga, treba traziti pomoc protiv onoga sto vi iznosite