Verse 1 — Surah Ta-Ha 20:1
Verse 2 — Surah Ta-Ha 20:2
Nismo ti objavili Kur’an da se mucis
Verse 3 — Surah Ta-Ha 20:3
Nego kao Opomenu za onog ko se boji
Verse 4 — Surah Ta-Ha 20:4
Objava je od Onog ko je stvorio Zemlju i nebesa visoka
Verse 5 — Surah Ta-Ha 20:5
Milostivog, na Arsu opstojeceg
Verse 6 — Surah Ta-Ha 20:6
Njegovo je sta je na nebesima i sta je na Zemlji, i sta je između njih dvoje, i sta je ispod tla
Verse 7 — Surah Ta-Ha 20:7
A ako si glasan u govoru, pa uistinu, On zna tajnu i skrivenije
Verse 8 — Surah Ta-Ha 20:8
Allah! Samo je On Bog! Njegova imena su najljepsa
Verse 9 — Surah Ta-Ha 20:9
A da li ti je stigao hadis o Musau
Verse 10 — Surah Ta-Ha 20:10
Kad ugleda vatru pa rece porodici svojoj: “Sacekajte! Uistinu, ja sam opazio vatru; mozda cu vam od nje donijeti glavnju, ili cu kod vatre naci uputu.”
Verse 11 — Surah Ta-Ha 20:11
Pa posto joj stize, bi pozvan: “O Musa
Verse 12 — Surah Ta-Ha 20:12
Uistinu! Ja, Ja sam Gospodar tvoj! Zato izuj obucu svoju. Uistinu si ti u svetoj dolini Tuwa
Verse 13 — Surah Ta-Ha 20:13
I Ja sam te odabrao, zato slusaj sta ti se objavljuje
Verse 14 — Surah Ta-Ha 20:14
Uistinu! Ja, Ja sam Allah! Nema boga osim Mene! Zato Mene obozavaj i obavljaj salat, da Me se sjetis
Verse 15 — Surah Ta-Ha 20:15
Uistinu, Cas je dolazeci, skori je, tajim ga da bi se platilo svakoj dusi ono zasto se trudila
Verse 16 — Surah Ta-Ha 20:16
Zato neka te nikako od njega ne odvrati onaj ko u njega ne vjeruje i slijedi strast svoju, pa da stradas
Verse 17 — Surah Ta-Ha 20:17
A sta je to u desnici tvojoj, o Musa?”
Verse 18 — Surah Ta-Ha 20:18
Rece: “Ovo je moj stap, oslanjam se na njega i mlatim (lisce) njime ovcama svojim, a imam ja u njemu druge svrhe.”
Verse 19 — Surah Ta-Ha 20:19
(Allah) rece: “Baci ga, o Musa!”
Verse 20 — Surah Ta-Ha 20:20
Pa ga baci, tad gle: on zmija, gmize
Verse 21 — Surah Ta-Ha 20:21
Rece: “Uzmi je i ne boj se. Povraticemo je njenom prvom stanju
Verse 22 — Surah Ta-Ha 20:22
I stavi ruku svoju pod pazuho svoje, izaci ce bijela, bez nedostatka - znak drugi
Verse 23 — Surah Ta-Ha 20:23
Da bismo ti pokazali veci od znakova Nasih
Verse 24 — Surah Ta-Ha 20:24
Idi faraonu! Uistinu, on je prevrsio.”
Verse 25 — Surah Ta-Ha 20:25
(Musa) rece: “Gospodaru moj! Prosiri mi grudi moje
Verse 26 — Surah Ta-Ha 20:26
I olaksaj mi stvar moju
Verse 27 — Surah Ta-Ha 20:27
I razvezi cvor jezika mog
Verse 28 — Surah Ta-Ha 20:28
(Da) razumiju govor moj
Verse 29 — Surah Ta-Ha 20:29
I ucini mi wezirom iz porodice moje
Verse 30 — Surah Ta-Ha 20:30
Haruna, brata mog
Verse 31 — Surah Ta-Ha 20:31
Pojacaj njime snagu moju
Verse 32 — Surah Ta-Ha 20:32
I pridruzi ga u stvari mojoj
Verse 33 — Surah Ta-Ha 20:33
Da Te slavimo mnogo
Verse 34 — Surah Ta-Ha 20:34
I Tebe spominjemo mnogo
Verse 35 — Surah Ta-Ha 20:35
Uistinu! Ti si Onaj koji nas vidi.”
