Croatian - Chapter 26 - Ash-Shuara

Ta. Sin. Mim

To su znaci Kitaba jasnog

Mozda bi ti unistio dusu svoju, sto oni nisu vjernici

Kad bismo htjeli, spustili bismo na njih s neba znak, pa bi mu povili vratove svoje ponizno

I nije im dosla nijedna nova opomena od Milostivog, a da nisu bili od nje odvraceni

Pa doista su poricali, pa doci ce im vijesti o onom cemu su se izrugivali

Zar ne vide zemlju, koliko smo dali da iz nje iznikne od svake vrste plemenite

Uistinu, u tome je znak. A vecina njih nisu vjernici

I uistinu! Gospodar tvoj! On je Mocni, Milosrdni

A kad Gospodar tvoj pozva Musaa: “Idi narodu zalima

Narodu faraonovom. Zar se nece pobojati?”

Rece: “Gospodaru moj! Uistinu, ja se bojim da ce me poreci

I stezu se grudi moje, i ne oslobađa se jezik moj, zato posalji Harunu

I imaju oni protiv mene zlocin, pa se bojim da ce me ubiti.”

Rece: “Nikako! Pa idite obojica sa znacima Nasim. Uistinu, Mi cemo biti uz vas slusajuci

Pa dođite faraonu, te recite: ’Uistinu, mi smo poslanici Gospodara svjetova

Posalji s nama sinove Israilove!”

(Faraon) rece: “Zar te nismo među nama odgojili (kao) dijete? I boravio si među nama (mnoge) godine zivota svog

I ucinio si djelo svoje koje si ucinio. A ti si od nezahvalnika.”

Rece: “Pocinio sam ga tad kad sam ja bio od zalutalih

Tad sam pobjegao od vas posto sam vas se uplasio, pa me je obdario Gospodar moj sudom, i ucinio me (jednim) od izaslanika

A to je blagodat kojom mi prigovaras - da si porobio sinove Israilove.”

Faraon rece: “A sta je Gospodar svjetova?”

(Musa) rece: “Gospodar nebesa i Zemlje i onog između njih, ako ste uvjereni.”

(Faraon) rece onima oko sebe: “Zar ne cujete?”

(Musa) rece: “Gospodar vas i Gospodar predaka vasih ranijih.”

(Faraon) rece: “Uistinu, poslanik vas koji vam je poslan, je luđak!”

(Musa) rece: “Gospodar Istoka i Zapada i onog sto je između njih, ako shvatate.”

(Faraon) rece: “Ako uzmes drugog boga sem mene, sigurno cu te uciniti (jednim) od zatvorenika.”

(Musa) rece: “Zar kad ti donesem stvar ocitu?”

(Faraon) rece: “Pa daj je, ako si od istinitih!”

Tad (Musa) baci stap svoj, pa gle: on zmija ocita

I izvuce ruku svoju, tad gle: ona bijela za gledatelje

(Faraon) rece uglednicima oko sebe: “Uistinu, ovo je carobnjak znalac

Zeli da vas izvede iz zemlje vase sihrom svojim; pa sta naređujete?”

Rekose: “Ostavi njega i brata njegovog, a posalji u gradove sakupljace

Dovesce ti svakog carobnjaka znalca.”

Pa su sakupljeni carobnjaci za određeno vrijeme dana poznatog

Da bismo mi slijedili carobnjake, ako oni budu pobjednici?”

Pa posto carobnjaci dođose, rekose faraonu: “Hocemo li mi uistinu imati nagradu, ako mi budemo pobjednici?”

Rece: “Da, i uistinu cete tad biti od priblizenih.”

Musa im rece: “Bacite vi sta cete baciti!”

Tad bacise konope svoje i stapove svoje i rekose: “Tako nam moci faraonove, uistinu mi, mi smo pobjednici.”

Tad Musa baci stap svoj, pa gle: on proguta ono sta su lazirali

Tad se carobnjaci bacise na sedzdu

Rekose: “Vjerujemo u Gospodara svjetova

Gospodara Musaovog i Harunovog.”

Rece: “Povjerovaste mu prije no sto sam vam dopustio. Uistinu, on je vas velikan koji vas je poucio sihru! Pa sigurno cete saznati. Sigurno cu odsijeci ruke vase i noge vase unakrst, i sigurno cu vas sve raspeti.”

Rekose: “Nije steta! Uistinu, mi smo Gospodaru nasem povratnici

Uistinu! Mi zudimo da nam Gospodar nas oprosti greske nase jer smo prvi vjernici.”

I objavismo Musau: “Kreni s robovima Mojim nocu, uistinu, vi cete biti slijeđeni.”

Tad posla faraon u gradove sakupljace

“Uistinu, ovi su grupa mala

I uistinu, oni su nas rasrdili

I uistinu, mi smo svi oprezni.”

Pa ih izvedosmo iz vrtova i izvora

I riznica i mjesta plemenitog

Isto tako. I dali smo ih u naslijeđe sinovima Israilovim

Pa su ih slijedili kad se Sunce rađalo

Pa posto se vidjese dvije skupine, drugovi Musaovi rekose: “Uistinu, mi smo sustignuti.”

