Back to Languages

Croatian - Chapter 21 - Al-Anbiya

Translation by Unknown — Permalink

Verse 1 — Surah Al-Anbiya 21:1

Priblizava se ljudima obracun njihov, a oni u nemaru odvraceni

Verse 2 — Surah Al-Anbiya 21:2

Nije im dosla nijedna nova opomena od Gospodara njihovog, a da je nisu slusali i oni se zabavljali

Verse 3 — Surah Al-Anbiya 21:3

Opustenih srca svojih. A oni koji cine zulm kriju sasaptavanje: “Je li ovo samo smrtnik slican vama? Pa zar cete ici sihru, a vi vidite?”

Verse 4 — Surah Al-Anbiya 21:4

Rece: “Gospodar moj zna govor na nebu i Zemlji, a On je Onaj koji cuje, Znalac.”

Verse 5 — Surah Al-Anbiya 21:5

Sta vise, govore: “Zbrkani snovi, sta vise izmislja ga, sta vise on je pjesnik. Pa neka nam donese znak kao sto su slati raniji.”

Verse 6 — Surah Al-Anbiya 21:6

Nije prije njih vjerovao nijedan grad kojeg smo unistili. Pa zar ce oni vjerovati

Verse 7 — Surah Al-Anbiya 21:7

A prije tebe smo slali samo ljude kojima smo objavljivali, ta pitajte sljedbenike Opomene, ako ne znate

Verse 8 — Surah Al-Anbiya 21:8

I nismo ih ucinili tijelima (koja) ne jedu hranu, i nisu bili besmrtnici

Verse 9 — Surah Al-Anbiya 21:9

Zatim smo im obistinili obecanje, te spasavali njih i koga smo htjeli, a unistavali razuzdane

Verse 10 — Surah Al-Anbiya 21:10

Doista, objavili smo vam Knjigu, u njoj je zikr vas. Pa zar ne razumijete

Verse 11 — Surah Al-Anbiya 21:11

A koliko smo gradova smrskali koji su bili zulumcarski i stvorili poslije njih narode druge

Verse 12 — Surah Al-Anbiya 21:12

Pa posto bi osjetili silu Nasu, gle! oni iz njih bjeze

Verse 13 — Surah Al-Anbiya 21:13

“Ne bjezite i vratite se onom u cemu ste uzivali i nastambama vasim, da biste bili pitani.”

Verse 14 — Surah Al-Anbiya 21:14

Rekli bi: “O tesko nama! Uistinu, mi smo bili zalimi.”

Verse 15 — Surah Al-Anbiya 21:15

Pa nije prestajalo to njihovo zazivanje dok ih ne bismo ucinili pokosenim, ugaslim

Verse 16 — Surah Al-Anbiya 21:16

I nismo stvorili nebo i Zemlju i sta je između njih igrajuci se

Verse 17 — Surah Al-Anbiya 21:17

Da smo zeljeli da uzmemo zabavu, sigurno bismo to uzeli od Nas - nismo bili (toga) cinitelji

Verse 18 — Surah Al-Anbiya 21:18

Naprotiv, bacamo Istinu na neistinu, pa je ponistava, tad gle: ona nestala. A jao vama zbog onog sta pripisujete

Verse 19 — Surah Al-Anbiya 21:19

I Njegov je ko je na nebesima i Zemlji. A koji su kod Njega, ne ohole se prema obozavanju Njegovom, niti umaraju

Verse 20 — Surah Al-Anbiya 21:20

Slave (Ga) nocu i danju, ne malaksavaju

Verse 21 — Surah Al-Anbiya 21:21

Zar uzimaju bogove od Zemlje koji prozivljuju

Verse 22 — Surah Al-Anbiya 21:22

Da ima na njima bogova osim Allaha, sigurno bi bili u neredu. Pa slava neka je Allahu, Gospodaru Arsa, nad onim sta pripisuju

