Back to Languages

Croatian - Chapter 27 - An-Naml

Translation by Unknown — Permalink

Verse 1 — Surah An-Naml 27:1

Ta. Sin. To su znaci Kur’ana i Kitaba jasnog

Verse 2 — Surah An-Naml 27:2

Upute i radosne vijesti vjernicima

Verse 3 — Surah An-Naml 27:3

Onima koji obavljaju salat i daju zekat, a oni, oni su u Ahiret uvjereni

Verse 4 — Surah An-Naml 27:4

Uistinu, oni koji ne vjeruju u Ahiret, uljepšali smo im djela njihova, pa oni lutaju

Verse 5 — Surah An-Naml 27:5

To su oni koji će imati zlu kaznu, i oni, oni će na Ahiretu biti gubitnici

Verse 6 — Surah An-Naml 27:6

A uistinu, ti primaš Kur’an od Mudrog, Znalca

Verse 7 — Surah An-Naml 27:7

Kad reče Musa porodici svojoj: “Uistinu, ja sam opazio vatru; donijet ću vam od nje vijest ili ću vam donijeti plamenu baklju, da biste se vi ogrijali.”

Verse 8 — Surah An-Naml 27:8

Pa pošto joj dođe, bi pozvan: “Blagoslovljen je ko je u vatri i ko je oko nje! I neka je slava Allahu, Gospodaru svjetova

Verse 9 — Surah An-Naml 27:9

O Musa! Uistinu! To sam Ja, Allah, Moćni, Mudri

Verse 10 — Surah An-Naml 27:10

I baci štap svoj!” Pa pošto ga vidje da vijuga kao da je on džinn, okrenu se bježeći i ne obazirući se: “O Musa! Ne boj se! Uistinu, kod Mene se ne plaše izaslanici

Verse 11 — Surah An-Naml 27:11

Izuzev ko učini zulm, zatim zamijeni dobrim poslije zla; pa uistinu, Ja sam Oprosnik, Milosrdni

Verse 12 — Surah An-Naml 27:12

I zavuci ruku svoju u njedra svoja, izaći će bijela, bez ozljede! (Jedan) od devet znakova za faraona i narod njegov. Uistinu, oni su narod grješnika.”

Verse 13 — Surah An-Naml 27:13

Pa pošto im dođoše znakovi Naši vidljivi, rekoše: “Ovo je sihr očiti.”

Verse 14 — Surah An-Naml 27:14

I zanijekaše ih - a bile su u njih uvjerene duše njihove - nepravedno i oholo. Pa pogledaj kakav je bio kraj mufsida

Verse 15 — Surah An-Naml 27:15

I doista smo dali Dawudu i Sulejmanu znanje, a govorili su: “Hvala Allahu koji nas je odlikovao nad mnogima od Njegovih robova vjernika.”

Verse 16 — Surah An-Naml 27:16

I naslijedi Sulejman Dawuda i reče: “O ljudi! Naučeni smo govoru ptičijem i dato nam je od svake stvari. Uistinu, ovo je ta blagodat očita.”

Verse 17 — Surah An-Naml 27:17

I skupiše se Sulejmanu vojske njegove od džinna i ljudi, i ptica - a oni raspoređeni

Verse 18 — Surah An-Naml 27:18

Dok, kad dođoše dolini mrava, reče mrav: “O mravi! Uđite u nastambe svoje (da) vas ne zgnječi Sulejman i vojske njegove, a oni ne opaze.”

Verse 19 — Surah An-Naml 27:19

Tad se nasmiješi zasmijan govorom njegovim i reče: “Gospodaru moj! Potakni me da zahvaljujem na blagodati Tvojoj koju si podario meni i roditeljima mojim, i da radim dobro koje će Te zadovoljiti, i daj mi da uđem milošću Tvojom među robove Tvoje dobre.”

Verse 20 — Surah An-Naml 27:20

I pretraži ptice, pa reče: “Šta mi je? Ne vidim pupavca, ili je među odsutnima

Verse 21 — Surah An-Naml 27:21

Sigurno ću ga kazniti kaznom žestokom, ili ću ga sigurno preklati ili će mi sigurno dati dokaz jasan.”