Rece: “Nikako! Uistinu, sa mnom je Gospodar moj, uputice me.”

Tad objavismo Musau: “Udri stapom svojim more!” Tad se razdvoji, te svaki dio bi kao brijeg velik

I priblizismo tamo druge

I spasismo Musaa i onog ko je bio s njim, sve

Potom potopismo druge

Uistinu, u tome je znak, a vecina njih nisu vjernici

I uistinu, Gospodar tvoj! On je Mocni, Milosrdni

I izrecituj im vijest o Ibrahimu

Kad rece ocu svom i narodu svom: “Sta obozavate?”

Rekose: “Obozavamo idole, pa smo stalno njima privrzeni.”

Rece: “Da li vas cuju kad prizivate

Ili vam koriste ili stete?”

Rekose: “Naprotiv, nasli smo oceve nase, tako cine.”

Rece: “Pa vidite li sta obozavaste

Vi i ocevi vasi stariji?”

Pa uistinu, oni su moji neprijatelji, izuzev Gospodara svjetova

Koji me je stvorio, pa me On uputio

I Onaj koji me hrani i napaja me

I kad se razbolim, tad me On lijeci

I Koji ce me usmrtiti, zatim me oziviti

I Koji ce mi - nadam se - oprostiti gresku moju na Danu sudnjem

Gospodaru moj! Daruj mi sud i prikljuci me pravednima

I ucini me jezika istinitog u kasnijim (pokoljenjima)

I ucini me od nasljednika basce uzivanja

I oprosti ocu mom, uistinu, on je bio od zalutalih

I ne ponizi me na Dan kad budu podignuti

Dan kad nece koristiti bogatstvo, niti sinovi

Izuzev onom ko dođe Allahu sa srcem zdravim

I priblizice se Dzennet bogobojaznima

I pokazace se dzehim zabludjelima

I bice im receno: “Gdje je to sta ste obozavali

Mimo Allaha? Hoce li pomoci vama ili pomoci sebi?”

Tad ce biti u njega strmoglavljeni oni, i oni koji su zavodili

I vojske Iblisove zajedno

Govorice - a oni ce se u njemu svađati

“Tako nam Allaha, bili smo doista u zabludi ocitoj

Kad smo vas izjednacavali sa Gospodarom svjetova

A zaveli su nas jedino zlocinci

Zato mi nemamo nikakvih posrednika

Niti prijatelja bliska

Pa da nam je povratak, pa da budemo od vjernika!”

Uistinu! U tome je znak, a vecina njih nisu vjernici

A uistinu, Gospodar tvoj! On je Mocni, Milosrdni

Narod Nuhov je poricao izaslanike

Kad im rece brat njihov Nuh: “Zar se ne bojite

Uistinu! Ja sam vama poslanik pouzdan

Zato se bojte Allaha i mene poslusajte

A ne trazim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova

Zato se bojte Allaha i mene poslusajte!”

Rekose: “Zar da tebi vjerujemo, a slijede te najjadniji?”

Rece: “A nemam ja znanje o onom sta rade

Obracun njihov je jedino do Gospodara mog, kad biste zapazili

I nisam ja progonitelj vjernika

Ja sam samo opominjac jasni.”

Rekose: “Ako ne prestanes, o Nuhu, sigurno ces biti od kamenovanih.”

Rece: “Gospodaru moj! Uistinu, moj narod me porice

Zato presudi između mene i između njih presudom, i spasi mene i onog ko je sa mnom od vjernika.”

Pa spasismo njega i onog ko je bio s njim, u lađi natovarenoj

Zatim smo poslije potopili preostale

Uistinu, u tome je znak, a vecina njih nisu vjernici

I uistinu, Gospodar tvoj! On je Mocni, Milosrdni

Ad je poricao izaslanike

Kad im rece brat njihov Hud: “Zar se ne bojite

Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani

Zato se bojte Allaha i poslusajte mene

A ne trazim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova

Gradite li na svakoj uzvisici obiljezje, poigravate se

I gradite tvrđave, da biste se vi ovjekovjecili

I kad napadate, napadate (kao) tirani

Zato se bojte Allaha i poslusajte mene

I bojte se Onog koji vas je pomogao onim sta znate

Pomogao vas je stokom i sinovima

I bascama i izvorima

Uistinu! Ja se plasim nad vama kazne Dana strahovitog.”

Rekose: “Isto nam je da li ti wazio ili ne bio od waiza

Ovo je samo obicaj ranijih

I necemo mi biti kaznjeni.”

Tad su ga porekli, pa smo ih unistili. Uistinu! U tome je znak, a vecina njih nisu vjernici

A uistinu! Gospodar tvoj! On je Mocni, Milosrdni

Poricao je Semud izaslanike

Kad im rece brat njihov Salih: “Zar se ne bojite

Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani

Zato se bojte Allaha i poslusajte mene

A ne trazim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova

Hocete li biti ostavljeni u onom sta je ovdje, sigurni

U bascama i izvorima

I usjevima i palmama - plodovi njihovi zreli

I klesete iz brda kuce spretno

Zato se bojte Allaha i poslusajte mene

I ne slusajte naredbu rasipnika

Koji cine fesad na Zemlji i ne popravljaju.”

