Verse 1 — Surah Al-Anbiya 21:1
Približava se ljudima obračun njihov, a oni u nemaru odvraćeni
Verse 2 — Surah Al-Anbiya 21:2
Nije im došla nijedna nova opomena od Gospodara njihovog, a da je nisu slušali i oni se zabavljali
Verse 3 — Surah Al-Anbiya 21:3
Opuštenih srca svojih. A oni koji čine zulm kriju sašaptavanje: “Je li ovo samo smrtnik sličan vama? Pa zar ćete ići sihru, a vi vidite?”
Verse 4 — Surah Al-Anbiya 21:4
Reče: “Gospodar moj zna govor na nebu i Zemlji, a On je Onaj koji čuje, Znalac.”
Verse 5 — Surah Al-Anbiya 21:5
Šta više, govore: “Zbrkani snovi, šta više izmišlja ga, šta više on je pjesnik. Pa neka nam donese znak kao što su slati raniji.”
Verse 6 — Surah Al-Anbiya 21:6
Nije prije njih vjerovao nijedan grad kojeg smo uništili. Pa zar će oni vjerovati
Verse 7 — Surah Al-Anbiya 21:7
A prije tebe smo slali samo ljude kojima smo objavljivali, ta pitajte sljedbenike Opomene, ako ne znate
Verse 8 — Surah Al-Anbiya 21:8
I nismo ih učinili tijelima (koja) ne jedu hranu, i nisu bili besmrtnici
Verse 9 — Surah Al-Anbiya 21:9
Zatim smo im obistinili obećanje, te spasavali njih i koga smo htjeli, a uništavali razuzdane
Verse 10 — Surah Al-Anbiya 21:10
Doista, objavili smo vam Knjigu, u njoj je zikr vaš. Pa zar ne razumijete
Verse 11 — Surah Al-Anbiya 21:11
A koliko smo gradova smrskali koji su bili zulumčarski i stvorili poslije njih narode druge
Verse 12 — Surah Al-Anbiya 21:12
Pa pošto bi osjetili silu Našu, gle! oni iz njih bježe
Verse 13 — Surah Al-Anbiya 21:13
“Ne bježite i vratite se onom u čemu ste uživali i nastambama vašim, da biste bili pitani.”
Verse 14 — Surah Al-Anbiya 21:14
Rekli bi: “O teško nama! Uistinu, mi smo bili zalimi.”
Verse 15 — Surah Al-Anbiya 21:15
Pa nije prestajalo to njihovo zazivanje dok ih ne bismo učinili pokošenim, ugaslim
Verse 16 — Surah Al-Anbiya 21:16
I nismo stvorili nebo i Zemlju i šta je između njih igrajući se
Verse 17 — Surah Al-Anbiya 21:17
Da smo željeli da uzmemo zabavu, sigurno bismo to uzeli od Nas - nismo bili (toga) činitelji
Verse 18 — Surah Al-Anbiya 21:18
Naprotiv, bacamo Istinu na neistinu, pa je poništava, tad gle: ona nestala. A jao vama zbog onog šta pripisujete
Verse 19 — Surah Al-Anbiya 21:19
I Njegov je ko je na nebesima i Zemlji. A koji su kod Njega, ne ohole se prema obožavanju Njegovom, niti umaraju
Verse 20 — Surah Al-Anbiya 21:20
Slave (Ga) noću i danju, ne malaksavaju
Verse 21 — Surah Al-Anbiya 21:21
Zar uzimaju bogove od Zemlje koji proživljuju
Verse 22 — Surah Al-Anbiya 21:22
Da ima na njima bogova osim Allaha, sigurno bi bili u neredu. Pa slava neka je Allahu, Gospodaru Arša, nad onim šta pripisuju
Verse 23 — Surah Al-Anbiya 21:23
Neće biti pitan za ono što čini, a oni će biti pitani
Verse 24 — Surah Al-Anbiya 21:24
Zar mimo Njega uzimaju bogove? Reci: “Donesite dokaz vaš.” Ovo je opomena onom ko je sa mnom i opomena onog ko je bio prije mene.” Naprotiv, većina njih ne zna Istinu, pa su oni odvraćeni
Verse 25 — Surah Al-Anbiya 21:25
