Croatian - Chapter 12 - Yusuf

Alif. Lam. Ra. To su znaci Kitaba jasnog

Uistinu, Mi ga objavljujemo (kao) Kur’an na arapskom, da biste vi razumjeli

Mi ti kazujemo najljepse kazivanje (time) sto ti objavljujemo ovaj Kur’an, iako si prije njega sigurno bio od nemarnih

Kad rece Jusuf ocu svom: “O oce moj! Uistinu sam ja vidio jedanaest planeta i Sunce i Mjesec. Vidio sam ih sebi potcinjene.”

Rece: “O sincicu moj! Ne kazuj snoviđenje svoje braci svojoj, pa da ti ispletu spletku. Uistinu! Sejtan je covjeku neprijatelj otvoreni.”

I tako te je odabrao Gospodar tvoj i poucio te tumacenju hadisa, i upotpunjuje blagodat Svoju nad tobom i na porodici Jakubovoj, kao sto ju je upotpunio na precima tvojim prije, Ibrahimom i Ishakom. Uistinu! Gospodar tvoj je Znalac, Mudri

Doista su u Jusufu i braci njegovoj znaci za one koji pitaju

Kad rekose: “Sigurno su Jusuf i brat njegov drazi ocu nasem od nas, a mi smo druzina. Uistinu, nas otac je u zabludi ocitoj

Ubijte Jusufa ili ga odbacite u (neku) zemlju, bice samo za vas lice oca vaseg, i bicete poslije toga narod dobrih.”

Govornik između njih rece: “Ne ubijte Jusufa, a bacite ga na dno bunara; pokupice ga neki karavan, ako ste radini.”

Rekose: “O oce nas! Sta ti je, ne bi nam povjerio Jusufa, a uistinu, mi smo njegovi iskreni savjetnici

Posalji ga s nama sutra da se provede i izigra, a uistinu, mi cemo biti njegovi cuvari.”

(Jakub) rece: “Uistinu, mene zalosti da ga odvedete, i bojim se da ce ga pojesti vuk, a vi biti o njemu nemarni.”

Rekose: “Ako ga pojede vuk - a mi druzina - uistinu bismo mi tad bili gubitnici.”

Pa posto ga odvedose i saglasise se da ga smjeste na dno bunara, i objavismo mu: “Sigurno ces ih obavijestiti o odluci njihovoj, a oni nece opaziti.”

I dođose ocu svom jacijom placuci

Rekose: “O oce nas! Uistinu, mi smo isli da se utrkujemo, a ostavili smo Jusufa kod opreme nase, pa ga je pojeo vuk. A nisi ti taj koji ce nam povjerovati, iako smo istiniti.”

I dođe karavan, pa poslase vodonosu svog, te spusti svoju kofu. Rece: “O radosne vijesti! Ovo je djecak.” I sakrise ga (kao) robu, a Allah je Znalac onog sta su uradili

I prodase ga po niskoj cijeni, dirhema nekoliko; a bili su o njemu ravnodusni

I onaj iz Misra koji ga je kupio rece zeni svojoj: “Casnim ucini boraviste njegovo. Mozda ce nam koristiti ili (da) ga uzmemo (kao) dijete.” I tako ucvrstismo Jusufa na zemlji, i da bismo ga naucili tumacenju hadisa. A Allah je Taj koji dominira komandom Svojom, ali, vecina ljudi ne zna

I posto dostize zrelost svoju, dadosmo mu sud i znanje. A tako nagrađujemo dobrocinitelje

I htjede da ga zavede ona u cijoj je on kuci bio i zamandali (sva) vrata i rece: “Dođi ti!” Rece: “MeazAllah! Uistinu, On, Gospodar moj, ucinio je lijepim boraviste moje. Uistinu, to nece uspjeti zalimi.”

A doista ga je zeljela i pozelio bi (on) nju da nije vidio jasan znak Gospodara svog. Tako je bilo, da bismo otklonili od njega zlo i razvrat. Uistinu, on je bio od robova Nasih iskrenih

I potrcase vratima, i razdera kosulju njegovu straga, i zatekose muza njenog kod vrata. Ona rece: “Sta je placa onom ko tvojoj porodici pozeli zlo, osim da bude zatvoren - ili kazna bolna?”

