Croatian - Chapter 26 - Ash-Shuara

Ta. Sin. Mim

To su znaci Kitaba jasnog

Možda bi ti uništio dušu svoju, što oni nisu vjernici

Kad bismo htjeli, spustili bismo na njih s neba znak, pa bi mu povili vratove svoje ponizno

I nije im došla nijedna nova opomena od Milostivog, a da nisu bili od nje odvraćeni

Pa doista su poricali, pa doći će im vijesti o onom čemu su se izrugivali

Zar ne vide zemlju, koliko smo dali da iz nje iznikne od svake vrste plemenite

Uistinu, u tome je znak. A većina njih nisu vjernici

I uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni

A kad Gospodar tvoj pozva Musaa: “Idi narodu zalima

Narodu faraonovom. Zar se neće pobojati?”

Reče: “Gospodaru moj! Uistinu, ja se bojim da će me poreći

I stežu se grudi moje, i ne oslobađa se jezik moj, zato pošalji Harunu

I imaju oni protiv mene zločin, pa se bojim da će me ubiti.”

Reče: “Nikako! Pa idite obojica sa znacima Našim. Uistinu, Mi ćemo biti uz vas slušajući

Pa dođite faraonu, te recite: ’Uistinu, mi smo poslanici Gospodara svjetova

Pošalji s nama sinove Israilove!”

(Faraon) reče: “Zar te nismo među nama odgojili (kao) dijete? I boravio si među nama (mnoge) godine života svog

I učinio si djelo svoje koje si učinio. A ti si od nezahvalnika.”

Reče: “Počinio sam ga tad kad sam ja bio od zalutalih

Tad sam pobjegao od vas pošto sam vas se uplašio, pa me je obdario Gospodar moj sudom, i učinio me (jednim) od izaslanika

A to je blagodat kojom mi prigovaraš - da si porobio sinove Israilove.”

Faraon reče: “A šta je Gospodar svjetova?”

(Musa) reče: “Gospodar nebesa i Zemlje i onog između njih, ako ste uvjereni.”

(Faraon) reče onima oko sebe: “Zar ne čujete?”

(Musa) reče: “Gospodar vaš i Gospodar predaka vaših ranijih.”

(Faraon) reče: “Uistinu, poslanik vaš koji vam je poslan, je luđak!”

(Musa) reče: “Gospodar Istoka i Zapada i onog što je između njih, ako shvatate.”

(Faraon) reče: “Ako uzmeš drugog boga sem mene, sigurno ću te učiniti (jednim) od zatvorenika.”

(Musa) reče: “Zar kad ti donesem stvar očitu?”

(Faraon) reče: “Pa daj je, ako si od istinitih!”

Tad (Musa) baci štap svoj, pa gle: on zmija očita

I izvuče ruku svoju, tad gle: ona bijela za gledatelje

(Faraon) reče uglednicima oko sebe: “Uistinu, ovo je čarobnjak znalac

Želi da vas izvede iz zemlje vaše sihrom svojim; pa šta naređujete?”

Rekoše: “Ostavi njega i brata njegovog, a pošalji u gradove sakupljače

Dovešće ti svakog čarobnjaka znalca.”

Pa su sakupljeni čarobnjaci za određeno vrijeme dana poznatog

I bi rečeno ljudima: “Jeste li vi sakupljeni

Da bismo mi slijedili čarobnjake, ako oni budu pobjednici?”

Pa pošto čarobnjaci dođoše, rekoše faraonu: “Hoćemo li mi uistinu imati nagradu, ako mi budemo pobjednici?”

Reče: “Da, i uistinu ćete tad biti od približenih.”

Musa im reče: “Bacite vi šta ćete baciti!”

Tad baciše konope svoje i štapove svoje i rekoše: “Tako nam moći faraonove, uistinu mi, mi smo pobjednici.”

Tad Musa baci štap svoj, pa gle: on proguta ono šta su lažirali

Tad se čarobnjaci baciše na sedždu

Rekoše: “Vjerujemo u Gospodara svjetova

Gospodara Musaovog i Harunovog.”

Reče: “Povjerovaste mu prije no što sam vam dopustio. Uistinu, on je vaš velikan koji vas je poučio sihru! Pa sigurno ćete saznati. Sigurno ću odsijeći ruke vaše i noge vaše unakrst, i sigurno ću vas sve raspeti.”

Rekoše: “Nije šteta! Uistinu, mi smo Gospodaru našem povratnici

Uistinu! Mi žudimo da nam Gospodar naš oprosti greške naše jer smo prvi vjernici.”

I objavismo Musau: “Kreni s robovima Mojim noću, uistinu, vi ćete biti slijeđeni.”

Tad posla faraon u gradove sakupljače

“Uistinu, ovi su grupa mala

I uistinu, oni su nas rasrdili

I uistinu, mi smo svi oprezni.”