I nismo prije tebe poslali nijednog poslanika, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene”, zato Mene obožavajte
Verse 26 — Surah Al-Anbiya 21:26
I govore: “Milostivi je uzeo dijete.” Slava Njemu! Naprotiv, robovi su (to) cijenjeni
Verse 27 — Surah Al-Anbiya 21:27
Ne pretiču Ga govorom, i oni po naredbi Njegovoj rade
Verse 28 — Surah Al-Anbiya 21:28
Zna šta je pred njima i šta je iza njih. I neće (oni) posredovati, izuzev za onog s kim bude zadovoljan. A oni od straha pred Njim strepe
Verse 29 — Surah Al-Anbiya 21:29
A ko od njih kaže: “Uistinu, ja sam bog pored Njega”, pa tog takvog ćemo platiti Džehennemom. Tako plaćamo zalime
Verse 30 — Surah Al-Anbiya 21:30
Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili zatvorena (cjelina), pa smo ih rastrgali. A od vode smo načinili svaku živu stvar. Pa zar neće vjerovati
Verse 31 — Surah Al-Anbiya 21:31
I načinili smo na Zemlji stabilne planine, da se s njima ne potresa, i načinili na njoj široke puteve, da bi se oni uputili
Verse 32 — Surah Al-Anbiya 21:32
I učinili smo nebo svodom zaštićenim; a oni su od znakova njegovih odvraćeni
Verse 33 — Surah Al-Anbiya 21:33
I On je Taj koji je stvorio noć i dan i Sunce i Mjesec: Sve u orbiti plovi
Verse 34 — Surah Al-Anbiya 21:34
I nismo dali smrtniku prije tebe besmrtnost. Pa hoće li, ako umreš, tad oni biti besmrtni
Verse 35 — Surah Al-Anbiya 21:35
Svaka duša biće kušalac smrti. A iskušavamo vas zlom i dobrim, ispitivanjem, i Nama ćete biti povraćeni
Verse 36 — Surah Al-Anbiya 21:36
A kad te vide oni koji ne vjeruju, samo te uzimaju ruglom: “Je li ovo onaj koji spominje bogove vaše?” A oni su na spomen Milostivog nevjernici
Verse 37 — Surah Al-Anbiya 21:37
Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazat ću vam znakove Svoje, zato Me ne požurujte
Verse 38 — Surah Al-Anbiya 21:38
I govore: “Kad će ovo obećanje, ako ste istiniti?”
Verse 39 — Surah Al-Anbiya 21:39
Kad bi znali oni koji ne vjeruju (vrijeme) kad neće od lica svojih otkloniti vatru, niti s leđa svojih, niti će oni biti pomognuti
Verse 40 — Surah Al-Anbiya 21:40
Naprotiv, doći će im iznenada, pa će ih preneraziti. Tad to neće moći odbiti, niti će im se odložiti
Verse 41 — Surah Al-Anbiya 21:41
A doista se izrugivalo poslanicima prije tebe, pa je one od njih koji su se rugali, pogodilo ono čemu su se rugali
Verse 42 — Surah Al-Anbiya 21:42
Reci: “Ko vas štiti noću i danju od Milostivog?” Naprotiv, oni su od spominjanja Gospodara svog odvraćeni
Verse 43 — Surah Al-Anbiya 21:43
Zar oni imaju bogove koji će ih zaštititi mimo Nas? Neće moći pomoći dušama svojim, niti će oni od Nas biti odbranjeni
Verse 44 — Surah Al-Anbiya 21:44
Naprotiv, dali smo da uživaju ovi i očevi njihovi, dok im nije odužio život. Pa zar ne vide da Mi dolazimo Zemlji, umanjujući je s krajeva njenih? Pa zar će oni biti pobjednici
Verse 45 — Surah Al-Anbiya 21:45
Reci: “Samo vas opominjem Objavom.” A gluhi ne čuju poziv, kad se opominju
Verse 46 — Surah Al-Anbiya 21:46
A da ih dotakne dašak kazne Gospodara tvog, sigurno bi rekli: “O teško nama! Uistinu, mi smo bili zalimi.”
