Croatian - Chapter 36 - Ya-Sin

Ja. Sin

Tako Mi Kur’ana mudrog

Uistinu, ti si (jedan) od izaslanika

Na putu pravom

Objavom Mocnog, Milosrdnog

Da opominjes ljude ciji ocevi nisu bili opominjani, pa su oni nemarni

Doista se obistinila Rijec na vecini njih, pa oni ne vjeruju

Uistinu! Mi smo na vratovima njihovim nacinili okove, pa su oni do brada, zato su oni uzdignutih glava

I nacinili smo ispred njih barijeru i iza njih barijeru, pa ih prekrili - zato oni ne vide

A isto im je, opominjao ih ili ih ne opominjao - oni nece vjerovati

Jedino opominjes onog ko slijedi Opomenu i boji se Milostivog u nevidljivosti. Zato ga obraduj oprostom i nagradom plemenitom

Uistinu! Mi, Mi cemo oziviti mrtve, a pisemo sta su pripravili, i tragove njihove. A svaku stvar - pobrojat cemo je u Vodicu jasnom

I navedi im primjer stanovnika grada, kad mu dođose izaslanici

Kad poslasmo njima dvojicu - pa porekose njih dvojicu. Tad pojacasmo trecim, pa rekose: “Uistinu, mi smo vama izaslanici!”

Rekose: “Vi ste samo smrtnici slicni nama, a nije objavio Milostivi nista; vi samo lazete!”

Rekose: “Gospodar nas zna. Uistinu, mi smo vama izaslanici

A na nama je jedino dostava jasna.”

Rekose: “Uistinu, mi s vama zlo slutimo. Ako ne prestanete, sigurno cemo vas kamenovati, i sigurno ce vas od nas dotaci kazna bolna.”

(Izaslanici) rekose: “Vasa zla kob je sa vama! Zar zato sto ste opomenuti? Naprotiv, vi ste ljudi koji pretjeruju.”

I dođe s najdaljeg kraja grada covjek, trceci. Rece: “O narode moj! Slijedite izaslanike

Slijedite onog ko od vas ne trazi nagradu, a oni su upuceni

I sta mi je da ja ne obozavam Onog ko me je stvorio, a Njemu cete biti vraceni

Zar da uzmem mimo Njega bogove? Ako mi Milostivi zeli stetu, nece mi njihovo posredovanje koristiti nimalo, niti ce me oni spasiti

Uistinu, ja bih tad bio u zabludi ocitoj

Uistinu! Ja vjerujem u Gospodara vaseg, zato me cujte!”

Receno je: “Uđi u Dzennet.” Rekao je: “O da moj narod zna

Zasto mi je oprostio Gospodar moj i ucinio me od pocascenih!”

I nismo na narod njegov poslije njega spustili nikakvu vojsku s neba, i nismo bili Spustatelji

Bio je samo krik jedan, tad gle: oni ugaseni

O zalosti nad robovima! Nije im dosao nijedan poslanik, a da mu se nisu rugali

Zar ne vide koliko smo prije njih unistili narastaja, da im se oni ne vracaju

A svi zajedno ce kod nas biti privedeni

A znak za njih je zemlja zamrla: ozivljavamo je i izvodimo iz nje zito, pa od njega jedu

I nacinili smo na njoj basce od palmi i loza, i provrili na njoj izvore

Da jedu od voca njenog - a nisu to uradile ruke njihove. Pa zar nece zahvaljivati

Slava neka je Onom koji je stvorio parove svega: od onog sta izrasta iz zemlje, i od dusa njihovih, i od onog sta ne znaju

A znak za njih je noc: povlacimo od nje dan, tad gle! oni zamraceni

I Sunce plovi stanistu svom. To je diktat Mocnog, Znalca

I Mjesec, odredili smo mu faze, dok se vraca kao grancica stara

Sunce - ne treba njemu da dostigne Mjesec, niti noci da pretekne dan. A sve u orbiti plovi

I znak im je sto smo Mi nosili potomke njihove u lađi natovarenoj

I stvorili smo za njih nesto njoj slicno, (na cemu) se transportuju

A ako htjednemo, potopicemo ih, pa im nece biti pomoci, niti ce oni biti izbavljeni

Izuzev miloscu od Nas, i kao uzivanje do izvjesnog vremena

I kad im se kaze: “Bojte se onog sta je ispred vas i sta je iza vas, da bi vam se smilovalo.”