Verse 23 — Surah Al-Anbiya 21:23

Nece biti pitan za ono sto cini, a oni ce biti pitani

Verse 24 — Surah Al-Anbiya 21:24

Zar mimo Njega uzimaju bogove? Reci: “Donesite dokaz vas.” Ovo je opomena onom ko je sa mnom i opomena onog ko je bio prije mene.” Naprotiv, vecina njih ne zna Istinu, pa su oni odvraceni

Verse 25 — Surah Al-Anbiya 21:25

I nismo prije tebe poslali nijednog poslanika, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene”, zato Mene obozavajte

Verse 26 — Surah Al-Anbiya 21:26

I govore: “Milostivi je uzeo dijete.” Slava Njemu! Naprotiv, robovi su (to) cijenjeni

Verse 27 — Surah Al-Anbiya 21:27

Ne preticu Ga govorom, i oni po naredbi Njegovoj rade

Verse 28 — Surah Al-Anbiya 21:28

Zna sta je pred njima i sta je iza njih. I nece (oni) posredovati, izuzev za onog s kim bude zadovoljan. A oni od straha pred Njim strepe

Verse 29 — Surah Al-Anbiya 21:29

A ko od njih kaze: “Uistinu, ja sam bog pored Njega”, pa tog takvog cemo platiti Dzehennemom. Tako placamo zalime

Verse 30 — Surah Al-Anbiya 21:30

Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili zatvorena (cjelina), pa smo ih rastrgali. A od vode smo nacinili svaku zivu stvar. Pa zar nece vjerovati

Verse 31 — Surah Al-Anbiya 21:31

I nacinili smo na Zemlji stabilne planine, da se s njima ne potresa, i nacinili na njoj siroke puteve, da bi se oni uputili

Verse 32 — Surah Al-Anbiya 21:32

I ucinili smo nebo svodom zasticenim; a oni su od znakova njegovih odvraceni

Verse 33 — Surah Al-Anbiya 21:33

I On je Taj koji je stvorio noc i dan i Sunce i Mjesec: Sve u orbiti plovi

Verse 34 — Surah Al-Anbiya 21:34

I nismo dali smrtniku prije tebe besmrtnost. Pa hoce li, ako umres, tad oni biti besmrtni

Verse 35 — Surah Al-Anbiya 21:35

Svaka dusa bice kusalac smrti. A iskusavamo vas zlom i dobrim, ispitivanjem, i Nama cete biti povraceni

Verse 36 — Surah Al-Anbiya 21:36

A kad te vide oni koji ne vjeruju, samo te uzimaju ruglom: “Je li ovo onaj koji spominje bogove vase?” A oni su na spomen Milostivog nevjernici

Verse 37 — Surah Al-Anbiya 21:37

Covjek je stvoren od zurbe. Pokazat cu vam znakove Svoje, zato Me ne pozurujte

Verse 38 — Surah Al-Anbiya 21:38

I govore: “Kad ce ovo obecanje, ako ste istiniti?”

Verse 39 — Surah Al-Anbiya 21:39

Kad bi znali oni koji ne vjeruju (vrijeme) kad nece od lica svojih otkloniti vatru, niti s leđa svojih, niti ce oni biti pomognuti

Verse 40 — Surah Al-Anbiya 21:40

Naprotiv, doci ce im iznenada, pa ce ih preneraziti. Tad to nece moci odbiti, niti ce im se odloziti

Verse 41 — Surah Al-Anbiya 21:41

A doista se izrugivalo poslanicima prije tebe, pa je one od njih koji su se rugali, pogodilo ono cemu su se rugali

Verse 42 — Surah Al-Anbiya 21:42

Reci: “Ko vas stiti nocu i danju od Milostivog?” Naprotiv, oni su od spominjanja Gospodara svog odvraceni

Verse 43 — Surah Al-Anbiya 21:43

Zar oni imaju bogove koji ce ih zastititi mimo Nas? Nece moci pomoci dusama svojim, niti ce oni od Nas biti odbranjeni

Verse 44 — Surah Al-Anbiya 21:44

Naprotiv, dali smo da uzivaju ovi i ocevi njihovi, dok im nije oduzio zivot. Pa zar ne vide da Mi dolazimo Zemlji, umanjujuci je s krajeva njenih? Pa zar ce oni biti pobjednici

Verse 45 — Surah Al-Anbiya 21:45

Reci: “Samo vas opominjem Objavom.” A gluhi ne cuju poziv, kad se opominju

Verse 46 — Surah Al-Anbiya 21:46

A da ih dotakne dasak kazne Gospodara tvog, sigurno bi rekli: “O tesko nama! Uistinu, mi smo bili zalimi.”