Verse 36 — Surah Ta-Ha 20:36
(Allah) rece: “Vec ti je dato potrazivanje tvoje, o Musa”
Verse 37 — Surah Ta-Ha 20:37
I doista smo te darovali drugi put
Verse 38 — Surah Ta-Ha 20:38
Kad smo objavili majci tvojoj sta je objavljeno
Verse 39 — Surah Ta-Ha 20:39
“Ubaci ga u tabut i baci ga u rijeku, pa ce ga izbaciti rijeka na obalu, uzece ga neprijatelj Moj i neprijatelj njegov.” I bacio sam na te ljubav Svoju, i da budes odgajan pred okom Mojim
Verse 40 — Surah Ta-Ha 20:40
Kad ode sestra tvoja, pa rece: “Hocete li da vam ukazem na onog ko ce ga odgajati?” Tad smo te vratili majci tvojoj da ohladi oko svoje i ne tuguje. I ubio si dusu, pa smo te oslobodili brige. I iskusavali te kusnjom. Pa si boravio godinama među stanovnicima Medjena, zatim si dosao po odredbi, o Musa
Verse 41 — Surah Ta-Ha 20:41
I odabrao sam te Sebi
Verse 42 — Surah Ta-Ha 20:42
“Idi ti i brat tvoj sa znakovima Mojim, i ne popustajte u spominjanju Mom
Verse 43 — Surah Ta-Ha 20:43
Idite faraonu. Uistinu, on je prevrsio
Verse 44 — Surah Ta-Ha 20:44
Pa mu recite rijec blagu, da bi se on poucio ili pobojao.”
Verse 45 — Surah Ta-Ha 20:45
Rekose: “Gospodaru nas! Uistinu! Mi se bojimo da ce na nas preopteretiti ili da ce prevrsiti.”
Verse 46 — Surah Ta-Ha 20:46
(Allah) rece: “Ne bojte se! Uistinu, Ja sam s vama dvojicom, cujem i vidim
Verse 47 — Surah Ta-Ha 20:47
Zato mu idite, pa recite: ’Uistinu mi smo dva poslanika Gospodara tvog, pa posalji s nama sinove Israilove, i ne muci ih. Doista smo ti dosli sa znakom od Gospodara tvog. A mir nek’ je na onom ko slijedi Uputu
Verse 48 — Surah Ta-Ha 20:48
Uistinu, nama je vec objavljeno da ce biti kazna nad onim ko porekne i okrene se.”
Verse 49 — Surah Ta-Ha 20:49
(Faraon) rece: “Pa ko je Gospodar vas, o Musa?”
Verse 50 — Surah Ta-Ha 20:50
(Musa) rece: “Gospodar nas je Onaj koji je svakoj stvari dao stvaranje njeno, zatim uputio.”
Verse 51 — Surah Ta-Ha 20:51
(Faraon) rece: “Pa kakvo je stanje pokoljenja ranijih?”