Verse 47 — Surah Al-Anbiya 21:47
I postavićemo mjerila pravde na Dan kijameta, pa se duši neće učiniti zulm nimalo. I ako bude težine zrnca gorušice, iznijet ćemo ga. I dovoljni smo Mi Obračunci
Verse 48 — Surah Al-Anbiya 21:48
I doista smo dali Musau i Harunu furkan i svjetlo, i Opomenu za bogobojazne
Verse 49 — Surah Al-Anbiya 21:49
One koji se boje Gospodara svog tajno, a oni su zbog Časa brižni
Verse 50 — Surah Al-Anbiya 21:50
A ova Opomena koju smo spustili, blagoslovljena je, pa zar ćete vi biti njeni poricatelji
Verse 51 — Surah Al-Anbiya 21:51
I doista smo Ibrahimu dali ispravnost njegovu ranije i bili smo o njemu Znalci
Verse 52 — Surah Al-Anbiya 21:52
Kad reče ocu svom i narodu svom: “Šta su ovi kipovi, ovi kojima ste vi privrženi?”
Verse 53 — Surah Al-Anbiya 21:53
Rekoše: “Našli smo očeve svoje, njihove obožavatelje.”
Verse 54 — Surah Al-Anbiya 21:54
Reče: “Doista ste vi i očevi vaši bili u zabludi očitoj.”
Verse 55 — Surah Al-Anbiya 21:55
Rekoše: “Jesi li nam donio Istinu, ili si ti od zabavljača?”
Verse 56 — Surah Al-Anbiya 21:56
Reče: “Naprotiv, Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, Onaj koji ih je stvorio; a ja sam za to od svjedoka
Verse 57 — Surah Al-Anbiya 21:57
I tako mi Allaha, sigurno ću splanirati (nešto) protiv idola vaših, nakon što se okrenete vrativši se.”
Verse 58 — Surah Al-Anbiya 21:58
Tad ih je učinio komadićima, izuzev velikog njihovog, da bi se njemu vratili
Verse 59 — Surah Al-Anbiya 21:59
Rekoše: “Ko ovo učini bogovima našim? Uistinu, on je od zalima.”
Verse 60 — Surah Al-Anbiya 21:60
Rekoše: “Čuli smo mladića, spominje ih; on se zove Ibrahim.”
Verse 61 — Surah Al-Anbiya 21:61
Rekoše: “Pa dajte ga pred oči ljudi, da oni svjedoče.”
Verse 62 — Surah Al-Anbiya 21:62
Rekoše: “Jesi li ti ovo učinio bogovima našim o Ibrahime?”
Verse 63 — Surah Al-Anbiya 21:63
Reče: “Naprotiv, učinio je to najveći njihov, ovaj, ta pitajte ih ako mogu da govore.”
Verse 64 — Surah Al-Anbiya 21:64
Tad se povratiše dušama svojim, pa rekoše: “Uistinu, vi, vi ste zalimi.”
Verse 65 — Surah Al-Anbiya 21:65
Zatim oboriše glave svoje: “Doista znaš, ovi ne govore.”
Verse 66 — Surah Al-Anbiya 21:66
(Ibrahim) reče: “Pa zar obožavate mimo Allaha ono šta vam nimalo ne koristi, niti vam šteti
Verse 67 — Surah Al-Anbiya 21:67
Jao vama i onom što obožavate mimo Allaha! Pa zar ne shvatate?”
Verse 68 — Surah Al-Anbiya 21:68
Rekoše: “Spalite ga i pomozite bogovima svojim, ako ste radini.”
Verse 69 — Surah Al-Anbiya 21:69
Rekosmo: “O vatro, budi hladnoća, i spas Ibrahimu!”
