Verse 1 — Surah Ibrahim 14:1
Alif. Lam. Ra. Knjiga - objavljujemo je tebi da izvedes ljude iz tmina na svjetlost, s dozvolom Gospodara njihovog, na put Mocnog, Hvaljenog
Verse 2 — Surah Ibrahim 14:2
Allaha, Onog cije je sta je na nebesima i sta je na Zemlji. A tesko nevjernicima od kazne zestoke
Verse 3 — Surah Ibrahim 14:3
Onima koji vise vole zivot Dunjaa od Ahireta i odvracaju od puta Allahovog i traze ga iskrivljenim. Takvi su u zabludi dalekoj
Verse 4 — Surah Ibrahim 14:4
I slali smo svakog poslanika samo s jezikom naroda njegovog, da im objasni. Pa, Allah zabluđuje koga hoce, a upucuje koga hoce; a On je Mocni, Mudri
Verse 5 — Surah Ibrahim 14:5
I doista smo poslali Musaa sa znakovima Nasim: “Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlost i opomeni ih danima Allahovim.” Uistinu, u tome su znaci svakom strpljivom, zahvalnom
Verse 6 — Surah Ibrahim 14:6
I kad rece Musa narodu svom: “Sjetite se blagodati Allahove nad vama, kad vas je izbavio od ljudstva faraovnovog, mucili su vas zlom kaznom i klali sinove vase, a davali da zive zene vase. A u tome je bilo strasno iskusenje od Gospodara vaseg.”
Verse 7 — Surah Ibrahim 14:7
I kad najavi Gospodar vas: “Ako budete zahvaljivali, sigurno cu vam uvecati; a ako ne budete zahvaljivali, uistinu, kazna Moja je zestoka.”
Verse 8 — Surah Ibrahim 14:8
I rece Musa: “Ako budete nezahvalni vi i onaj ko je na Zemlji, svi, pa uistinu, Allah je Neovisni, Hvaljeni.”
Verse 9 — Surah Ibrahim 14:9
Zar vam nije stigla vijest onih prije vas: naroda Nuhovog i Ada, i Semuda i onih poslije njih? Zna ih samo Allah. Dolazili su im poslanici njihovi sa jasnim znacima, pa su stavljali ruke svoje u usta svoja, i govorili: “Uistinu, mi ne vjerujemo u ono s cim ste poslani, i uistinu, mi smo prema onom cemu nas pozivate u sumnji zbunjujucoj.”
Verse 10 — Surah Ibrahim 14:10
Govorili bi poslanici njihovi: “Zar je u Allaha sumnja, Stvoritelja nebesa i Zemlje? Poziva vas da vam oprosti grijehe vase i ostavi vas do roka određenog.” Rekli bi: “Vi ste samo smrtnici slicni nama! Zelite da nas odvratite od onog sta obozavaju ocevi nasi, zato nam dajte dokaz jasan.”
Verse 11 — Surah Ibrahim 14:11
Poslanici njihovi bi im rekli: “Mi smo samo smrtnici slicni vama, međutim Allah obdaruje koga hoce od robova Svojih. I nije za nas da vam donosimo dokaz, izuzev s dozvolom Allahovom. A u Allaha zato neka se pouzdaju vjernici
Verse 12 — Surah Ibrahim 14:12
A sta nam je da se ne bi pouzdali u Allaha, a vec nas je uputio putevima nasim. I sigurno cemo se strpiti nad onim cim nas uznemiravate. A u Allaha zato neka se pouzdaju pouzdavatelji.”
Verse 13 — Surah Ibrahim 14:13
A oni koji nisu vjerovali rekli bi, poslanicima svojim: “Sigurno cemo vas protjerati iz zemlje nase, ili cete se sigurno vratiti u millet nas.” Tad bi im objavljivao Gospodar njihov: “Sigurno cemo unistiti zalime
Verse 14 — Surah Ibrahim 14:14
I sigurno cemo Zemlju nastaniti vama, poslije njih. To je za onog ko se boji stajanja preda Mnom i boji se prijetnje Moje.”