(Jusuf) rece: “Ona je htjela da me zavede.” I posvjedoci svjedok iz porodice njene: “Ako je kosulja njegova razderana sprijeda, onda je istinu rekla, a on je od lazaca

A ako je kosulja njegova razderana otpozadi, onda je slagala, a on je od istinitih.”

Pa posto vidje kosulju njegovu razderanu otpozadi, rece: “Uistinu, to je neka vasa (zenska) spletka. Uistinu, spletka vasa je strasna.”

Jusufe! Ostavi se ovog. I trazi (o zeno) oprost za grijeh svoj. Uistinu, ti si od onih koji cine greske

I govorise zene u gradu: “Zena Azizova je nastojala da zavede slugu svog, doista je nju zaludio ljubavlju. Uistinu, mi je vidimo u zabludi ocitoj.”

Pa posto je cula spletku njihovu, posla po njih i pripremi za njih naslonjac, i dade svakoj od njih pojedinacno noz i rece: “Izađi pred njih!” Pa posto ga vidjese, zadivise mu se i posjekose ruke svoje i rekose: “Haselillah! Nije ovo covjek! Ovo je jedino melek plemeniti.”

Rece: “Pa to vam je onaj zbog kojeg ste me korile. I doista, nastojala sam da ga zavedem, pa se uzdrzao. I ako ne ucini sta mu naređujem, sigurno ce biti zatvoren i sigurno ce biti od ponizenih.”

Rece: “Gospodaru moj! Tamnica mi je draza od onog cemu me pozivaju. I ako ne odvratis od mene spletku njihovu, tezit cu njima i bicu od dzahila.”

Tad mu se odazva Gospodar njegov, te odvrati od njega spletku njihovu. Uistinu On, On je Onaj koji cuje, Znalac

Zatim im se ucini (najboljim), nakon sto su vidjeli znakove, da ga zatvore neko vrijeme

I s njim u tamnicu uđose dva mladica. Jedan od njih dvojice rece: “Uistinu ja, ja sam vidio (da) cijedim vino.” A drugi rece: “Uistinu ja, ja sam vidio (kako) na svojoj glavi nosim hljeb kojeg je jela ptica.” “Obavijesti nas o tumacenju toga, uistinu, mi vidimo (da) si ti od dobrocinitelja.”

Rece: “Vama dvojici nece doci hrana kojom se opskrbljujete, a da vas ne obavijestim o tumacenju toga prije no vam dođe. To je od onog sta me je naucio Gospodar moj. Uistinu! Ja sam napustio millet naroda koji ne vjeruje u Allaha, a oni su u Ahiret nevjernici

I slijedim millet predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba. Nije za nas da Allahu pridruzujemo ikakvu stvar. To je iz blagodati Allahove prema nama i prema ljudima. Ali, vecina ljudi ne zahvaljuje

O drugovi moji u tamnici! Jesu li gospodi raznoliki bolji, ili Allah Jedini, Nesavladivi

Obozavate mimo Njega samo imena koja ste nadjenuli vi i preci vasi - nije objavio Allah za njih nikakav dokaz. Sud je samo Allahov. Naredio je da obozavate jedino Njega. To je vjera prava, ali, vecina ljudi ne zna

O drugovi moji u tamnici! Sto se tice jednog od vas dvojice, pa napajace gospodara svog vinom; a sto se tice drugog, pa bice raspet te ce jesti ptica iz glave njegove. Presuđena je stvar - ona o kojoj pitate.”

I rece onom od njih dvojice za kojeg je mislio da ce on biti spasen: “Spomeni me kod gospodara svog.” Pa ucini sejtan da on zaboravi spomen gospodaru njegovom, te provede u tamnici nekoliko godina

I rece vladar: “Uistinu! Ja sam vidio sedam krava debelih, jede ih sedam mrsavih; i sedam klasova zelenih i drugih suhih. O uglednici! Objasnite mi snoviđenje moje, ako san tumacite.”