Verse 22 — Surah An-Naml 27:22

Tad se (pupavac) zadrža nedugo, te reče: “Saznao sam ono šta nisi znao, i donio ti iz Sabe vijest sigurnu

Verse 23 — Surah An-Naml 27:23

Uistinu! Ja sam našao ženu (koja) vlada njima, i (kojoj) je dato od svake stvari, a ona ima prijestolje veličanstveno

Verse 24 — Surah An-Naml 27:24

Našao sam nju i narod njen padaju na sedždu Suncu mimo Allaha, a uljepšao im je šejtan djela njihova, te ih okrenuo od puta, pa se oni ne upućuju

Verse 25 — Surah An-Naml 27:25

Pa ne padaju na sedždu Allahu Koji izvodi skriveno na nebesima i Zemlji, i zna šta krijete i šta objelodanjujete

Verse 26 — Surah An-Naml 27:26

Allah je - nema boga osim Njega - Gospodar Arša veličanstvenog.”

Verse 27 — Surah An-Naml 27:27

(Sulejman) reče: “Vidjećemo da li istinu govoriš ili si od lažaca

Verse 28 — Surah An-Naml 27:28

Odnesi ovo moje pismo, pa im ga baci, zatim se okreni od njih i vidi šta vraćaju.”

Verse 29 — Surah An-Naml 27:29

(Bilkis) reče: “O uglednici! Uistinu meni - meni je bačeno pismo plemenito

Verse 30 — Surah An-Naml 27:30

Uistinu, ono je od Sulejmana, i uistinu ono je: ’U ime Allaha, Milostivog, Milosrdnog!’

Verse 31 — Surah An-Naml 27:31

Ne uzdižite se nada mnom i dođite mi pokorni.”

Verse 32 — Surah An-Naml 27:32

Reče: “O velikani! Izjasnite mi se o stvari mojoj, neću biti donosilac odluke, dok mi ne posvjedočite.”

Verse 33 — Surah An-Naml 27:33

Rekoše: “Mi smo posjednici moći i posjednici sile žestoke, a komanda je do tebe; zato gledaj šta ćeš narediti.”

Verse 34 — Surah An-Naml 27:34

Reče: “Uistinu, kad kraljevi uđu u grad, unerede ga i učine ugledne stanovnike njegove poniženim; i tako (uvijek) rade

Verse 35 — Surah An-Naml 27:35

I uistinu, ja ću im poklon poslati, te ću vidjeti s čim se vraćaju izaslanici.”

Verse 36 — Surah An-Naml 27:36

Pa pošto (izaslanik) dođe Sulejmanu, (Sulejman) reče: “Zar da me privučete bogatstvom? Pa ono što mi je dao Allah bolje je od onog šta je dao vama. Šta više, vi s poklonom svojim likujete.”

Verse 37 — Surah An-Naml 27:37

“Vrati se njima. Pa sigurno ćemo im doći sa vojskama nad kojima oni neće imati moć, i sigurno ćemo ih protjerati iz nje ponižene, i oni će biti prezreni.”

Verse 38 — Surah An-Naml 27:38

Reče: “O velikani! Koji od vas će mi donijeti prijesto njen, prije no što mi dođu pokorni?”

Verse 39 — Surah An-Naml 27:39

Reče Ifrit od džinna: “Ja ću ti ga donijeti prije no što ustaneš sa mjesta svog. A uistinu, ja sam za to jak, pouzdan.”

Verse 40 — Surah An-Naml 27:40

Onaj kod kojeg je znanje iz Knjige, reče: “Ja ću ti ga donijeti prije no što ti se vrati treptaj tvoj.” Pa pošto ga vidje kod sebe postavljenog, (Sulejman) reče: “Ovo je iz blagodati Gospodara mog, da bi me iskušao - zahvaljujem li ili ne zahvaljujem. A ko zahvaljuje, pa samo zahvaljuje za dušu svoju; a ko poriče - pa uistinu! Gospodar moj je Neovisni, Plemeniti.”

Verse 41 — Surah An-Naml 27:41

Reče: “Prerušite za nju prijesto njen! Vidjećemo da li će se uputiti ili će biti od onih koji se ne upućuju.”

Verse 42 — Surah An-Naml 27:42

Pa pošto ona dođe, bi rečeno: “Je li ovakav prijesto tvoj?” Reče: “Kao da je to on.” A nama je dato znanje prije nego njoj i muslimani smo

Verse 43 — Surah An-Naml 27:43

A spriječilo je nju ono šta je obožavala mimo Allaha. Uistinu, ona je bila iz naroda nevjernika

Verse 44 — Surah An-Naml 27:44

Bi joj rečeno: “Uđi u dvoranu!” Pa pošto je vidje, pomisli to je pučina, i odgoli potkoljenice svoje. Reče (Sulejman): “Uistinu, to je dvorana staklima popločana.” Reče (ona): “Gospodaru moj! Uistinu, ja sam učinila zulm duši svojoj i predajem se sa Sulejmanom Allahu, Gospodaru svjetova.”