Verse 15 — Surah Ibrahim 14:15
I trazili su presudu (pobjedu), i propao bi svaki buntovni, svojeglavi
Verse 16 — Surah Ibrahim 14:16
Ispred njega je Dzehennem, a bice napajan vodom gnojavom
Verse 17 — Surah Ibrahim 14:17
Zderace je, a jedva da ce je progutati, i dolazice mu smrt sa svakog mjesta, a nece on biti mrtav. I ispred njega ce biti kazna gruba
Verse 18 — Surah Ibrahim 14:18
Primjer onih koji ne vjeruju u Gospodara svog: Djela njihova su kao pepeo kojeg raznese vjetar u danu olujnom. Nece upravljati ni nad cim od onog sta su zaradili. To je ta zabluda daleka
Verse 19 — Surah Ibrahim 14:19
Zar ne vidis da je Allah stvorio nebesa i Zemlju s Istinom? Ako hoce, odstranice vas, i dovesti stvorenje novo
Verse 20 — Surah Ibrahim 14:20
A nije to za Allaha tesko
Verse 21 — Surah Ibrahim 14:21
I izaci ce Allahu svi, pa ce slabi reci onima koji su se oholili: “Uistinu, mi smo bili vase pristalice, pa hocete li nam vi imalo koristiti protiv kazne Allahove?” Reci ce: “Da je nas uputio Allah, sigurno bismo vas uputili. Isto nam je uzrujavali se ili trpili, nema za nas nikakva pribjezista.”
Verse 22 — Surah Ibrahim 14:22
I reci ce sejtan, posto stvar bude presuđena: “Uistinu! Allah vam je dao obecanje istinito, i obecao sam vam, pa sam vas iznevjerio. I nisam ja nad vama imao nikakvu vlast osim sto sam vas pozivao, pa ste mi se odazvali. Zato ne korite mene, a korite duse svoje. Nisam ja pomagac vas, niti ste vi pomagaci moji. Uistinu, ja sam poricao to sto ste me pridruzivali ranije.” Uistinu, zalimi - imace oni kaznu bolnu
Verse 23 — Surah Ibrahim 14:23
I bice dato da oni koji vjeruju i cine dobra djela uđu u basce ispod kojih teku rijeke, vjecno ce biti u njima s dozvolom Gospodara njihovog. Pozdrav njihov u njima ce biti: “Selam!”
Verse 24 — Surah Ibrahim 14:24
Zar ne vidis kako Allah navodi primjer rijeci dobre kao drveta dobrog: korijen njegov je cvrst, a njegove grane u nebu
Verse 25 — Surah Ibrahim 14:25
Daje plodove svoje svake sezone s dozvolom Gospodara svog. A Allah navodi primjere ljudima, da bi se oni podsjetili
Verse 26 — Surah Ibrahim 14:26
A primjer lose rijeci je kao lose drvo iscupano nad zemljom, nema ono nikakve stabilnosti
Verse 27 — Surah Ibrahim 14:27
Allah ojacava one koji vjeruju rjecju cvrstom u zivotu Dunjaa i na Ahiretu, a zabluđuje Allah zalime; a Allah cini sta hoce
Verse 28 — Surah Ibrahim 14:28
Zar ne vidis one koji su blagodat Allahovu zamijenili kufrom i ucinili da se narod njihov spusti u kucu propasti
Verse 29 — Surah Ibrahim 14:29
Dzehennem, przice se njime, a lose je staniste
Verse 30 — Surah Ibrahim 14:30
I nacinili su Allahu suparnike da zavode s puta Njegovog. Reci: “Uzivajte! Pa uistinu, dolaziste vase je vatri.”