Rekose: “Zbrka snova! A nismo mi za tumacenje snova znalci.”

I onaj od njih dvojice koji se spasio i sjetio nakon (dugo) vremena, rece: “Ja cu vas obavijestiti o tumacenju njegovom, zato posaljite mene.”

“Jusufe! O istiniti! Objasni nam o sedam krava debelih (kako) ih jede sedam mrsavih, i sedam klasova zelenih i drugih suhih, da bih se ja vratio ljudima, da bi oni znali.”

Rece: “Sijacete sedam godina uobicajeno. Pa ono sto pokosite, tad to ostavite u klasu njegovom, osim malo od cega cete jesti

Zatim, doci ce poslije toga sedam zestokih, (koje) ce pojesti sta ste pripremili za njih, izuzev malo sta cete sacuvati

Zatim, doci ce poslije toga godina u kojoj ce ljudima kisiti, i u kojoj ce cijediti.”

I rece vladar: “Dovedite mi ga!” Pa posto mu izaslanik dođe, (Jusuf) rece: “Vrati se gospodaru svom pa ga upitaj kakvo je stanje zena koje su posjekle ruke svoje. Uistinu, Gospodar moj je o spletki njihovoj Znalac.”

Rece: “Sta je bila stvar vasa kad ste nastojale da Jusufa zavedete?” Rekose: “Haselillah! Ne znamo o njemu nista zlog.” Zena Azizova rece: “Sad ce se pokazati istina. Ja sam nastojala da ga zavedem, a uistinu, on je od istinitih.”

To zato da zna da ga ja nisam izdala u odsustvu, i da Allah ne vodi spletku izdajica

I ne oslobađam dusu svoju. Uistinu, dusa je sklona zlu, izuzev onom cemu se smiluje Gospodar moj. Uistinu, Gospodar moj je Oprosnik, Milosrdni

I rece vladar: “Dovedite mi ga. Izabracu ga za dusu svoju.” Pa posto je govorio s njim, rece: “Uistinu, ti si danas kod nas uticajan, pouzdan.”

Rece: “Postavi me nad magacinima zemlje. Uistinu, ja sam cuvar, znalac.”

I tako ucvrstismo Jusufa na Zemlji. Stupao je po njoj kud god je htio. Pogađamo miloscu Nasom koga hocemo i ne unistavamo nagradu dobrocinitelja

A sigurno je nagrada Ahireta bolja za one koji vjeruju i boje se

I dođose braca Jusufova, te mu uđose, pa ih prepozna, a oni njega ne prepoznase

I posto ih je snabdio potrepstinom njihovom, rece: “Dovedite mi brata vaseg, po ocu vasem. Zar ne vidite da ja dajem po mjeri i da sam ja najbolji od usluzitelja

Pa ako mi ga ne dovedete, tad kod mene nece biti mjere za vas, i ne priblizujte mi se.”

Rekose: “Nastojacemo ga pridobiti od oca njegovog, a uistinu, mi smo djelatni.”

I rece (Jusuf) momcima svojim: “Stavite robu njihovu u vrece njihove, da bi je oni prepoznali kad se vrate porodici svojoj, da bi se oni vratili.”

Pa posto se vratise ocu svom, rekose: “O oce nas! Uskracena nam je mjera, zato posalji s nama brata naseg, dobicemo mjeru, a uistinu, mi cemo biti njegovi cuvari.”

Rece: “Zar da vam ga povjerim, osim kao sto sam vam povjerio brata njegovog ranije? Pa Allah je Najbolji Cuvar i On je Najmilosrdniji od milosrdnih.”

I posto otvorise svoj prtljag nađose svoju robu njima vracenu. Rekose: “O oce nas! Sta da trazimo? Evo nase robe, vracena nam je, i snabdjecemo porodicu nasu i cuvacemo brata naseg, i dodat cemo mjeru deve. To je mjera lahka.”

(Ja’kub) rece: “Necu ga poslati s vama, dok mi ne date zavjet Allahom, da cete mi ga sigurno dovesti, izuzev ako vi budete opkoljeni.” Pa posto mu dadose zavjet svoj, rece: “Allah je nad onim sta govorimo, Jamac.”

