Back to Languages

Croatian - Chapter 14 - Ibrahim

Translation by Unknown — Permalink

Verse 1 — Surah Ibrahim 14:1

Alif. Lam. Ra. Knjiga - objavljujemo je tebi da izvedeš ljude iz tmina na svjetlost, s dozvolom Gospodara njihovog, na put Moćnog, Hvaljenog

Verse 2 — Surah Ibrahim 14:2

Allaha, Onog čije je šta je na nebesima i šta je na Zemlji. A teško nevjernicima od kazne žestoke

Verse 3 — Surah Ibrahim 14:3

Onima koji više vole život Dunjaa od Ahireta i odvraćaju od puta Allahovog i traže ga iskrivljenim. Takvi su u zabludi dalekoj

Verse 4 — Surah Ibrahim 14:4

I slali smo svakog poslanika samo s jezikom naroda njegovog, da im objasni. Pa, Allah zabluđuje koga hoće, a upućuje koga hoće; a On je Moćni, Mudri

Verse 5 — Surah Ibrahim 14:5

I doista smo poslali Musaa sa znakovima Našim: “Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlost i opomeni ih danima Allahovim.” Uistinu, u tome su znaci svakom strpljivom, zahvalnom

Verse 6 — Surah Ibrahim 14:6

I kad reče Musa narodu svom: “Sjetite se blagodati Allahove nad vama, kad vas je izbavio od ljudstva faraovnovog, mučili su vas zlom kaznom i klali sinove vaše, a davali da žive žene vaše. A u tome je bilo strašno iskušenje od Gospodara vašeg.”

Verse 7 — Surah Ibrahim 14:7

I kad najavi Gospodar vaš: “Ako budete zahvaljivali, sigurno ću vam uvećati; a ako ne budete zahvaljivali, uistinu, kazna Moja je žestoka.”

Verse 8 — Surah Ibrahim 14:8

I reče Musa: “Ako budete nezahvalni vi i onaj ko je na Zemlji, svi, pa uistinu, Allah je Neovisni, Hvaljeni.”

Verse 9 — Surah Ibrahim 14:9

Zar vam nije stigla vijest onih prije vas: naroda Nuhovog i Ada, i Semuda i onih poslije njih? Zna ih samo Allah. Dolazili su im poslanici njihovi sa jasnim znacima, pa su stavljali ruke svoje u usta svoja, i govorili: “Uistinu, mi ne vjerujemo u ono s čim ste poslani, i uistinu, mi smo prema onom čemu nas pozivate u sumnji zbunjujućoj.”

Verse 10 — Surah Ibrahim 14:10

Govorili bi poslanici njihovi: “Zar je u Allaha sumnja, Stvoritelja nebesa i Zemlje? Poziva vas da vam oprosti grijehe vaše i ostavi vas do roka određenog.” Rekli bi: “Vi ste samo smrtnici slični nama! Želite da nas odvratite od onog šta obožavaju očevi naši, zato nam dajte dokaz jasan.”

Verse 11 — Surah Ibrahim 14:11

Poslanici njihovi bi im rekli: “Mi smo samo smrtnici slični vama, međutim Allah obdaruje koga hoće od robova Svojih. I nije za nas da vam donosimo dokaz, izuzev s dozvolom Allahovom. A u Allaha zato neka se pouzdaju vjernici

Verse 12 — Surah Ibrahim 14:12

A šta nam je da se ne bi pouzdali u Allaha, a već nas je uputio putevima našim. I sigurno ćemo se strpiti nad onim čim nas uznemiravate. A u Allaha zato neka se pouzdaju pouzdavatelji.”

Verse 13 — Surah Ibrahim 14:13

A oni koji nisu vjerovali rekli bi, poslanicima svojim: “Sigurno ćemo vas protjerati iz zemlje naše, ili ćete se sigurno vratiti u millet naš.” Tad bi im objavljivao Gospodar njihov: “Sigurno ćemo uništiti zalime

Verse 14 — Surah Ibrahim 14:14

I sigurno ćemo Zemlju nastaniti vama, poslije njih. To je za onog ko se boji stajanja preda Mnom i boji se prijetnje Moje.”