Verse 52 — Surah Ta-Ha 20:52
(Musa) rece: “Znanje o njima je u Knjizi kod Gospodara mog. Ne grijesi Gospodar moj, niti zaboravlja
Verse 53 — Surah Ta-Ha 20:53
Onaj koji je za vas ucinio Zemlju besikom, i utro vam po njoj puteve, i spustio s neba vodu” - pa smo izveli njome parove bilja razlicitog
Verse 54 — Surah Ta-Ha 20:54
Jedite i napasajte stoku svoju. Uistinu, u tome su znaci za posjednike razuma
Verse 55 — Surah Ta-Ha 20:55
Od nje smo vas stvorili i u nju vas vracamo, i iz nje cemo vas izvesti drugi put
Verse 56 — Surah Ta-Ha 20:56
I doista smo mu pokazali znakove Nase, svakog od njih, pa je porekao i odbio
Verse 57 — Surah Ta-Ha 20:57
(Faraon) rece: “Jesi li nam dosao da nas izvedes iz zemlje nase sa sihrom svojim, o Musa
Verse 58 — Surah Ta-Ha 20:58
Pa sigurno cemo ti donijeti sihr slican tome; zato utvrdi između nas i tebe rok, necemo ga prekrsiti mi niti ti, na mjestu odgovarajucem.”
Verse 59 — Surah Ta-Ha 20:59
(Musa) rece: “Rok vas je dan ukrasavanja, i nek se saberu ljudi jutrom.”
Verse 60 — Surah Ta-Ha 20:60
Pa se faraon okrenu, te skova spletku svoj, zatim dođe
Verse 61 — Surah Ta-Ha 20:61
Musa im rece: “Tesko vama! Ne izmisljajte protiv Allaha laz, pa da vas kaznom iskorijeni. A doista nece uspjeti ko izmislja.”
Verse 62 — Surah Ta-Ha 20:62
Zatim su se prepirali o stvari svojoj međusobno i krili sasaptavanje
Verse 63 — Surah Ta-Ha 20:63
Rekose: “Uistinu, ova dvojica su samo dva carobnjaka, zele da vas izvedu iz zemlje vase sihrom svojim, i uniste tarikat vas najprimjerniji
Verse 64 — Surah Ta-Ha 20:64
Zato skujte spletku svoju, zatim dođite u saffu. Pa doista ce danas uspjeti ko nadvlada.”
Verse 65 — Surah Ta-Ha 20:65
Rekose: “O Musa! Ili da bacis, ili da budemo prvi koji baca?”
Verse 66 — Surah Ta-Ha 20:66
Rece: “Naprotiv, bacite!” Tad gle: od sihra njihovog ucini mu se konopi njihovi i stapovi njihovi - da oni jure
Verse 67 — Surah Ta-Ha 20:67
Tad Musa osjeti strah u dusi svojoj
Verse 68 — Surah Ta-Ha 20:68
Rekosmo: “Ne boj se! Uistinu ti, ti ces biti visi
Verse 69 — Surah Ta-Ha 20:69
I baci to sta je u desnici tvojoj! Progutace ono sta su napravili. Uistinu, napravili su trik carobnjaka, a carobnjak nece uspjeti ma odakle dosao.”
Verse 70 — Surah Ta-Ha 20:70
Tad se carobnjaci bacise na sedzdu. Rekose: “Vjerujemo u Gospodara Harunovog i Musaovog.”
Verse 71 — Surah Ta-Ha 20:71
(Faraon) rece: “Povjerovaste li mu prije nego vam dopustih? Uistinu, on je velikan vas koji vas je naucio sihru. Zato cu sigurno odsjeci ruke vase i noge vase unakrst, i sigurno cu vas raspeti na stabla palmi. A sigurno cete saznati koji je od nas zesce kazne i trajnije.”
Verse 72 — Surah Ta-Ha 20:72
Rekose: “Necemo te odabrati nad onim sta nam je doslo od jasnih dokaza, i Onim ko nas je stvorio, zato sudi sta ces ti presuditi. Samo sudis ovaj zivot Dunjaa
Verse 73 — Surah Ta-Ha 20:73
Uistinu, mi vjerujemo u Gospodara naseg, da nam oprosti greske nase i ono na sta si nas prisilio od sihra. A Allah je Najbolji i Najtrajniji.”