Verse 45 — Surah An-Naml 27:45

I doista smo Semudu poslali brata njihovog Saliha: “Obožavajte Allaha!” Tad gle! Oni dvije skupine (koje) se prepiru

Verse 46 — Surah An-Naml 27:46

Reče: “O narode moj! Zašto požurujete zlo prije dobrog? Zašto ne tražite oprost od Allaha, da bi vam se ukazala milost?”

Verse 47 — Surah An-Naml 27:47

Rekoše: “Zlo slutimo s tobom i s onim ko je s tobom,.” Reče: “Zloslutnost vaša je kod Allaha. Naprotiv, vi ste narod koji se iskušava.”

Verse 48 — Surah An-Naml 27:48

I bilo je u gradu devet osoba, fesad su činili na Zemlji, a nisu sređivali

Verse 49 — Surah An-Naml 27:49

Rekoše: “Zakunite se Allahom, (da) ćemo sigurno srediti njega i porodicu njegovu noću, zatim ćemo sigurno reći prijatelju njegovom: ’Nismo prisustvovali uništenju porodice njegove, a uistinu, mi smo istiniti.”

Verse 50 — Surah An-Naml 27:50

A pleli su spletku i pleli smo spletku, a oni ne opaziše

Verse 51 — Surah An-Naml 27:51

Pa pogledaj kakav je bio kraj spletke njihove, da smo Mi uništili njih i narod njihov, sve

Verse 52 — Surah An-Naml 27:52

Pa to su kuće njihove, puste zbog toga što su činili zulm. Uistinu, u tome je znak za ljude koji znaju

Verse 53 — Surah An-Naml 27:53

I spasili smo one koji su vjerovali i bojali se

Verse 54 — Surah An-Naml 27:54

I Luta! Kad reče narodu svom: “Zar ćete razvrat činiti, a vi gledati

Verse 55 — Surah An-Naml 27:55

Zar vi uistinu ljudima prilazite strašću, mimo žena? Šta više, vi ste narod koji ne zna.”

Verse 56 — Surah An-Naml 27:56

Pa je odgovor naroda njegovog bio jedino što rekoše: “Istjerajte porodicu Lutovu iz naselja vašeg! Uistinu, oni su ljudi koji se čiste!”

Verse 57 — Surah An-Naml 27:57

Tad spasismo njega i porodicu njegovu, izuzev žene njegove. Odredili smo za nju da bude od zaostalih

Verse 58 — Surah An-Naml 27:58

I izlili na njih kišu. Pa zle li kiše opomenutih

Verse 59 — Surah An-Naml 27:59

Reci: “Hvala Allahu i selam neka je robovima Njegovim koje je odabrao!” Da li je Allah bolji ili ono šta pridružuju

Verse 60 — Surah An-Naml 27:60

Ili, Ko je stvorio nebesa i Zemlju, i spušta vam s neba vodu - pa damo da njome izniknu vrtovi krasni? Nije za vas (moguće) da učinite da izraste drveće njihovo. Ima li bog uz Allaha? Naprotiv, oni su ljudi koji izjednačuju

Verse 61 — Surah An-Naml 27:61

Ili, Ko je učinio Zemlju staništem, i načinio kroz nju rijeke, i načinio na njoj planine stabilne, i načinio između dva mora barijeru? Ima li bog uz Allaha? Naprotiv, većina njih ne zna

Verse 62 — Surah An-Naml 27:62

Ili, Ko odgovara nevoljniku kad Ga priziva, i otklanja zlo i čini vas halifama Zemlje? Ima li bog uz Allaha? Malo što se poučavate

Verse 63 — Surah An-Naml 27:63

Ili, Ko vas vodi u tminama kopna i mora, i Ko šalje vjetrove kao radosne vijesti ispred milosti Njegove? Ima li bog uz Allaha? Uzvišen neka je Allah od onog šta pridružuju

Verse 64 — Surah An-Naml 27:64

Ili, Ko je počeo stvaranje zatim ga ponavlja, i Ko vas opskrbljuje s neba i Zemlje? Ima li bog uz Allaha? Reci: “Donesite dokaz vaš, ako ste istiniti.”

Verse 65 — Surah An-Naml 27:65

Reci: “Ne zna nevidljivo ko je na nebesima i Zemlji, izuzev Allah, i ne opažaju kad će biti podignuti.”

Verse 66 — Surah An-Naml 27:66

Naprotiv! Seže li znanje njihovo u Ahiret? Naprotiv, oni su u sumnji o njemu. Šta više, oni su o njemu slijepci

Verse 67 — Surah An-Naml 27:67

I govore oni koji ne vjeruju: “Hoćemo li kad budemo prah, mi i očevi naši, hoćemo li uistinu biti izvedeni

Verse 68 — Surah An-Naml 27:68

Doista, ovo nam je obećavano, nama i očevima našim od ranije. Ovo su samo priče ranijih.”

