Back to Languages

Croatian - Chapter 7 - Al-Araf

Translation by Unknown — Permalink

Verse 1 — Surah Al-Araf 7:1

Alif. Lam. Mim. Sad

Verse 2 — Surah Al-Araf 7:2

Knjiga se spusta tebi - zato neka u grudima tvojim ne bude tjeskobe zbog nje - da opominjes njome, a opomena je vjernicima

Verse 3 — Surah Al-Araf 7:3

Slijedite ono sta vam je objavljeno od Gospodara vaseg, i ne slijedite mimo Njega zastitnike. Malo cega se sjecate

Verse 4 — Surah Al-Araf 7:4

A koliko je gradova koje smo unistili! Tad bi im dosla sila Nasa nocu, ili dok bi oni prilegli u podnevu

Verse 5 — Surah Al-Araf 7:5

Zato je bio priziv njihov kad bi im dosla sila Nasa, jedino sto bi rekli: “Uistinu! Mi smo bili zalimi.”

Verse 6 — Surah Al-Araf 7:6

Pa sigurno cemo pitati one kojima je poslata i sigurno cemo pitati izaslanike

Verse 7 — Surah Al-Araf 7:7

Tad cemo im sigurno ispricati sa znanjem, a nismo bili odsutni

Verse 8 — Surah Al-Araf 7:8

A mjerenje ce Tog dana biti istinito. Pa onaj cije mjerile pretegnu - pa ti takvi ce biti uspjesni

Verse 9 — Surah Al-Araf 7:9

A onaj cije mjere olaksaju - pa takvi su oni koji su izgubili duse svoje, zbog toga sto su ajetima Nasim bili zalimi

Verse 10 — Surah Al-Araf 7:10

A doista smo vas ucvrstili na Zemlji i nacinili vam na njoj sredstva za zivot. Malo sto zahvaljujete

Verse 11 — Surah Al-Araf 7:11

I doista, stvorili smo vas, zatim vas oblikovali, potom rekosmo melecima: “Ucinite sedzdu Ademu!” Tad padose nicice, izuzev Iblisa, nije bio od onih koji padaju na sedzdu

Verse 12 — Surah Al-Araf 7:12

(Allah) rece: “Sta te je zadrzalo da nisi pao na sedzdu kad sam ti naredio?” Rece: “Ja sam bolji od njega. Mene si stvorio od vatre, a njega si stvorio od ilovace.”

Verse 13 — Surah Al-Araf 7:13

(Allah) rece: “Onda silazi iz njega! Pa nije za tebe da se oholis u njemu. Zato izlazi! Uistinu, ti si od ponizenih.”

Verse 14 — Surah Al-Araf 7:14

Rece: “Odlozi mi do Dana kad budu podignuti.”

Verse 15 — Surah Al-Araf 7:15

(Allah) rece: “Uistinu, ti si od onih kojima se odlaze.”

Verse 16 — Surah Al-Araf 7:16

Rece: “Pa zato sto si me zaveo, sigurno cu im biti u zasjedi na putu Tvom pravom

Verse 17 — Surah Al-Araf 7:17

Zatim cu im sigurno prilaziti ispred njih i iza njih, i s desnih strana njihovih i s lijevih strana njihovih. I neces naci vecinu njih zahvalnim.”

Verse 18 — Surah Al-Araf 7:18

(Allah) rece: “Izlazi iz njega pokuđen i prognan. Sigurno onaj od njih ko te bude slijedio - sigurno cu napuniti Dzehennem s vama zajedno.”

Verse 19 — Surah Al-Araf 7:19

“I o Ademe! Nastani ti i zena tvoja Dzennet, pa jedite odakle god hocete, i ne priblizujte se ovom drvetu, pa da budete od zalima.”

Verse 20 — Surah Al-Araf 7:20

Pa je dosaptavao njima dvoma sejtan, da bi im otkrio sta im je bilo skriveno od sew’ata njihovih, i rece: “Zabranio vam je Gospodar vas sa ovog drveta, samo da ne budete dva meleka ili ne budete od besmrtnika.”