Verse 74 — Surah Ta-Ha 20:74
Uistinu, onaj ko dođe Gospodaru svom kao zlocinac, pa uistinu, imace on Dzehennem. Nece umrijeti u njemu, niti zivjeti
Verse 75 — Surah Ta-Ha 20:75
A ko Mu dođe kao vjernik, vec radio dobra djela, pa ti takvi ce imati stepene visoke
Verse 76 — Surah Ta-Ha 20:76
Basce Adna ispod kojih teku rijeke, bice vjecno u njima; a to je placa onog ko se ocisti
Verse 77 — Surah Ta-Ha 20:77
I doista smo objavili Musau: “Kreni sa robovima Mojim nocu, pa udari za njih put suh u moru, ne bojeci se sustizanja, niti se straseci.”
Verse 78 — Surah Ta-Ha 20:78
Pa ih je slijedio faraon sa vojskama svojim, te ih je od mora prekrilo ono sto ih je prekrilo
Verse 79 — Surah Ta-Ha 20:79
I zaveo je faraon narod svoj, a nije uputio
Verse 80 — Surah Ta-Ha 20:80
O sinovi Israilovi! Doista smo vas izbavili od vaseg neprijatelja, i sklopili ugovor s vama (na) desnom obronku Tura i spustili na vas mennu i prepelice
Verse 81 — Surah Ta-Ha 20:81
“Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili, i ne pretjerujte u tome pa da na vas padne srdzba Moja. A onaj na koga se spusti srdzba Moja, pa doista je propao
Verse 82 — Surah Ta-Ha 20:82
I uistinu, Ja sam Oprosnik onom ko se pokaje i uzvjeruje i radi dobro, zatim se uputi.”
Verse 83 — Surah Ta-Ha 20:83
“A sta te je pozurilo od naroda tvog, o Musa?”
Verse 84 — Surah Ta-Ha 20:84
Rece: “Oni su ti koji su mi na tragu, a pozurio sam Tebi Gospodaru moj, da budes zadovoljan.”
Verse 85 — Surah Ta-Ha 20:85
Rece: “Pa uistinu, Mi smo vec iskusavali narod tvoj poslije tebe i zaveo ih je Samirijja.”
Verse 86 — Surah Ta-Ha 20:86
Pa se vrati Musa narodu svom srdit, tuzan. Rece: “O narode moj! Zar vam nije dao Gospodar vas obecanje lijepo? Pa zar vam se oduzio rok, ili zelite da vas snađe srdzba Gospodara vaseg, pa ste mi prekrsili obecanje?”
Verse 87 — Surah Ta-Ha 20:87
Rekose: “Nismo ti prekrsili obecanje svojom voljom, nego smo mi bili natovareni teretima nakita narodnog, pa smo ih ubacili, te je isto tako bacio Samirijja
Verse 88 — Surah Ta-Ha 20:88
Pa im je izvadio tele - tijelo, imalo je ono (moc) mukanja, te rekose: “Ovo je bog vas i bog Musaov - ta zaboravio je.”
Verse 89 — Surah Ta-Ha 20:89
Pa zar ne vide da im ne uzvraca govor, i ne vlada im stetom niti koriscu
Verse 90 — Surah Ta-Ha 20:90
A doista im je rekao Harun jos prije: “O narode moj! Njime ste samo iskusani. A uistinu, Gospodar vas je Milostivi, zato me slijedite i poslusajte naredbu moju.”
Verse 91 — Surah Ta-Ha 20:91
Rekli su: “Necemo njemu prestati biti odani dok nam se Musa ne vrati.”
Verse 92 — Surah Ta-Ha 20:92
Rece: “O Harune! Sta te je zadrzalo kad si ih vidio da lutaju
Verse 93 — Surah Ta-Ha 20:93
Da me ne slijedis? Pa zar si se suprotstavio naredbi mojoj?”
Verse 94 — Surah Ta-Ha 20:94
Rece: “O sine majke moje! Ne grabi me za bradu moju, niti glavu moju! Uistinu, ja sam se bojao da ne kazes: ’Razjedinio si sinove Israilove i nisi cekao moju rijec.”
Verse 95 — Surah Ta-Ha 20:95
Rece: “Pa sta je stvar tvoja, o Samirijja?”