Verse 69 — Surah An-Naml 27:69

Reci: “Putujte po Zemlji pa vidite kakav je bio kraj zločinaca.”

Verse 70 — Surah An-Naml 27:70

I ne žalosti se nad njima, i ne budi u tjeskobi zbog onog šta spletkare

Verse 71 — Surah An-Naml 27:71

A govore: “Kad će ovo obećanje, ako ste istiniti?”

Verse 72 — Surah An-Naml 27:72

Reci: “Možda vas slijedi dio onog šta požurujete.”

Verse 73 — Surah An-Naml 27:73

A uistinu, Gospodar tvoj je Vlasnik blagodati nad ljudima, međutim, većina njih ne zahvaljuje

Verse 74 — Surah An-Naml 27:74

I uistinu, Gospodar tvoj zna šta kriju grudi njihove, a šta objelodanjuju

Verse 75 — Surah An-Naml 27:75

I nema ništa skriveno na nebu i Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj

Verse 76 — Surah An-Naml 27:76

Uistinu, ovaj Kur’an kazuje sinovima Israilovim većinom o onom u čemu se oni razilaze

Verse 77 — Surah An-Naml 27:77

I uistinu, on je Uputa i milost vjernicima

Verse 78 — Surah An-Naml 27:78

Uistinu! Gospodar tvoj će presuditi među njima sudom Svojim, a On je Moćni, Znalac

Verse 79 — Surah An-Naml 27:79

Zato se pouzdaj u Allaha, uistinu si ti na Istini jasnoj

Verse 80 — Surah An-Naml 27:80

Uistinu, ti nećeš pročuti mrtve, niti ćeš učiniti da čuju gluhi poziv, kad se okrenu vračajući se

Verse 81 — Surah An-Naml 27:81

I nisi ti vodič slijepcima iz zablude njihove. Pročut ćeš samo onog ko vjeruje u ajete Naše, ta oni su muslimani

Verse 82 — Surah An-Naml 27:82

I kad padne Riječ protiv njih, izvešćemo im životinju iz Zemlje, (koja) će im govoriti da ljudi u znakove Naše nisu uvjereni

Verse 83 — Surah An-Naml 27:83

A na Dan kad od svake umme saberemo skupinu, od onog ko je poricao ajete Naše, tad će oni biti raspoređeni

Verse 84 — Surah An-Naml 27:84

Dok, kad dođu, reći će: “Jeste li poricali ajete Moje, a niste ih obuhvatili znanjem? Ili šta ste to radili?”

Verse 85 — Surah An-Naml 27:85

I past će protiv njih Riječ što su činili zulm, pa oni neće govoriti

Verse 86 — Surah An-Naml 27:86

Zar ne vide da smo mi načinili noć da se smire u njoj, a dan (da daje) vidljivost? Uistinu, u tome su znaci za ljude koji vjeruju

Verse 87 — Surah An-Naml 27:87

A na Dan kad se puhne u sur, pa se prestraši ko je na nebesima i ko je na Zemlji, izuzev koga htjedne (izuzeti) Allah, a svi će doći Njemu ponizni

Verse 88 — Surah An-Naml 27:88

I vidiš planine, misliš nepokretne su, a one se kreću kretanjem oblaka. Djelovanje je Allaha Koji je usavršio svaku stvar. Uistinu! On je o onom šta činite Obaviješteni

Verse 89 — Surah An-Naml 27:89

Ko dođe s dobrim djelom, pa imaće on od njega bolje i oni će od straha Tog dana biti sigurni

Verse 90 — Surah An-Naml 27:90

A ko dođe sa zlodjelom, pa baciće se lica njihova u vatru. Da li ćete biti plaćeni, osim kako ste radili

Verse 91 — Surah An-Naml 27:91

Samo mi je naređeno da obožavam Gospodara ovog grada, koji ga je posvetio, a Njegova je svaka stvar. I naređeno mi je da budem od muslimana

Verse 92 — Surah An-Naml 27:92

I da učim Kur’an. Pa ko se uputi, pa samo se upućuje za dušu svoju; a ko zaluta, tad reci: “Ja sam samo od opominjača.”

Verse 93 — Surah An-Naml 27:93

I reci: “Hvala Allahu, pokazaće vam znakove Svoje pa ćete ih prepoznati.” A nije Gospodar tvoj nehajan prema onom šta radite