Verse 21 — Surah Al-Araf 7:21

I zaklete se njima dvoma: “Uistinu! Ja sam vam sigurno od savjetnika!”

Verse 22 — Surah Al-Araf 7:22

Tad prouzroci da njih dvoje varkom padnu. Pa posto okusise drvo, otkrise im se sew’ati njihovi i pocese siti po sebi lisce dzennetsko. I pozva ih Gospodar njihov: “Zar vam nisam zabranio sa ovog drveta i rekao vam: ’Uistinu! Sejtan vam je neprijatelj otvoreni?”

Verse 23 — Surah Al-Araf 7:23

Rekose: “Gospodaru nas! Ucinili smo zulm dusama nasim, i ako nam ne oprostis i ne smilujes nam se, sigurno cemo biti od gubitnika.”

Verse 24 — Surah Al-Araf 7:24

Rece: “Siđite! Vi ste jedno drugom neprijatelji. I imacete vi na Zemlji boraviste i uzivanje neko vrijeme.”

Verse 25 — Surah Al-Araf 7:25

Rece: “Na njoj cete zivjeti i na njoj umirati, i iz nje izvedeni biti.”

Verse 26 — Surah Al-Araf 7:26

O sinovi Ademovi! Doista smo vam spustili odjecu da pokrije sew’ate vase, i perjanice. A odijelo bogobojaznosti, to je najbolje. To je od znakova Allahovih, da bi se oni poucili

Verse 27 — Surah Al-Araf 7:27

O sinovi Ademovi! Neka vas nikako ne zavede sejtan kao sto je izveo roditelje vase iz Dzenneta, strgavsi s njih dvoje odjecu njihovu, da bi im pokazao sew’ate njihove. Uistinu, on vas vidi, on i vrsta njegova, odakle ne vidite njih. Uistinu! Mi smo ucinili sejtane zastitnicima onih koji ne vjeruju

Verse 28 — Surah Al-Araf 7:28

A kad ucine razvrat, govore: “Nasli smo na tome oceve nase i Allah nam je to naredio.” Reci: “Uistinu, Allah ne naređuje razvrat. Zar govorite o Allahu ono sta ne znate?”

Verse 29 — Surah Al-Araf 7:29

Reci: “Gospodar moj naređuje pravednost. I upravite lica svoja kod svakog mesdzida, i prizivajte Njega, odani Njegovom dinu. Kao sto vas je stvorio, (tako) cete se vratiti.”

Verse 30 — Surah Al-Araf 7:30

Grupu je uputio, a grupu - obistinila se na njima zabluda. Uistinu, oni uzimaju sejtane zastitnicima mimo Allaha i misle da su oni upuceni

Verse 31 — Surah Al-Araf 7:31

O sinovi Ademovi! Uzmite ukras svoj kod svakog mesdzida, i jedite i pijte, a ne rasipajte. Uistinu! On ne voli rasipnike

Verse 32 — Surah Al-Araf 7:32

Reci: “Ko je zabranio ukras Allahov kojeg je iznio robovima Svojim, i dobre stvari od opskrbe?” Reci: “One su za one koji vjeruju u zivotu Dunjaa, posebno na Dan kijameta.” Eto tako razjasnjavamo znakove ljudima koji znaju

Verse 33 — Surah Al-Araf 7:33

Reci: “Gospodar moj je zabranio jedino razvratnosti, ono sta je vidljivo od njih i sta je skriveno, i grijesenje i tlacenje bez prava, i da pridruzujete Allahu ono za sto nije objavio autoritet, i da govorite o Allahu ono sta ne znate.”