Verse 96 — Surah Ta-Ha 20:96
Rece: “Opazio sam ono sta nisu spazili, pa sam zgrabio saku (prasine) iz traga izaslanika, te je odbacio; a tako me je navela moja dusa.”
Verse 97 — Surah Ta-Ha 20:97
Rece: “Onda idi! Pa uistinu, za tebe je da u zivotu govoris: ’Ne dotici.’ I uistinu, ti imas rok koji te nece iznevjeriti. I gledaj ka bogu svom, onom kojem si stalno privrzen: sigurno cemo ga spaliti, zatim cemo ga sigurno potpuno u more rasprsiti
Verse 98 — Surah Ta-Ha 20:98
Vas Bog je jedino Allah koji - nema boga osim Njega - obuhvata svaku stvar znanjem.”
Verse 99 — Surah Ta-Ha 20:99
Tako tebi kazasmo neke vijesti, ono sto je vec prethodilo, a doista smo ti dali od Nas Opomenu
Verse 100 — Surah Ta-Ha 20:100
Ko se od nje odvrati, pa uistinu ce on na Dan kijameta nositi teret
Verse 101 — Surah Ta-Ha 20:101
Vjecno ce biti u njemu. A zlo je opterecenje za njih na Dan kijameta
Verse 102 — Surah Ta-Ha 20:102
Dan kad se puhne u sur, i saberemo zlocince Tog dana modre
Verse 103 — Surah Ta-Ha 20:103
Tiho ce međusobno govoriti: “Ostali ste samo deset.”
Verse 104 — Surah Ta-Ha 20:104
Mi smo Najbolji znalac onog sta ce govoriti, kad rekne tarikatom najprimjerniji njihov: “Ostali ste samo dan.”
Verse 105 — Surah Ta-Ha 20:105
I pitaju te o planinama, pa reci: “Smrvit ce ih Gospodar moj u prasinu drobljenjem
Verse 106 — Surah Ta-Ha 20:106
Te ih ostaviti ravnicom, pustopoljinom
Verse 107 — Surah Ta-Ha 20:107
Neces vidjeti na njoj iskrivljenost, niti neravninu.”
Verse 108 — Surah Ta-Ha 20:108
Tog dana slijedit ce pozivaca, kojem nema odstupanja i stisace se glasovi Milostivom, pa neces cuti, izuzev sapat
Verse 109 — Surah Ta-Ha 20:109
Tog dana nece koristiti posredovanje, izuzev kome dozvoli Milostivi, i zadovolji njegova rijec
Verse 110 — Surah Ta-Ha 20:110
Zna sta je ispred njih i sta je iza njih, a ne obuhvataju to znanjem
Verse 111 — Surah Ta-Ha 20:111
I ponizice se lica Zivom, Samoopstojecem. A doista nece uspjeti ko je nosio zulm
Verse 112 — Surah Ta-Ha 20:112
A ko je radio dobra djela, a on bio vjernik, pa nece se bojati zulma, niti zakidanja
Verse 113 — Surah Ta-Ha 20:113
I tako smo ga objavili - Kur’an na arapskom, i izlozili u njemu neke prijetnje, da bi se oni pobojali, ili da im pobudi opomenu
Verse 114 — Surah Ta-Ha 20:114
Pa uzvisen neka je Allah, Vladar, Istinski! I ne zuri s Kur’anom prije no sto ti se okonca objavljivanje njegovo, i reci: “Gospodaru moj, uvecaj mi znanje!”
Verse 115 — Surah Ta-Ha 20:115
I doista smo obavezali Adema ranije, pa je zaboravio i nismo nasli u njega odlucnosti
Verse 116 — Surah Ta-Ha 20:116
I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedzdu Ademu”, pa ucinise sedzdu, izuzev Iblisa; odbio je
Verse 117 — Surah Ta-Ha 20:117
Tad rekosmo: “O Ademe! Uistinu je ovo neprijatelj tebi i zeni tvojoj. Zato neka vas nikako ne izvede iz Dzenneta, pa da se mucis
Verse 118 — Surah Ta-Ha 20:118
Uistinu, za tebe je da neces gladniti u njemu, niti ogoliti
Verse 119 — Surah Ta-Ha 20:119
I da ti u njemu neces ozedniti, niti suncu izlozen biti.”