Verse 47 — Surah Al-Anbiya 21:47

I postavicemo mjerila pravde na Dan kijameta, pa se dusi nece uciniti zulm nimalo. I ako bude tezine zrnca gorusice, iznijet cemo ga. I dovoljni smo Mi Obracunci

Verse 48 — Surah Al-Anbiya 21:48

I doista smo dali Musau i Harunu furkan i svjetlo, i Opomenu za bogobojazne

Verse 49 — Surah Al-Anbiya 21:49

One koji se boje Gospodara svog tajno, a oni su zbog Casa brizni

Verse 50 — Surah Al-Anbiya 21:50

A ova Opomena koju smo spustili, blagoslovljena je, pa zar cete vi biti njeni poricatelji

Verse 51 — Surah Al-Anbiya 21:51

I doista smo Ibrahimu dali ispravnost njegovu ranije i bili smo o njemu Znalci

Verse 52 — Surah Al-Anbiya 21:52

Kad rece ocu svom i narodu svom: “Sta su ovi kipovi, ovi kojima ste vi privrzeni?”

Verse 53 — Surah Al-Anbiya 21:53

Rekose: “Nasli smo oceve svoje, njihove obozavatelje.”

Verse 54 — Surah Al-Anbiya 21:54

Rece: “Doista ste vi i ocevi vasi bili u zabludi ocitoj.”

Verse 55 — Surah Al-Anbiya 21:55

Rekose: “Jesi li nam donio Istinu, ili si ti od zabavljaca?”

Verse 56 — Surah Al-Anbiya 21:56

Rece: “Naprotiv, Gospodar vas je Gospodar nebesa i Zemlje, Onaj koji ih je stvorio; a ja sam za to od svjedoka

Verse 57 — Surah Al-Anbiya 21:57

I tako mi Allaha, sigurno cu splanirati (nesto) protiv idola vasih, nakon sto se okrenete vrativsi se.”

Verse 58 — Surah Al-Anbiya 21:58

Tad ih je ucinio komadicima, izuzev velikog njihovog, da bi se njemu vratili

Verse 59 — Surah Al-Anbiya 21:59

Rekose: “Ko ovo ucini bogovima nasim? Uistinu, on je od zalima.”

Verse 60 — Surah Al-Anbiya 21:60

Rekose: “Culi smo mladica, spominje ih; on se zove Ibrahim.”

Verse 61 — Surah Al-Anbiya 21:61

Rekose: “Pa dajte ga pred oci ljudi, da oni svjedoce.”

Verse 62 — Surah Al-Anbiya 21:62

Rekose: “Jesi li ti ovo ucinio bogovima nasim o Ibrahime?”

Verse 63 — Surah Al-Anbiya 21:63

Rece: “Naprotiv, ucinio je to najveci njihov, ovaj, ta pitajte ih ako mogu da govore.”

Verse 64 — Surah Al-Anbiya 21:64

Tad se povratise dusama svojim, pa rekose: “Uistinu, vi, vi ste zalimi.”

Verse 65 — Surah Al-Anbiya 21:65

Zatim oborise glave svoje: “Doista znas, ovi ne govore.”

Verse 66 — Surah Al-Anbiya 21:66

(Ibrahim) rece: “Pa zar obozavate mimo Allaha ono sta vam nimalo ne koristi, niti vam steti

Verse 67 — Surah Al-Anbiya 21:67

Jao vama i onom sto obozavate mimo Allaha! Pa zar ne shvatate?”

Verse 68 — Surah Al-Anbiya 21:68

Rekose: “Spalite ga i pomozite bogovima svojim, ako ste radini.”