Verse 34 — Surah Al-Araf 7:34

A svaka zajednica ima rok, pa kad dođe rok njihov, nece (ga) zadrzati cas, niti ubrzati

Verse 35 — Surah Al-Araf 7:35

O sinovi Ademovi! Kad vam dođu poslanici između vas, kazujuci vam ajete Moje, pa ko se bude bojao i dobro cinio, tad nece biti straha nad njima, niti ce oni zaliti

Verse 36 — Surah Al-Araf 7:36

A oni koji budu poricali ajete Nase i oholili se prema njima, takvi ce biti stanovnici vatre, oni ce u njoj biti vjecito

Verse 37 — Surah Al-Araf 7:37

Pa ko je nepravedniji od onog ko izmislja protiv Allaha laz ili porice ajete Njegove? Tim takvima ce doci dio njihov iz Knjige. Dok, kad im dođu izaslanici Nasi da ih uzmu, govorice: “Gdje je ono sta ste prizivali mimo Allaha?” Reci ce: “Nestali su od nas.” I svjedocice protiv dusa svojih da su oni bili nevjernici

Verse 38 — Surah Al-Araf 7:38

(Allah) ce reci: “Uđite u vatru među zajednicama vec proslim prije vas, od dzinna i ljudi.” Kad god uđe zajednica, proklinjace svoju sestru (zajednicu). Dok, kad se u njoj svi sustignu, reci ce zadnja njihova prvoj njihovoj: “Gospodaru nas! Ovi su nas zaveli, zato im daj dvostruku kaznu vatrom.” Reci ce: “Za svakog je dvostruko, međutim ne znate.”

Verse 39 — Surah Al-Araf 7:39

I reci ce prva njihova zadnjoj njihovoj: “Pa nemate vi nad nama nikakvu prednost, zato kusajte kaznu za ono sta ste zasluzili.”

Verse 40 — Surah Al-Araf 7:40

Uistinu, oni koji budu poricali ajete Nase i oholili se prema njima, nece im se otvoriti kapije neba i nece uci u Dzennet, dok ne prođe deva kroz usice igle; A tako placamo zlocince

Verse 41 — Surah Al-Araf 7:41

Imace oni od Dzehennema postelju, a iznad njih ce biti (vatrene) pokrivke. A tako kaznjavamo zalime

Verse 42 — Surah Al-Araf 7:42

A oni koji vjeruju i cine dobra djela - ne opterecujemo dusu, izuzev mogucnoscu njenom - takvi ce biti stanovnici Dzenneta, oni ce u njemu biti vjecito

Verse 43 — Surah Al-Araf 7:43

I istrgnucemo sta je u grudima njihovim od mrznje; teci ce ispod njih rijeke i govorice: “Hvala Allahu koji nas je ovom uputio. A ne bismo se uputili da nas nije Allah uputio! Doista su poslanici Gospodara naseg donosili Istinu.” I viknuce im se: “Ovo je Dzennet koji vam je dat u naslijeđe za ono sta ste radili.”

Verse 44 — Surah Al-Araf 7:44

I dozivace stanovnici Dzenneta stanovnike vatre: “Doista smo nasli ono sto nam je obecavao Gospodar nas istinitim, pa jeste li nasli ono sta je obecavao Gospodar vas istinitim?” Reci ce: “Da.” Tad ce objaviti muezzin među njima: “Prokletstvo Allahovo je na zalimima

Verse 45 — Surah Al-Araf 7:45

Onima koji su odvracali od puta Allahovog i trazili ga iskrivljenim, a oni su u Ahiret bili nevjernici.”

Verse 46 — Surah Al-Araf 7:46

I između njih dvaju bice veo, a na uzvisinama ce biti ljudi (koji ce) prepoznati svakog po obiljezjima njihovim. I vikat ce stanovnicima Dzenneta: “Selamun alejkum!” Nisu usli u njega, a oni ce zuditi

Verse 47 — Surah Al-Araf 7:47

I kad skrenu pogledi njihovi prema stanovnicima vatre, reci ce: “Gospodaru nas! Ne stavi nas sa narodom zalima.”

Verse 48 — Surah Al-Araf 7:48

I pozivace stanovnici uzvisina ljude koje ce znati po obiljezjima njihovim, govorice: “Sta vam je vrijedilo skupljanje vase i sto ste se oholili

Verse 49 — Surah Al-Araf 7:49

Jesu li to oni za koje ste se kleli da im nece stici Allahova milost?” “Uđite u Dzennet! Nema straha nad vama i necete vi zaliti.”