I rece: “O sinovi moji! Ne ulazite na jednu kapiju, a ulazite na kapije razlicite. I necu vam ja koristiti protiv Allaha nimalo. Sud je samo Allahov. U Njega se pouzdavam, i u Njega zato neka se pouzdaju pouzdavatelji.”

I posto uđose kako im je naredio otac njihov, nije im pomoglo protiv Allaha nista, izuzev zudnje u dusi Jakubovoj, koju je zadovoljio. A uistinu, on je bio posjednik znanja jer smo ga naucili; međutim, vecina ljudi ne zna

I posto uđose Jusufu, (on) primi k sebi brata svog. Rece: “Uistinu! Ja, ja sam brat tvoj, zato se ne zalosti zbog onoga sta su radili.”

Pa posto im je pripremio potrepstinu njihovu, stavi pehar za pice u vrecu brata svog, potom pozva muezzin: “O karavano! Uistinu, vi ste kradljivci!”

Rekose - a pristupili su njima: “Sta ste to zagubili?”

Rekose: “Zagubili smo pehar vladarev, a ko ga donese imace on devin tovar, a ja sam tome jamac.”

Rekose: “Tako nam Allaha, doista znate da nismo dosli da cinimo fesad na zemlji i nismo lopovi.”

Rekose: “Pa sta je kazna za to, ako ste lazljivci?”

Rekose: “Kazna za to - onaj u cijoj vreci bude nađen - pa on je kazna za to. Tako kaznjavamo zalime.”

Tad poce s vrecama njihovim prije vrece brata svog, zatim ga izvadi iz vrece brata svog. Tako smo splanili za Jusufa. Mogao je po zakonu vladarevom uzeti brata svog, jedino sto je htio Allah. Uzvisujemo stepene kome hocemo. A nad svakim posjednikom znanja je Znalac

Rekose: “Ako krade, pa vec je ukrao brat njegov prije.” Tad to pritaji Jusuf u dusi svojoj i ne otkri to njima. Rece: “Vi ste goreg polozaja, a Allah je Najbolji znalac onog sto navodite.”

Rekose: “O cijenjeni! Uistinu, njegov otac je jako star, zato uzmi jednog od nas umjesto njega. Uistinu, mi tebe vidimo (jednim) od dobrocinitelja.”

Rece: “Sacuvaj Allahu! Da uzmemo, izuzev onog kod koga smo nasli stvar nasu; uistinu, mi bismo tad bili zalimi.”

Pa posto izgubise nadu u njega, odvojise se za dogovor. Najstariji između njih rece: “Zar ne znate da je vas otac vec uzeo od vas zavjet (u ime) Allaha, i od ranije sto ste Jusufa zanemarili? Zato necu napustiti zemlju dok mi ne dopusti otac moj ili mi Allah dosudi; a On je Najbolji od sudaca

Vratite se ocu svom i recite: “O oce nas! Uistinu, sin tvoj je ukrao. A ne svjedocimo, izuzev ono sta znamo, i nismo za nevidljivo cuvari

I pitaj grad - onaj u kojem smo bili - i karavan s kojim smo putovali, a doista, mi smo istiniti.”

(Ja’kub) rece: “Naprotiv, zavele su vas duse vase (toj) stvari. Pa strpljenje je lijepo. Mozda ce Allah sve da mi ih dovede. Uistinu! On, On je Znalac, Mudri.”

I okrenu se od njih i rece: “O zalosti moja nad Jusufom!” A izbijelile su oci njegove od zalosti, pa se on savlađivao

Rekose: “Tako nam Allaha, neces prestati spominjati Jusufa, dok se ne razbolis ili budes od propalih!”

Rece: “Samo se zalim za jad svoj i tugu svoju Allahu, a znam od Allaha ono sta ne znate

O sinovi moji! Idite pa se raspitajte za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u rewh Allahov. Uistinu, u rewh Allahov nadu gubi jedino narod nevjernika.”