Verse 69 — Surah Al-Anbiya 21:69

Rekosmo: “O vatro, budi hladnoca, i spas Ibrahimu!”

Verse 70 — Surah Al-Anbiya 21:70

I zeljeli su mu varku, pa smo njih ucinili najvecim gubitnicima

Verse 71 — Surah Al-Anbiya 21:71

I spasili njega i Luta u zemlju koju smo blagoslovili svjetovima

Verse 72 — Surah Al-Anbiya 21:72

I podarili smo mu Ishaka, i Jakuba - unuka. A svakojeg smo ucinili od dobrih

Verse 73 — Surah Al-Anbiya 21:73

I ucinili smo ih imamima, (da) upucuju po naredbi Nasoj, i objavili im cinjenje dobrih djela, i obavljanje salata i davanje zekata. A bili su Nasi obozavatelji

Verse 74 — Surah Al-Anbiya 21:74

A Lutu - dali smo mu sud i znanje i izbavili ga iz grada koji je cinio gadosti. Uistinu, oni su bili narod zao, grjesnici

Verse 75 — Surah Al-Anbiya 21:75

I dali smo da on uđe u milost Nasu. Uistinu, on je bio od dobrih

Verse 76 — Surah Al-Anbiya 21:76

I Nuhu - kad je pozivao ranije, pa smo mu se odazvali, i spasili njega i porodicu njegovu od jada golemog

Verse 77 — Surah Al-Anbiya 21:77

I pomogli ga protiv ljudi koji su poricali ajete Nase. Uistinu, oni su bili narod zao, zato smo ih sve potopili

Verse 78 — Surah Al-Anbiya 21:78

I Dawudu i Sulejmanu - kad su njih dvojica sudili o usjevu, kad se u njemu nocu napasao brav narodni; a bili smo suđenju njihovom Svjedoci

Verse 79 — Surah Al-Anbiya 21:79

Tad smo ucinili da to razumije Sulejman. I svakojem smo dali sud i znanje. I potcinili smo brda (da) sa Dawudom slave (Allaha) i ptice; a bili smo Izvrsioci

Verse 80 — Surah Al-Anbiya 21:80

I naucili smo ga proizvodnji pancira za vas, da vas zastite od sile vase. Pa jeste li vi zahvalni

Verse 81 — Surah Al-Anbiya 21:81

I Sulejmanu vjetar silan - puhao je po naredbi njegovoj prema onoj zemlji koju smo blagoslovili. A o svakoj stvari smo Znalci

Verse 82 — Surah Al-Anbiya 21:82

I neke sejtane koji su ronili za njega i radili posao pored toga, a bili smo njihovi Cuvari

Verse 83 — Surah Al-Anbiya 21:83

I Ejjubu - kad zovnu Gospodara svog: “Dotakla me je nevolja, a Ti si Najmilosrdniji od milosrdnih.”

Verse 84 — Surah Al-Anbiya 21:84

Tad smo mu se odazvali i otklonili sta je s njim bilo od nevolje. I dali smo mu porodicu njegovu, i slicne njima uz njih miloscu od Nas, i Opomenu za obozavatelje

Verse 85 — Surah Al-Anbiya 21:85

I Ismailu i Idrisu i Zul-kiflu; svaki je bio od strpljivih

Verse 86 — Surah Al-Anbiya 21:86

I dali smo da oni uđu u milost Nasu. Uistinu, oni su od dobrih

Verse 87 — Surah Al-Anbiya 21:87

I Zun-nunu, kad ode srdit, tad je mislio da necemo imati nad njim moc - pa je dozivao u tminama: “Nema boga osim Tebe, slava neka je Tebi! Uistinu, ja sam od zalima.”

Verse 88 — Surah Al-Anbiya 21:88

Tad smo mu se odazvali i izbavili ga iz jada. A tako spasavamo vjernike

Verse 89 — Surah Al-Anbiya 21:89

I Zekerijjaa - kad zovnu Gospodara svog: “Gospodaru moj! Ne ostavljaj me samog, a Ti si Najbolji od nasljednika.”