Verse 50 — Surah Al-Araf 7:50

I zvace stanovnici vatre stanovnike Dzenneta: “Prolijte na nas malo vode ili nesto od onog cim vas je opskrbio Allah.” Reci ce: “Uistinu! Allah je to dvoje zabranio nevjernicima

Verse 51 — Surah Al-Araf 7:51

Onima koji su uzimali vjeru svoju igrom i zabavom, a obmanuo ih je zivot Dunjaa.” Zato cemo njih Danas zaboraviti, kao sto su zaboravili na susret dana svog ovog, i sto su ajete Nase nijekali

Verse 52 — Surah Al-Araf 7:52

A doista, donijeli smo im Knjigu, pa smo je bazirali na znanju, Uputu i milost za ljude koji vjeruju

Verse 53 — Surah Al-Araf 7:53

Cekaju li samo ostvarenje njeno? Na Dan kad dođe ostvarenje njeno, govorice oni koji su je zaboravili ranije: “Doista su poslanici Gospodara naseg dolazili s Istinom. Pa hoce li biti za nas ikakvih posrednika, pa da posreduju za nas ili da budemo vraceni, pa da radimo drugacije no sto smo radili?” Doista, izgubili su duse svoje, a iscezlo je od njih sta su izmisljali

Verse 54 — Surah Al-Araf 7:54

Uistinu! Gospodar vas je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju u sest dana, zatim se postavio na Ars. Prekriva nocu dan (koji) trazi nju zurno, a Sunce i Mjesec i zvijezde potcinjeni su komandi Njegovoj. Zar ne pripada Njemu stvaranje i komanda? Blagoslovljen neka je Allah, Gospodar svjetova

Verse 55 — Surah Al-Araf 7:55

Zazivajte Gospodara svog skruseno i potajno. Uistinu! On ne voli one koji prevrsuju

Verse 56 — Surah Al-Araf 7:56

I ne cinite fesad na Zemlji, nakon sređivanja njenog; i prizivajte Njega, strahujuci i nadajuci se. Uistinu, Allahova milost je bliska dobrociniteljima

Verse 57 — Surah Al-Araf 7:57

A On je Taj koji salje vjetrove radosnom vijescu pred miloscu Svojom. Dok, kad ponesu oblake teske, usmjerimo ga ka zemlji zamrloj, pa spustamo na nju vodu, te izvodimo njome od svaceg plodove. Tako cemo izvesti mrtve, da biste se vi podsjetili

Verse 58 — Surah Al-Araf 7:58

A dobra zemlja izvodi rastinje svoje s dozvolom Gospodara svog. A koja je losa, izvodi samo oskudno. Tako razlazemo znakove ljudima (koji) zahvaljuju

Verse 59 — Surah Al-Araf 7:59

Doista smo poslali Nuha narodu njegovom, pa rece: “O narode moj! Obozavajte Allaha! Nemate vi drugog boga osim Njega. Uistinu! Ja se bojim za vas kazne Dana strahovitog.”

Verse 60 — Surah Al-Araf 7:60

Uglednici iz naroda njegovog rekose: “Uistinu, mi te vidimo u zabludi ocitoj.”

Verse 61 — Surah Al-Araf 7:61

Rece: “O narode moj! Nije u meni greska, nego sam ja poslanik Gospodara svjetova

Verse 62 — Surah Al-Araf 7:62

Dostavljam vam poslanice Gospodara svog i savjetujem vas, i znam od Allaha ono sta ne znate

Verse 63 — Surah Al-Araf 7:63

Zar se cudite sto vam dolazi Opomena od Gospodara vaseg po covjeku između vas, da bi vas opomenuo, i da biste se pobojali i da bi vam se smilovalo.”

Verse 64 — Surah Al-Araf 7:64

Tad ga porekose, pa spasismo njega i one s njim u lađi, a potopismo one koji su poricali ajete Nase. Uistinu, oni su bili narod slijepaca

Verse 65 — Surah Al-Araf 7:65

I Adu, brata njihovog Huda. Rece: “O narode moj! Obozavajte Allaha. Nemate vi drugog boga osim Njega. Pa zar se necete pobojati?”