Pa ih izvedosmo iz vrtova i izvora

I riznica i mjesta plemenitog

Isto tako. I dali smo ih u naslijeđe sinovima Israilovim

Pa su ih slijedili kad se Sunce rađalo

Pa pošto se vidješe dvije skupine, drugovi Musaovi rekoše: “Uistinu, mi smo sustignuti.”

Reče: “Nikako! Uistinu, sa mnom je Gospodar moj, uputiće me.”

Tad objavismo Musau: “Udri štapom svojim more!” Tad se razdvoji, te svaki dio bi kao brijeg velik

I približismo tamo druge

I spasismo Musaa i onog ko je bio s njim, sve

Potom potopismo druge

Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisu vjernici

I uistinu, Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni

I izrecituj im vijest o Ibrahimu

Kad reče ocu svom i narodu svom: “Šta obožavate?”

Rekoše: “Obožavamo idole, pa smo stalno njima privrženi.”

Reče: “Da li vas čuju kad prizivate

Ili vam koriste ili štete?”

Rekoše: “Naprotiv, našli smo očeve naše, tako čine.”

Reče: “Pa vidite li šta obožavaste

Vi i očevi vaši stariji?”

Pa uistinu, oni su moji neprijatelji, izuzev Gospodara svjetova

Koji me je stvorio, pa me On uputio

I Onaj koji me hrani i napaja me

I kad se razbolim, tad me On liječi

I Koji će me usmrtiti, zatim me oživiti

I Koji će mi - nadam se - oprostiti grešku moju na Danu sudnjem

Gospodaru moj! Daruj mi sud i priključi me pravednima

I učini me jezika istinitog u kasnijim (pokoljenjima)

I učini me od nasljednika bašče uživanja

I oprosti ocu mom, uistinu, on je bio od zalutalih

I ne ponizi me na Dan kad budu podignuti

Dan kad neće koristiti bogatstvo, niti sinovi

Izuzev onom ko dođe Allahu sa srcem zdravim

I približiće se Džennet bogobojaznima

I pokazaće se džehim zabludjelima

I biće im rečeno: “Gdje je to šta ste obožavali

Mimo Allaha? Hoće li pomoći vama ili pomoći sebi?”

Tad će biti u njega strmoglavljeni oni, i oni koji su zavodili

I vojske Iblisove zajedno

Govoriće - a oni će se u njemu svađati

“Tako nam Allaha, bili smo doista u zabludi očitoj

Kad smo vas izjednačavali sa Gospodarom svjetova

A zaveli su nas jedino zločinci

Zato mi nemamo nikakvih posrednika

Niti prijatelja bliska

Pa da nam je povratak, pa da budemo od vjernika!”

Uistinu! U tome je znak, a većina njih nisu vjernici

A uistinu, Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni

Narod Nuhov je poricao izaslanike

Kad im reče brat njihov Nuh: “Zar se ne bojite

Uistinu! Ja sam vama poslanik pouzdan

Zato se bojte Allaha i mene poslušajte

A ne tražim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova

Zato se bojte Allaha i mene poslušajte!”

Rekoše: “Zar da tebi vjerujemo, a slijede te najjadniji?”

Reče: “A nemam ja znanje o onom šta rade

Obračun njihov je jedino do Gospodara mog, kad biste zapazili

I nisam ja progonitelj vjernika

Ja sam samo opominjač jasni.”

Rekoše: “Ako ne prestaneš, o Nuhu, sigurno ćeš biti od kamenovanih.”

Reče: “Gospodaru moj! Uistinu, moj narod me poriče

Zato presudi između mene i između njih presudom, i spasi mene i onog ko je sa mnom od vjernika.”

Pa spasismo njega i onog ko je bio s njim, u lađi natovarenoj

Zatim smo poslije potopili preostale

Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisu vjernici

I uistinu, Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni

Ad je poricao izaslanike

Kad im reče brat njihov Hud: “Zar se ne bojite

Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani

Zato se bojte Allaha i poslušajte mene

A ne tražim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova

Gradite li na svakoj uzvišici obilježje, poigravate se

I gradite tvrđave, da biste se vi ovjekovječili

I kad napadate, napadate (kao) tirani

Zato se bojte Allaha i poslušajte mene

I bojte se Onog koji vas je pomogao onim šta znate

Pomogao vas je stokom i sinovima

I baščama i izvorima

Uistinu! Ja se plašim nad vama kazne Dana strahovitog.”

Rekoše: “Isto nam je da li ti wazio ili ne bio od waiza

Ovo je samo običaj ranijih

I nećemo mi biti kažnjeni.”