Verse 90 — Surah Al-Anbiya 21:90

Tad smo mu se odazvali i darovali mu Jahjaa, i osposobili mu zenu njegovu. Uistinu, oni su se natjecali u dobrim djelima i zazivali Nas dragovoljno i iz straha, i bili su Nama ponizni

Verse 91 — Surah Al-Anbiya 21:91

I onu koja je sacuvala ferdz svoj, pa smo udahli u nju od Duha Naseg, i ucinili nju i sina njenog znakom za svjetove

Verse 92 — Surah Al-Anbiya 21:92

Uistinu, ova vasa umma, je umma jedna, a Ja sam Gospodar vas, zato Mene obozavajte

Verse 93 — Surah Al-Anbiya 21:93

I rastrgali su stvar svoju između sebe. Svi su Nama povratnici

Verse 94 — Surah Al-Anbiya 21:94

Pa ko radi dobra djela, a on je vjernik, tad nema poricanja truda njegovog. A uistinu, Mi smo njegovi Pisari

Verse 95 — Surah Al-Anbiya 21:95

I zabrana je za naselje koje smo unistili, da se oni nece povratiti

Verse 96 — Surah Al-Anbiya 21:96

Dok, kad se pusti Jedzudz i Medzudz - a oni ce se sa svake uzvisine spustati

Verse 97 — Surah Al-Anbiya 21:97

I priblizi se obecanje istinito, tad gle: ukoceni pogledi onih koji nisu vjerovali. “O tesko nama! Doista smo bili u nemaru prema ovom, sta vise, bili smo zalimi.”

Verse 98 — Surah Al-Anbiya 21:98

Uistinu! Vi i ono sto ste obozavali mimo Allaha, bicete gorivo Dzehennema. Vi cete biti ti koji cete mu doci

Verse 99 — Surah Al-Anbiya 21:99

Da su ovi bili bogovi, ne bi mu dosli. A svi ce u njemu biti vjecito

Verse 100 — Surah Al-Anbiya 21:100

Imace oni u njemu hroptanje i oni u njemu nece cuti

Verse 101 — Surah Al-Anbiya 21:101

Uistinu, oni kojima je od Nas prethodilo najljepse - takvi ce od njega biti otklonjeni

Verse 102 — Surah Al-Anbiya 21:102

Nece cuti ni najmanji sum njegov i oni ce u onom sta zazele duse njihove vjecno biti

Verse 103 — Surah Al-Anbiya 21:103

Nece ih brinuti strah najveci, a susretace ih meleci: “Ovo je vas Dan koji vam se obecavao”

Verse 104 — Surah Al-Anbiya 21:104

Dan kad savijemo nebo kao motanjem svitka za knjige. Kao sto smo poceli prvo stvaranje, ponovicemo ga. Obecanje je na Nama. Uistinu, Mi cemo biti Izvrsitelji

Verse 105 — Surah Al-Anbiya 21:105

A doista smo zapisali u Zeburu nakon Opomene, da ce Zemlju naslijediti robovi Moji dobri

Verse 106 — Surah Al-Anbiya 21:106

Uistinu, u ovom je poruka za narod obozavatelja

Verse 107 — Surah Al-Anbiya 21:107

I poslali smo te samo kao milost svjetovima

Verse 108 — Surah Al-Anbiya 21:108

Reci: “Samo mi se objavljuje da je Bog vas Bog Jedini! Pa jeste li vi muslimani?”

Verse 109 — Surah Al-Anbiya 21:109

Pa ako se okrenu, tad reci: “Upozorio sam vas jednako, a ne znam da li je blisko ili daleko ono cime vam se prijeti

Verse 110 — Surah Al-Anbiya 21:110

Uistinu! On zna javni govor i zna sta krijete

Verse 111 — Surah Al-Anbiya 21:111

I ne znam: mozda je to iskusenje za vas i uzivanje do nekog vremena.”

Verse 112 — Surah Al-Anbiya 21:112

(Muhammed) rece: “Gospodaru moj! Presudi s Istinom.” A Gospodar nas je Milostivi, Onaj od kog se trazi pomoc protiv onog sto pripisujete