Verse 66 — Surah Al-Araf 7:66

Uglednici koji nisu vjerovali iz naroda njegovog, rekose: “Uistinu, mi te vidimo u gluposti, i uistinu, mi mislimo da si ti od lazova.”

Verse 67 — Surah Al-Araf 7:67

Rece: “O narode moj! Nije u meni glupost, nego sam ja poslanik Gospodara svjetova

Verse 68 — Surah Al-Araf 7:68

Dostavljam vam poslanice Gospodara mog i ja sam vam savjetnik pouzdani

Verse 69 — Surah Al-Araf 7:69

Zar se cudite sto vam dolazi Opomena od Gospodara vaseg po covjeku između vas, da bi vas upozorio? A sjetite se kad vas je ucinio nasljednicima nakon naroda Nuhovog, i povecao vas u konstituciji obilno. Pa sjetite se blagodati Allahovih, da biste vi uspjeli.”

Verse 70 — Surah Al-Araf 7:70

Rekose: “Zar si nam dosao da bismo obozavali Allaha - jedinog Njega, a ostavili ono sto su obozavali ocevi nasi? Pa daj nam ono cim nam prijetis, ako si od istinitih!”

Verse 71 — Surah Al-Araf 7:71

Rece: “Vec je pala na vas od Gospodara vaseg kazna i gnjev. Zar se prepirete sa mnom o imenima? koja ste nadjenuli vi i ocevi vasi; nije spustio Allah za njih nikakav autoritet. Pa ocekujte! Uistinu! Ja sam od onih koji sa vama cekaju.”

Verse 72 — Surah Al-Araf 7:72

Pa smo spasili njega i one s njim miloscu od Nas, i odsjekli korijen onih koji su poricali ajete Nase i nisu bili vjernici

Verse 73 — Surah Al-Araf 7:73

I Semudu, brata njihovog Saliha. Rece: “O narode moj! Obozavajte Allaha! Nemate vi drugog boga osim Njega. Vec vam je dosao jasan dokaz od Gospodara vaseg. Ova deva Allahova za vas je znak; zato je pustite da pase po Zemlji Allahovoj, i ne doticite je zlom, pa da vas spopadne kazna bolna.”

Verse 74 — Surah Al-Araf 7:74

I sjetite se kad vas je ucinio nasljednicima nakon Ada i nastanio vas na Zemlji. Pravite u nizijama njenim palace i klesete brda (u) kuce. Pa sjetite se blagodati Allahovih i ne cinite zlo na Zemlji, (postavsi) mufsidi

Verse 75 — Surah Al-Araf 7:75

Uglednici iz naroda njegovog koji su se uzoholili rekose onima koji su ucinjeni slabima - onom ko je vjerovao od njih: “Znate li da je Salih izaslanik od Gospodara njegovog?” Rekose: “Uistinu, mi smo u ono s cim je poslat, vjernici!”

Verse 76 — Surah Al-Araf 7:76

Oni koji su se uzoholili rekose: “Uistinu, mi smo u ono u sto vjerujete, nevjernici!”

Verse 77 — Surah Al-Araf 7:77

Tad ranise devu i oglusise se o naredbu Gospodara svog, i rekose: “O Salih! Donesi nam ono cim nam prijetis, ako si od izaslanika.”

Verse 78 — Surah Al-Araf 7:78

Pa ih snađe potres, te osvanuse u kucama svojim povaljani

Verse 79 — Surah Al-Araf 7:79

Tad se okrenu od njih i rece: “O narode moj. Doista sam vam dostavio poslanicu Gospodara svog i savjetovao vas, međutim, ne volite savjetnike.”

Verse 80 — Surah Al-Araf 7:80

I Luta! Kad rece narodu svom: “Zar cinite razvrat u kojem vas nije pretekao niko od svjetova

Verse 81 — Surah Al-Araf 7:81

Uistinu, vi prilazite strascu ljudima mimo zena. Sta vise, vi ste ljudi koji pretjeruju.”