Verse 15 — Surah Ibrahim 14:15

I tražili su presudu (pobjedu), i propao bi svaki buntovni, svojeglavi

Verse 16 — Surah Ibrahim 14:16

Ispred njega je Džehennem, a biće napajan vodom gnojavom

Verse 17 — Surah Ibrahim 14:17

Žderaće je, a jedva da će je progutati, i dolaziće mu smrt sa svakog mjesta, a neće on biti mrtav. I ispred njega će biti kazna gruba

Verse 18 — Surah Ibrahim 14:18

Primjer onih koji ne vjeruju u Gospodara svog: Djela njihova su kao pepeo kojeg raznese vjetar u danu olujnom. Neće upravljati ni nad čim od onog šta su zaradili. To je ta zabluda daleka

Verse 19 — Surah Ibrahim 14:19

Zar ne vidiš da je Allah stvorio nebesa i Zemlju s Istinom? Ako hoće, odstraniće vas, i dovesti stvorenje novo

Verse 20 — Surah Ibrahim 14:20

A nije to za Allaha teško

Verse 21 — Surah Ibrahim 14:21

I izaći će Allahu svi, pa će slabi reći onima koji su se oholili: “Uistinu, mi smo bili vaše pristalice, pa hoćete li nam vi imalo koristiti protiv kazne Allahove?” Reći će: “Da je nas uputio Allah, sigurno bismo vas uputili. Isto nam je uzrujavali se ili trpili, nema za nas nikakva pribježišta.”

Verse 22 — Surah Ibrahim 14:22

I reći će šejtan, pošto stvar bude presuđena: “Uistinu! Allah vam je dao obećanje istinito, i obećao sam vam, pa sam vas iznevjerio. I nisam ja nad vama imao nikakvu vlast osim što sam vas pozivao, pa ste mi se odazvali. Zato ne korite mene, a korite duše svoje. Nisam ja pomagač vaš, niti ste vi pomagači moji. Uistinu, ja sam poricao to što ste me pridruživali ranije.” Uistinu, zalimi - imaće oni kaznu bolnu

Verse 23 — Surah Ibrahim 14:23

I biće dato da oni koji vjeruju i čine dobra djela uđu u bašče ispod kojih teku rijeke, vječno će biti u njima s dozvolom Gospodara njihovog. Pozdrav njihov u njima će biti: “Selam!”

Verse 24 — Surah Ibrahim 14:24

Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer riječi dobre kao drveta dobrog: korijen njegov je čvrst, a njegove grane u nebu

Verse 25 — Surah Ibrahim 14:25

Daje plodove svoje svake sezone s dozvolom Gospodara svog. A Allah navodi primjere ljudima, da bi se oni podsjetili

Verse 26 — Surah Ibrahim 14:26

A primjer loše riječi je kao loše drvo iščupano nad zemljom, nema ono nikakve stabilnosti

Verse 27 — Surah Ibrahim 14:27

Allah ojačava one koji vjeruju rječju čvrstom u životu Dunjaa i na Ahiretu, a zabluđuje Allah zalime; a Allah čini šta hoće

Verse 28 — Surah Ibrahim 14:28

Zar ne vidiš one koji su blagodat Allahovu zamijenili kufrom i učinili da se narod njihov spusti u kuću propasti

Verse 29 — Surah Ibrahim 14:29

Džehennem, pržiće se njime, a loše je stanište

Verse 30 — Surah Ibrahim 14:30

I načinili su Allahu suparnike da zavode s puta Njegovog. Reci: “Uživajte! Pa uistinu, dolazište vaše je vatri.”