Tad su ga porekli, pa smo ih uništili. Uistinu! U tome je znak, a većina njih nisu vjernici

A uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni

Poricao je Semud izaslanike

Kad im reče brat njihov Salih: “Zar se ne bojite

Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani

Zato se bojte Allaha i poslušajte mene

A ne tražim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova

Hoćete li biti ostavljeni u onom šta je ovdje, sigurni

U baščama i izvorima

I usjevima i palmama - plodovi njihovi zreli

I klešete iz brda kuće spretno

Zato se bojte Allaha i poslušajte mene

I ne slušajte naredbu rasipnika

Koji čine fesad na Zemlji i ne popravljaju.”

Rekoše: “Ti si samo od opčinjenih

Ti si samo smrtnik sličan nama. Pa daj znak ako si od istinitih.”

Reče: “Ovo je deva. Imaće ona napajanje, i vi ćete imati napajanje dana poznatog

I ne dotičite je zlom, pa da vas snađe kazna Dana strahovitog.”

Pa je raniše, i postaše pokajanici

Tad ih spopade kazna. Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisu vjernici

A uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni

Narod Lutov je poricao izaslanike

Kad im reče brat njihov Lut: “Zar se ne bojite

Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani

Zato se bojte Allaha i poslušajte mene

A ne tražim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova

Zar pristupate muškarcima između svjetova

A ostavljate šta vam je stvorio Gospodar vaš od žena vaših? Šta više, vi ste narod prestupnika.”

Rekoše: “Ako ne prestaneš o Lute, sigurno ćeš biti od protjeranih.”

Reče: “Uistinu, ja sam od mrzitelja posla vašeg

Gospodaru moj! Spasi mene i porodicu moju od onog šta rade!”

Pa smo spasili njega i svu njegovu porodicu

Izuzev starice među zaostalima

Zatim smo uništili druge

A izlili smo na njih kišu. Pa zle li kiše opominjanih

Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisu vjernici

I uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni

Poricali su stanovnici Ejke izaslanike

Kad njima reče Šuajb: “Zar se ne bojite

Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani

A ne tražim od vas nikakvu nagradu za to, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova

Ispunjavajte mjeru i ne budite od zakidatelja

Vagajte mjerilom ispravnim

I ne umanjujte ljudima stvari njihove, niti pravite nered na Zemlji čineći fesad

I bojte se Onog koji je stvorio vas i pokoljenja ranija.”

Rekoše: “Ti si samo od opčinjenih

I ti si samo smrtnik sličan nama i smatramo te sigurno (jednim) od lažaca

Pa daj da padne na nas komad neba, ako si od istinitih.”

Reče: “Gospodar moj je Najbolji znalac onog šta radite.”

Tad su ga porekli, pa ih je spopala kazna Dana tame. Uistinu, to je bila kazna Dana strahovitog

Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisu vjernici

A uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni

I uistinu, to je Objava Gospodara svjetova

Spušta ga Duh pouzdani

Na srce tvoje, da budeš od opominjača

Na jeziku arapskom, jasnom

I uistinu, on je u zeburima ranijih

Zar im nije znak (to) što ga znaju učeni sinovi Israilovi

A da smo ga objavili nekom od stranaca

Pa im ga čitao, ne bi bili u njega vjernici

Tako to uvlačimo u srca zločinaca

Neće vjerovati u njega, dok ne vide kaznu bolnu

Pa doći će im iznenadno, a oni neće opaziti

Tad će govoriti: “Hoće li nam se odložiti?”

Pa zar kaznu Našu požuruju

Pa zar nisi vidio, ako im damo da uživaju godinama

Zatim im dođe ono čime im se prijetilo

Neće im koristiti ono šta uživaju

I nismo uništili nijedan grad, a da on nije imao opominjače

Opomenom, a nismo zalimi

I nisu ga spustili šejtani

I ne dolikuje im, niti mogu

Uistinu, oni su od prisluškivanja odvojeni

Zato ne prizivaj uz Allaha boga drugog, pa da budeš od kažnjenih

I upozoravaj rodbinu svoju najbližu

I spusti krilo svoje onom ko te slijedi od vjernika

Pa ako te ne poslušaju, tad reci: “Uistinu, ja sam slobodan od onog šta radite.”

Pa pouzdaj se u Moćnog, Milosrdnog

Onog koji te vidi kad stojiš

I kretanje tvoje među onima koji čine sedždu

Uistinu! On, On je Onaj koji čuje, Znalac

Hoću li vas obavijestiti na koga se spuštaju šejtani

Spuštaju se na svakog lažljivca, grješnika

Koriste sluh, a većina njih su lažljivci

A pjesnike - njih slijede zabludjeli

Zar ne vidiš da oni u svakoj dolini lutaju

I da oni govore ono što ne rade

Izuzev onih koji vjeruju i čine dobra djela i spominju Allaha mnogo, i brane se nakon što im se učini zulm. A saznaće oni koji čine zulm, kojem povratištu se vraćaju