Rekose: “Ti si samo od opcinjenih

Ti si samo smrtnik slican nama. Pa daj znak ako si od istinitih.”

Rece: “Ovo je deva. Imace ona napajanje, i vi cete imati napajanje dana poznatog

I ne doticite je zlom, pa da vas snađe kazna Dana strahovitog.”

Pa je ranise, i postase pokajanici

Tad ih spopade kazna. Uistinu, u tome je znak, a vecina njih nisu vjernici

A uistinu! Gospodar tvoj! On je Mocni, Milosrdni

Narod Lutov je poricao izaslanike

Kad im rece brat njihov Lut: “Zar se ne bojite

Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani

Zato se bojte Allaha i poslusajte mene

A ne trazim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova

Zar pristupate muskarcima između svjetova

A ostavljate sta vam je stvorio Gospodar vas od zena vasih? Sta vise, vi ste narod prestupnika.”

Rekose: “Ako ne prestanes o Lute, sigurno ces biti od protjeranih.”

Rece: “Uistinu, ja sam od mrzitelja posla vaseg

Gospodaru moj! Spasi mene i porodicu moju od onog sta rade!”

Pa smo spasili njega i svu njegovu porodicu

Izuzev starice među zaostalima

Zatim smo unistili druge

A izlili smo na njih kisu. Pa zle li kise opominjanih

Uistinu, u tome je znak, a vecina njih nisu vjernici

I uistinu! Gospodar tvoj! On je Mocni, Milosrdni

Poricali su stanovnici Ejke izaslanike

Kad njima rece Suajb: “Zar se ne bojite

Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani

Zato se bojte Allaha i poslusajte mene

A ne trazim od vas nikakvu nagradu za to, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova

Ispunjavajte mjeru i ne budite od zakidatelja

Vagajte mjerilom ispravnim

I ne umanjujte ljudima stvari njihove, niti pravite nered na Zemlji cineci fesad

I bojte se Onog koji je stvorio vas i pokoljenja ranija.”

Rekose: “Ti si samo od opcinjenih

I ti si samo smrtnik slican nama i smatramo te sigurno (jednim) od lazaca

Pa daj da padne na nas komad neba, ako si od istinitih.”

Rece: “Gospodar moj je Najbolji znalac onog sta radite.”

Tad su ga porekli, pa ih je spopala kazna Dana tame. Uistinu, to je bila kazna Dana strahovitog

Uistinu, u tome je znak, a vecina njih nisu vjernici

A uistinu! Gospodar tvoj! On je Mocni, Milosrdni

I uistinu, to je Objava Gospodara svjetova

Spusta ga Duh pouzdani

Na srce tvoje, da budes od opominjaca

Na jeziku arapskom, jasnom

I uistinu, on je u zeburima ranijih

Zar im nije znak (to) sto ga znaju uceni sinovi Israilovi

A da smo ga objavili nekom od stranaca

Pa im ga citao, ne bi bili u njega vjernici

Tako to uvlacimo u srca zlocinaca

Nece vjerovati u njega, dok ne vide kaznu bolnu

Pa doci ce im iznenadno, a oni nece opaziti

Tad ce govoriti: “Hoce li nam se odloziti?”

Pa zar kaznu Nasu pozuruju

Pa zar nisi vidio, ako im damo da uzivaju godinama

Zatim im dođe ono cime im se prijetilo

Nece im koristiti ono sta uzivaju

I nismo unistili nijedan grad, a da on nije imao opominjace

Opomenom, a nismo zalimi

I nisu ga spustili sejtani

I ne dolikuje im, niti mogu

Uistinu, oni su od prisluskivanja odvojeni

Zato ne prizivaj uz Allaha boga drugog, pa da budes od kaznjenih

I upozoravaj rodbinu svoju najblizu

I spusti krilo svoje onom ko te slijedi od vjernika

Pa ako te ne poslusaju, tad reci: “Uistinu, ja sam slobodan od onog sta radite.”

Pa pouzdaj se u Mocnog, Milosrdnog

Onog koji te vidi kad stojis

I kretanje tvoje među onima koji cine sedzdu

Uistinu! On, On je Onaj koji cuje, Znalac

Hocu li vas obavijestiti na koga se spustaju sejtani

Spustaju se na svakog lazljivca, grjesnika

Koriste sluh, a vecina njih su lazljivci

A pjesnike - njih slijede zabludjeli

Zar ne vidis da oni u svakoj dolini lutaju

I da oni govore ono sto ne rade

Izuzev onih koji vjeruju i cine dobra djela i spominju Allaha mnogo, i brane se nakon sto im se ucini zulm. A saznace oni koji cine zulm, kojem povratistu se vracaju