Verse 82 — Surah Al-Araf 7:82

Odgovor naroda njegovog bio je jedino sto rekose: “Protjerajte ih iz naselja svog. Uistinu, oni su ljudi koji se ciste.”

Verse 83 — Surah Al-Araf 7:83

Pa smo spasili njega i porodicu njegovu, izuzev zene njegove, bila je od izostalih

Verse 84 — Surah Al-Araf 7:84

I izlili smo na njih kisu. Pa pogledaj kakav je bio kraj zlocinaca

Verse 85 — Surah Al-Araf 7:85

I Medjenu, brata njihovog, Suajba. Rece: “O narode moj! Obozavajte Allaha! Nemate vi drugog boga sem Njega. Zaista vam je dosao jasan dokaz od Gospodara vaseg; zato ispunjavajte mjeru i mjerilo. I ne zakidajte ljudima stvari njihove, i ne cinite fesad na Zemlji, nakon sređivanja njenog. To je bolje za vas, ako ste vjernici

Verse 86 — Surah Al-Araf 7:86

I ne zasjedajte na svakom putu prijeteci i odvracajuci od puta Allahovog onog ko vjeruje u Njega i trazeci ga iskrivljenim. I sjetite se kad ste bili (brojcano) mali, pa vas je umnozio. I pogledajte kakav je bio kraj mufsida

Verse 87 — Surah Al-Araf 7:87

A ako bude skupina među vama (koja) vjeruje u ono s cim sam poslat, i skupina (koja) ne vjeruje, onda se strpite dok Allah ne presudi među nama, a On je Najbolji od sudaca.”

Verse 88 — Surah Al-Araf 7:88

Velikani koji su se uzoholili iz naroda njegovog, rekose: “Sigurno cemo protjerati tebe, o Suajb, i one koji s tobom vjeruju, iz naselja naseg ili cete se sigurno vratiti u millet nas.” Rece: “Zar iako smo neradi?”

Verse 89 — Surah Al-Araf 7:89

Doista bismo izmisljali protiv Allaha laz ako bismo se vratili u millet vas, nakon sto nas je izbavio Allah iz njega. A nije za nas da se u njega vracamo, izuzev ako htjedne Allah, Gospodar nas. Gospodar nas obuhvata svaku stvar znanjem. U Allaha se uzdamo. Gospodaru nas! Presudi između nas i između naroda naseg s Istinom, a Ti si Najbolji od sudaca.”

Verse 90 — Surah Al-Araf 7:90

I rekose velikani koji nisu vjerovali iz naroda njegovog: “Ako biste slijedili Suajba, uistinu biste vi tad bili gubitnici.”

Verse 91 — Surah Al-Araf 7:91

Pa zadesi njih potres, te osvanuse u kucama svojim povaljani

Verse 92 — Surah Al-Araf 7:92

Oni koji su porekli Suajba, kao da nisu stanovali u njima. Oni koji su porekli Suajba - oni su bili gubitnici

Verse 93 — Surah Al-Araf 7:93

Tad se okrenu od njih i rece: “O narode moj! Doista sam vam dostavio poslanice Gospodara mog i savjetovao vas; pa kako da zalim nad narodom nevjernika?”

Verse 94 — Surah Al-Araf 7:94

A nismo poslali u grad nijednog vjerovjesnika, a da nismo pogodili stanovnistvo njegovo nesrecom i bijedom, da bi se oni ponizili

Verse 95 — Surah Al-Araf 7:95

Zatim bismo zamijenili namjesto zla dobro, dok se ne bi namnozili pa rekli: “Doista je nase oceve doticala sreca i nesreca.” Tad bismo ih dograbili nenadno, a oni ne bi opazili

Verse 96 — Surah Al-Araf 7:96

A da su stanovnici gradova vjerovali i bojali se, sigurno bismo im otvorili berekete s neba i Zemlje. Međutim poricali su, pa smo ih scepavali za ono sta su zaradili