Verse 31 — Surah Ibrahim 14:31

Reci robovima Mojim koji vjeruju, (da) obavljaju salat i udjeljuju od onog čim smo ih opskrbili, tajno i javno, prije no dođe Dan u kojem neće biti trgovine, niti prijateljstva

Verse 32 — Surah Ibrahim 14:32

Allah je Taj koji je stvorio nebesa i Zemlju, i spušta s neba vodu, pa izvodi njome voće, (kao) opskrbu za vas. I potčinio vam je plovila, da plove morem po naredbi Njegovoj, i potčinio je za vas rijeke

Verse 33 — Surah Ibrahim 14:33

I potčinio je za vas Sunce i Mjesec - oboje (us)trajno, i potčinio je za vas noć i dan

Verse 34 — Surah Ibrahim 14:34

I daje vam od svačeg što od Njega tražite. A ako biste brojali blagodati Allahove, ne biste ih izračunali. Uistinu, čovjek je uveliko zalim, nezahvalnik

Verse 35 — Surah Ibrahim 14:35

I kad reče Ibrahim: “Gospodaru moj! Učini ovaj grad sigurnim, i sačuvaj mene i sinove moje od obožavanja idola

Verse 36 — Surah Ibrahim 14:36

Gospodaru moj! Uistinu, oni su zaveli mnoge od ljudi. Pa ko mene bude slijedio, pa uistinu on je od mene, a ko me ne posluša - pa uistinu, Ti si Oprosnik, Milosrdni

Verse 37 — Surah Ibrahim 14:37

Gospodaru naš! Uistinu! Ja sam naselio neke od potomaka svojih u dolini neobradivoj, kod Kuće Tvoje Svete, Gospodaru naš, da bi obavljali salat; zato učini da srca ljudi žude ka njima, i opskrbi ih plodovima, da bi oni zahvaljivali

Verse 38 — Surah Ibrahim 14:38

Gospodaru naš! Uistinu, Ti znaš šta krijemo i šta obznanjujemo. A neće se sakriti od Allaha nikakva stvar u Zemlji, niti u nebu

Verse 39 — Surah Ibrahim 14:39

Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka! Uistinu, Gospodar moj je Onaj koji čuje dowu

Verse 40 — Surah Ibrahim 14:40

Gospodaru moj! Učini me ustrajnim u salatu i (isto) od potomaka mojih, Gospodaru naš, i primi dowu moju

Verse 41 — Surah Ibrahim 14:41

Gospodaru naš! Oprosti meni i roditeljima mojim i vjernicima na Dan kad krene obračun.”

Verse 42 — Surah Ibrahim 14:42

I nikako ne računaj da je Allah nemaran prema onom šta rade zalimi. Samo im odgađa do Dana u kojem će se ukočiti pogledi

Verse 43 — Surah Ibrahim 14:43

Biće trkači uzdignutih glava svojih, neće im se vraćati treptaj njihov, a srca njihova (kao) vazduh će biti

Verse 44 — Surah Ibrahim 14:44

I upozori ljude Danom (kad) će im doći kazna, pa će reći oni koji su činili zulm: “Gospodaru naš! Ostavi nas do roka bliskog. Odazvaćemo se pozivu Tvom, i slijedićemo poslanike.” Zar se niste kleli prije da vam nema nikakva nestanka

Verse 45 — Surah Ibrahim 14:45

A stanovali ste u nastambama onih koji su činili zulm dušama svojim, i bilo vam je jasno kako smo s njima postupili, a naveli smo vam primjere

Verse 46 — Surah Ibrahim 14:46

I doista su pleli spletku svoju, a kod Allaha je spletka njihova, makar spletka njihova bila (takva) da njome brda nestanu

Verse 47 — Surah Ibrahim 14:47

Zato nikako ne misli da je Allah prekršilac obećanja Svog poslanicima Svojim. Uistinu! Allah je Moćni, Vlasnik osvete

Verse 48 — Surah Ibrahim 14:48

Na Dan kad bude zamijenjena Zemlja drugačijom Zemljom i nebesa, i kad se pojave Allahu Jedinom, Pokoritelju

Verse 49 — Surah Ibrahim 14:49

I vidiš zločince Tog dana povezane u lance

Verse 50 — Surah Ibrahim 14:50

Odjeća njihova bit će od katrana, a lica njihova pokrivaće vatra

Verse 51 — Surah Ibrahim 14:51

Da bi isplatio Allah svakoj duši šta je zaradila. Uistinu! Allah je brz obračunom

Verse 52 — Surah Ibrahim 14:52

Ovo je Poruka ljudima - i da se opomenu njome, i da znaju da je On Bog Jedini, i da se pouče posjednici razuma