Pa posto uđose kod njega, rekose: “O cijenjeni! Dotakla je nas i porodicu nasu nevolja, donijeli smo robu beznacajnu. Pa napuni nam mjeru i daj nam sadaku. Uistinu! Allah ce nagraditi davaoce sadake.”

Rece: “Znate li sta ste ucinili sa Jusufom i bratom njegovim, kad ste vi bili neznalice?”

Rekose: “Jesi li uistinu ti, ti Jusuf?” Rece: “Ja sam Jusuf, a ovo je brat moj. Doista nas je Allah obdario. Uistinu, onaj ko se boji (Allaha) i strpi se - pa uistinu, Allah nece dati da propadne nagrada dobrocinitelja.”

Rekose: “Tako nam Allaha, doista te je Allah odlikovao nad nama, a zaista smo bili gresnici.”

Rece: “Nema vam prijekora danas. Vama ce oprostiti Allah, a On je Najmilosrdniji od milosrdnih

Idite sa ovom mojom kosuljom, te je bacite na lice oca mog, postace onim koji vidi. I dođite mi sa porodicom svojom svi.”

I posto ode karavan, otac njihov rece: “Uistinu, ja nalazim miris Jusufov, makar smatrali da buncam.”

Rekose: “Tako nam Allaha, uistinu si ti u zabludi svojoj staroj.”

Pa posto dođe donosilac radosnih vijesti, baci je na lice njegovo, pa se povrati u onog koji vidi. Rece: “Zar vam nisam rekao: ’Ja uistinu znam od Allaha ono sta ne znate?”

Rekose: “O oce nas! Trazi nam oprost grijeha nasih, uistinu, mi smo bili gresnici.”

Rece: “Trazicu vam oprost Gospodara svog. Uistinu! On je Oprosnik, Milosrdni.”

Pa posto uđose Jusufu, primi k sebi roditelje svoje i rece: “Uđite u Egipt, insaAllah, sigurni!”

I podize roditelje svoje na prijesto i padose njemu nicice, i rece: “O oce moj! Ovo je tumacenje snoviđenja mog od prije. Doista ga je ucinio Gospodar moj istinitim. I doista mi je ucinio dobro kad me je izveo iz tamnice i doveo vas iz pustinje, nakon sto je sejtan posijao razdor između mene i između brace moje. Uistinu, Gospodar moj je fin kome hoce. Uistinu On, On je Znalac, Mudri

Gospodaru moj! Doista si mi dao nesto vlasti i naucio me tumacenju hadisa; Stvoritelj nebesa i Zemlje. Ti si Zastitnik moj na Dunjau i Ahiretu. Uzmi me (kao) muslimana, i prikljuci me dobrima.”

To je (nesto) od vijesti nevidljivog kojeg objavljujemo tebi. I nisi bio kod njih kad su pripremali stvar svoju, a oni su spletkarili

A vecina ljudi nece biti - makar zudio - vjernici

I ne trazis od njih za to nikakvu nagradu. To je samo Opomena svjetovima

A koliko je znakova na nebesima i Zemlji, prolaze pored njih, a oni su od njih odvraceni

A vecina njih vjeruje u Allaha, jedino kao musrici

Pa jesu li sigurni da im nece doci pokrov kazne Allahove ili im doci Cas iznenada, a oni nece opaziti

Reci: “Ovo je put moj: pozivam Allahu sa uvidom, ja i ko me slijedi. I slava Allahu; a nisam ja od musrika.”

I prije tebe smo samo ljude slali između stanovnika gradova, kojima smo objavljivali. Pa zar nisu putovali po Zemlji, te vidjeli kakav je bio kraj onih prije njih? A sigurno je kuca Ahireta bolja za one koji se boje. Pa zar ne razumijete

Dok, kad su ocajavali poslanici i mislili da ce oni doista biti negirani, dosla bi im pomoc Nasa, pa bi bio spasen onaj koga smo htjeli. I nece biti vracena sila Nasa s naroda zlocinaca

Doista je u pricama njihovim ibret za posjednike razuma. Nije prica koja se izmislja, nego je potvrda onoga prije nje i objasnjenje svake stvari, i Uputa i milost za ljude koji vjeruju