I nije im dosao nijedan znak od znakova Gospodara njihovog, a da nisu bili od njega odvraceni

I kad im se kaze: “Udjeljujte od onog cim vas je opskrbio Allah”, govore oni koji ne vjeruju, onima koji vjeruju: “Zar da hranimo onog koga bi, da je htio Allah, nahranio? Vi ste samo u zabludi ocitoj!”

I govore: “Kad ce ova prijetnja, ako ste istiniti?”

Ocekuju samo krik jedan, obuzece ih, a oni ce se prepirati

Tad nece moci wasijet (saciniti), niti ce se porodicama svojim vratiti

I puhnuce se u sur, tad gle: oni iz kabura ka Gospodaru svom hitaju

Reci ce: “O tesko nama! Ko nas podize iz spavalista naseg?” “Ovo je ono sta je obecavao Milostivi, a Istinu su govorili izaslanici.”

Bice samo krik jedan, tad gle: oni svi kod Nas privedeni

Pa Danas nece dusi biti ucinjen zulm nimalo, i bicete placeni jedino kako ste radili

Uistinu, stanovnici Dzenneta ce Danas biti zauzeti, veseli

Oni i zene njihove, u sjenci, na divanima naslonjeni

Imace oni u njemu voce, i imace oni sta zatraze

“Selam!” - bice rijec Gospodara Milosrdnog

I “Odvojite se Danas o zlocinci!”

Zar vam nisam nalozio, o sinovi Ademovi, da ne obozavate sejtana? Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni

Vec da Mene obozavate? Ovo je put pravi

I zaista je između vas zaveo mnostvo veliko. Pa zar niste razum koristili

Ovo je Dzehennem kojim vam je prijeceno

Przite se njime Danas sto niste vjerovali

Danas cemo zapecatiti usta njihova, a govorice Nam ruke njihove, i svjedocice noge njihove, za ono sta su zaradili

A da smo htjeli, sigurno bismo ugasili oci njihove, te bi se utrkivali putem, pa otkud bi vidjeli

I da smo htjeli, sigurno bismo ih preoblikovali u mjestu njihovom, pa ne bi mogli otici, niti se vratiti

A onog koga pozivimo, unazadimo ga u stvaranju. Pa zar ne shvataju

I nismo ga poucili pjesnistvu, niti mu prilici. To je samo Opomena i Kur’an jasni

Da opomene onog ko je ziv, i obistini se Rijec protiv nevjernika

Zar ne vide da smo Mi stvorili za njih - od onog sta su uradile ruke Nase - stoku, pa su oni njeni gospodari

I potcinili smo ih njima, pa su od njih jahalice njihove, i od njih jedu

I imaju oni u njima korist i pice. Pa zar nece zahvaljivati

A uzimaju mimo Allaha bogove, da bi se oni pomogli

Ne mogu im (dati) pomoc i oni su za njih vojska privedenih

Zato neka te ne zalosti govor njihov. Uistinu! Mi znamo sta kriju i sta objelodanjuju

Zar ne vidi covjek da smo ga Mi stvorili od kapi sperme, pa gle! on protivnik otvoreni

I Nama navodi primjer, a zaboravio je stvaranje svoje. Govori: “Ko ce oziviti kosti - a one budu truhle?”

Onaj koji vam je iz drveta zelenog nacinio vatru, pa gle! vi od nje pripaljujete.”

Zar nije Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju kadar da stvori slicne njima? Svakako!, a On je Tvorac, Znalac

Zaista, komanda Njegova kad nesto zeli, jest da mu rekne: “Budi!” - tad biva

Pa slavljen neka je Onaj u ruci cijoj je vlast svake stvari, a Njemu se vracate