Verse 70 — Surah Al-Anbiya 21:70
I željeli su mu varku, pa smo njih učinili najvećim gubitnicima
Verse 71 — Surah Al-Anbiya 21:71
I spasili njega i Luta u zemlju koju smo blagoslovili svjetovima
Verse 72 — Surah Al-Anbiya 21:72
I podarili smo mu Ishaka, i Jakuba - unuka. A svakojeg smo učinili od dobrih
Verse 73 — Surah Al-Anbiya 21:73
I učinili smo ih imamima, (da) upućuju po naredbi Našoj, i objavili im činjenje dobrih djela, i obavljanje salata i davanje zekata. A bili su Naši obožavatelji
Verse 74 — Surah Al-Anbiya 21:74
A Lutu - dali smo mu sud i znanje i izbavili ga iz grada koji je činio gadosti. Uistinu, oni su bili narod zao, grješnici
Verse 75 — Surah Al-Anbiya 21:75
I dali smo da on uđe u milost Našu. Uistinu, on je bio od dobrih
Verse 76 — Surah Al-Anbiya 21:76
I Nuhu - kad je pozivao ranije, pa smo mu se odazvali, i spasili njega i porodicu njegovu od jada golemog
Verse 77 — Surah Al-Anbiya 21:77
I pomogli ga protiv ljudi koji su poricali ajete Naše. Uistinu, oni su bili narod zao, zato smo ih sve potopili
Verse 78 — Surah Al-Anbiya 21:78
I Dawudu i Sulejmanu - kad su njih dvojica sudili o usjevu, kad se u njemu noću napasao brav narodni; a bili smo suđenju njihovom Svjedoci
Verse 79 — Surah Al-Anbiya 21:79
Tad smo učinili da to razumije Sulejman. I svakojem smo dali sud i znanje. I potčinili smo brda (da) sa Dawudom slave (Allaha) i ptice; a bili smo Izvršioci
Verse 80 — Surah Al-Anbiya 21:80
I naučili smo ga proizvodnji pancira za vas, da vas zaštite od sile vaše. Pa jeste li vi zahvalni
Verse 81 — Surah Al-Anbiya 21:81
I Sulejmanu vjetar silan - puhao je po naredbi njegovoj prema onoj zemlji koju smo blagoslovili. A o svakoj stvari smo Znalci
Verse 82 — Surah Al-Anbiya 21:82
I neke šejtane koji su ronili za njega i radili posao pored toga, a bili smo njihovi Čuvari
Verse 83 — Surah Al-Anbiya 21:83
I Ejjubu - kad zovnu Gospodara svog: “Dotakla me je nevolja, a Ti si Najmilosrdniji od milosrdnih.”
Verse 84 — Surah Al-Anbiya 21:84
Tad smo mu se odazvali i otklonili šta je s njim bilo od nevolje. I dali smo mu porodicu njegovu, i slične njima uz njih milošću od Nas, i Opomenu za obožavatelje
Verse 85 — Surah Al-Anbiya 21:85
I Ismailu i Idrisu i Zul-kiflu; svaki je bio od strpljivih
Verse 86 — Surah Al-Anbiya 21:86
I dali smo da oni uđu u milost Našu. Uistinu, oni su od dobrih
Verse 87 — Surah Al-Anbiya 21:87
I Zun-nunu, kad ode srdit, tad je mislio da nećemo imati nad njim moć - pa je dozivao u tminama: “Nema boga osim Tebe, slava neka je Tebi! Uistinu, ja sam od zalima.”
Verse 88 — Surah Al-Anbiya 21:88
Tad smo mu se odazvali i izbavili ga iz jada. A tako spašavamo vjernike
Verse 89 — Surah Al-Anbiya 21:89
I Zekerijjaa - kad zovnu Gospodara svog: “Gospodaru moj! Ne ostavljaj me samog, a Ti si Najbolji od nasljednika.”