Verse 120 — Surah Ta-Ha 20:120
Tad mu dosapnu sejtan. Rece: “O Ademe! Hoces li da ti ukazem na drvo besmrtnosti i carstvo koje nece nestati?”
Verse 121 — Surah Ta-Ha 20:121
Pa njih dvoje pojedose od njega, te im se ukazase sew’ati njihovi, i pocese po sebi krpiti (siti) nesto lisca dzennetskog. I nije poslusao Adem Gospodara svog, pa je skrenuo
Verse 122 — Surah Ta-Ha 20:122
Zatim ga je odabrao Gospodar njegov, pa mu oprostio i uputio
Verse 123 — Surah Ta-Ha 20:123
(Allah) rece: “Siđite iz njega oboje - svi! Vi ste jedno drugom neprijatelj.” Pa ako vam dođe od Mene Uputa, te ko bude slijedio Uputu Moju, tad nece zalutati, niti se unesreciti
Verse 124 — Surah Ta-Ha 20:124
A ko se okrene od Moje Opomene, pa uistinu ce on imati zivot tjeskoban, a sakupicemo ga na Dan kijameta slijepog
Verse 125 — Surah Ta-Ha 20:125
Reci ce: “Gospodaru moj! Zasto si me sakupio slijepog, a vec sam bio onaj koji vidi?”
Verse 126 — Surah Ta-Ha 20:126
(Allah) ce reci: “Tako. Dolazili su ti znakovi Nasi, pa si ih zaboravio, i isto tako ces Danas biti zaboravljen!”
Verse 127 — Surah Ta-Ha 20:127
A tako cemo platiti onoga ko pretjera i ne bude vjerovao u ajete Gospodara svog. A sigurno je kazna Ahireta zesca i trajnija
Verse 128 — Surah Ta-Ha 20:128
Pa zar ih ne upucuje (to) koliko smo prije njih unistili narastaja - hodaju po naseljima njihovim? Uistinu, u tome su znaci za posjednike razuma
Verse 129 — Surah Ta-Ha 20:129
A da nije Rijeci prethodne od Gospodara tvog i roka određenog, sigurno bi bila nuzna (kazna)
Verse 130 — Surah Ta-Ha 20:130
Zato se strpi nad onim sta govore i slavi sa hvalom Gospodara svog prije izlaska Sunca i prije zalaska njegovog, i neko vrijeme noci - pa slavi (Ga) i krajevima dana, da bi ti bio zadovoljan
Verse 131 — Surah Ta-Ha 20:131
I nikako ne upravljaj oci svoje prema onom sta smo dali da uzivaju parovi od njih - sjaju zivota Dunjaa - da bismo ih time iskusali. A opskrba Gospodara tvoga je bolja i trajnija
Verse 132 — Surah Ta-Ha 20:132
I naređuj porodici svojoj salat, i istraj na tome. Ne pitamo te za opskrbu: Mi te opskrbljujemo; a ishod je za bogobojaznost
Verse 133 — Surah Ta-Ha 20:133
I govore: “Zasto nam ne donese znak od Gospodara svog?” Zar im nije dosao dokaz onoga sta je u listovima pređasnjim
Verse 134 — Surah Ta-Ha 20:134
A da smo ih Mi unistili kaznom prije njega, sigurno bi rekli: “Gospodaru nas! Zasto nam nisi poslao poslanika, pa da slijedimo ajete Tvoje, prije no sto smo ponizeni i osramoceni?”
Verse 135 — Surah Ta-Ha 20:135
Reci: “Svako je cekalac, zato cekajte! Pa saznacete ko su sljedbenici ravnog puta i ko se upucuje.”