Verse 31 — Surah Ibrahim 14:31
Reci robovima Mojim koji vjeruju, (da) obavljaju salat i udjeljuju od onog cim smo ih opskrbili, tajno i javno, prije no dođe Dan u kojem nece biti trgovine, niti prijateljstva
Verse 32 — Surah Ibrahim 14:32
Allah je Taj koji je stvorio nebesa i Zemlju, i spusta s neba vodu, pa izvodi njome voce, (kao) opskrbu za vas. I potcinio vam je plovila, da plove morem po naredbi Njegovoj, i potcinio je za vas rijeke
Verse 33 — Surah Ibrahim 14:33
I potcinio je za vas Sunce i Mjesec - oboje (us)trajno, i potcinio je za vas noc i dan
Verse 34 — Surah Ibrahim 14:34
I daje vam od svaceg sto od Njega trazite. A ako biste brojali blagodati Allahove, ne biste ih izracunali. Uistinu, covjek je uveliko zalim, nezahvalnik
Verse 35 — Surah Ibrahim 14:35
I kad rece Ibrahim: “Gospodaru moj! Ucini ovaj grad sigurnim, i sacuvaj mene i sinove moje od obozavanja idola
Verse 36 — Surah Ibrahim 14:36
Gospodaru moj! Uistinu, oni su zaveli mnoge od ljudi. Pa ko mene bude slijedio, pa uistinu on je od mene, a ko me ne poslusa - pa uistinu, Ti si Oprosnik, Milosrdni
Verse 37 — Surah Ibrahim 14:37
Gospodaru nas! Uistinu! Ja sam naselio neke od potomaka svojih u dolini neobradivoj, kod Kuce Tvoje Svete, Gospodaru nas, da bi obavljali salat; zato ucini da srca ljudi zude ka njima, i opskrbi ih plodovima, da bi oni zahvaljivali
Verse 38 — Surah Ibrahim 14:38
Gospodaru nas! Uistinu, Ti znas sta krijemo i sta obznanjujemo. A nece se sakriti od Allaha nikakva stvar u Zemlji, niti u nebu
Verse 39 — Surah Ibrahim 14:39
Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka! Uistinu, Gospodar moj je Onaj koji cuje dowu
Verse 40 — Surah Ibrahim 14:40
Gospodaru moj! Ucini me ustrajnim u salatu i (isto) od potomaka mojih, Gospodaru nas, i primi dowu moju
Verse 41 — Surah Ibrahim 14:41
Gospodaru nas! Oprosti meni i roditeljima mojim i vjernicima na Dan kad krene obracun.”
Verse 42 — Surah Ibrahim 14:42
I nikako ne racunaj da je Allah nemaran prema onom sta rade zalimi. Samo im odgađa do Dana u kojem ce se ukociti pogledi
Verse 43 — Surah Ibrahim 14:43
Bice trkaci uzdignutih glava svojih, nece im se vracati treptaj njihov, a srca njihova (kao) vazduh ce biti
Verse 44 — Surah Ibrahim 14:44
I upozori ljude Danom (kad) ce im doci kazna, pa ce reci oni koji su cinili zulm: “Gospodaru nas! Ostavi nas do roka bliskog. Odazvacemo se pozivu Tvom, i slijedicemo poslanike.” Zar se niste kleli prije da vam nema nikakva nestanka
Verse 45 — Surah Ibrahim 14:45
A stanovali ste u nastambama onih koji su cinili zulm dusama svojim, i bilo vam je jasno kako smo s njima postupili, a naveli smo vam primjere
Verse 46 — Surah Ibrahim 14:46
I doista su pleli spletku svoju, a kod Allaha je spletka njihova, makar spletka njihova bila (takva) da njome brda nestanu
Verse 47 — Surah Ibrahim 14:47
Zato nikako ne misli da je Allah prekrsilac obecanja Svog poslanicima Svojim. Uistinu! Allah je Mocni, Vlasnik osvete
Verse 48 — Surah Ibrahim 14:48
Na Dan kad bude zamijenjena Zemlja drugacijom Zemljom i nebesa, i kad se pojave Allahu Jedinom, Pokoritelju
Verse 49 — Surah Ibrahim 14:49
I vidis zlocince Tog dana povezane u lance
Verse 50 — Surah Ibrahim 14:50
Odjeca njihova bit ce od katrana, a lica njihova pokrivace vatra
Verse 51 — Surah Ibrahim 14:51
Da bi isplatio Allah svakoj dusi sta je zaradila. Uistinu! Allah je brz obracunom
Verse 52 — Surah Ibrahim 14:52
Ovo je Poruka ljudima - i da se opomenu njome, i da znaju da je On Bog Jedini, i da se pouce posjednici razuma