Verse 90 — Surah Al-Anbiya 21:90
Tad smo mu se odazvali i darovali mu Jahjaa, i osposobili mu ženu njegovu. Uistinu, oni su se natjecali u dobrim djelima i zazivali Nas dragovoljno i iz straha, i bili su Nama ponizni
Verse 91 — Surah Al-Anbiya 21:91
I onu koja je sačuvala ferdž svoj, pa smo udahli u nju od Duha Našeg, i učinili nju i sina njenog znakom za svjetove
Verse 92 — Surah Al-Anbiya 21:92
Uistinu, ova vaša umma, je umma jedna, a Ja sam Gospodar vaš, zato Mene obožavajte
Verse 93 — Surah Al-Anbiya 21:93
I rastrgali su stvar svoju između sebe. Svi su Nama povratnici
Verse 94 — Surah Al-Anbiya 21:94
Pa ko radi dobra djela, a on je vjernik, tad nema poricanja truda njegovog. A uistinu, Mi smo njegovi Pisari
Verse 95 — Surah Al-Anbiya 21:95
I zabrana je za naselje koje smo uništili, da se oni neće povratiti
Verse 96 — Surah Al-Anbiya 21:96
Dok, kad se pusti Jedžudž i Medžudž - a oni će se sa svake uzvisine spuštati
Verse 97 — Surah Al-Anbiya 21:97
I približi se obećanje istinito, tad gle: ukočeni pogledi onih koji nisu vjerovali. “O teško nama! Doista smo bili u nemaru prema ovom, šta više, bili smo zalimi.”
Verse 98 — Surah Al-Anbiya 21:98
Uistinu! Vi i ono što ste obožavali mimo Allaha, bićete gorivo Džehennema. Vi ćete biti ti koji ćete mu doći
Verse 99 — Surah Al-Anbiya 21:99
Da su ovi bili bogovi, ne bi mu došli. A svi će u njemu biti vječito
Verse 100 — Surah Al-Anbiya 21:100
Imaće oni u njemu hroptanje i oni u njemu neće čuti
Verse 101 — Surah Al-Anbiya 21:101
Uistinu, oni kojima je od Nas prethodilo najljepše - takvi će od njega biti otklonjeni
Verse 102 — Surah Al-Anbiya 21:102
Neće čuti ni najmanji šum njegov i oni će u onom šta zažele duše njihove vječno biti
Verse 103 — Surah Al-Anbiya 21:103
Neće ih brinuti strah najveći, a susretaće ih meleci: “Ovo je vaš Dan koji vam se obećavao”
Verse 104 — Surah Al-Anbiya 21:104
Dan kad savijemo nebo kao motanjem svitka za knjige. Kao što smo počeli prvo stvaranje, ponovićemo ga. Obećanje je na Nama. Uistinu, Mi ćemo biti Izvršitelji
Verse 105 — Surah Al-Anbiya 21:105
A doista smo zapisali u Zeburu nakon Opomene, da će Zemlju naslijediti robovi Moji dobri
Verse 106 — Surah Al-Anbiya 21:106
Uistinu, u ovom je poruka za narod obožavatelja
Verse 107 — Surah Al-Anbiya 21:107
I poslali smo te samo kao milost svjetovima
Verse 108 — Surah Al-Anbiya 21:108
Reci: “Samo mi se objavljuje da je Bog vaš Bog Jedini! Pa jeste li vi muslimani?”
Verse 109 — Surah Al-Anbiya 21:109
Pa ako se okrenu, tad reci: “Upozorio sam vas jednako, a ne znam da li je blisko ili daleko ono čime vam se prijeti
Verse 110 — Surah Al-Anbiya 21:110
Uistinu! On zna javni govor i zna šta krijete
Verse 111 — Surah Al-Anbiya 21:111
I ne znam: možda je to iskušenje za vas i uživanje do nekog vremena.”
Verse 112 — Surah Al-Anbiya 21:112
(Muhammed) reče: “Gospodaru moj! Presudi s Istinom.” A Gospodar naš je Milostivi, Onaj od kog se traži pomoć protiv onog što pripisujete