Verse 97 — Surah Al-Araf 7:97

Pa jesu li sigurni stanovnici gradova da im nece doci sila Nasa nocu, (dok) oni budu spavali

Verse 98 — Surah Al-Araf 7:98

Zar su sigurni stanovnici gradova da im nece doci sila Nasa danju, a oni se budu igrali

Verse 99 — Surah Al-Araf 7:99

Pa jesu li se osigurali od plana Allahovog? Pa siguran je u plan Allahov jedino narod gubitnika

Verse 100 — Surah Al-Araf 7:100

Zar ne upucuje one koji naslijeđuju Zemlju nakon (prethodnih) stanovnika njenih, da cemo ih - ako htjednemo - pogoditi zbog grijeha njihovih i zapecatiti srca njihova, pa oni nece cuti

Verse 101 — Surah Al-Araf 7:101

To su bili gradovi cije ti neke vijesti kazujemo. A doista su im dolazili poslanici njihovi s dokazima jasnim, pa nisu vjerovali u ono sto su ranije poricali. Tako Allah pecati srca nevjernika

Verse 102 — Surah Al-Araf 7:102

I nismo nasli za vecinu njih nikakav zavjet, a doista smo nasli vecinu njih grjesnicima

Verse 103 — Surah Al-Araf 7:103

Zatim smo poslije njih poslali Musaa sa znacima Nasim faraonu i velikanima njegovim, pa nisu povjerovali u njih. Zato pogledaj kakav je bio kraj mufsida

Verse 104 — Surah Al-Araf 7:104

I rece Musa: “O faraone! Uistinu, ja sam poslanik Gospodara svjetova

Verse 105 — Surah Al-Araf 7:105

Duzan sam da govorim o Allahu samo Istinu. Doista sam vam dosao sa dokazom jasnim od Gospodara vaseg. Zato posalji sa mnom sinove Israilove.”

Verse 106 — Surah Al-Araf 7:106

(Faraon) rece: “Ako si dosao sa znakom, onda ga daj, ako si od istinitih!”

Verse 107 — Surah Al-Araf 7:107

Tad (Musa) baci stap svoj, pa gle! on zmija ocita

Verse 108 — Surah Al-Araf 7:108

I izvuce ruku svoju, tad gle! ona bijela za posmatrace

Verse 109 — Surah Al-Araf 7:109

Uglednici iz naroda faraonovog rekose: “Uistinu, ovo je carobnjak, znalac

Verse 110 — Surah Al-Araf 7:110

Zeli da vas istjera iz zemlje vase, pa sta naređujete?”

Verse 111 — Surah Al-Araf 7:111

Rekose: “Zadrzi njega i brata njegova, a posalji u gradove sabirace

Verse 112 — Surah Al-Araf 7:112

Dovesce ti svakog carobnjaka, znalca.”

Verse 113 — Surah Al-Araf 7:113

I dođose faraonu carobnjaci, rekose: “Uistinu, nama pripada nagrada, ako mi budemo pobjednici.”

Verse 114 — Surah Al-Araf 7:114

Rece: “Da!, i uistinu, vi cete biti od bliskih.”

Verse 115 — Surah Al-Araf 7:115

Rekose: “O Musa! Ili ces baciti, ili cemo mi biti (prvi) bacaci?”

Verse 116 — Surah Al-Araf 7:116

Rece: “Bacite!” Pa posto bacise, zacarase oci ljudi i zastrasise ih i donesose sihr silan

Verse 117 — Surah Al-Araf 7:117

I objavismo Musau: “Baci stap svoj!” Tad gle: on proguta ono sta su lazirali

Verse 118 — Surah Al-Araf 7:118

Tad se dogodi Istina, i propade ono sta su uradili

Verse 119 — Surah Al-Araf 7:119

Tad bijahu tu porazeni, i okrenuse se ponizeni

Verse 120 — Surah Al-Araf 7:120

I bacise se carobnjaci na sedzdu

Verse 121 — Surah Al-Araf 7:121

Rekose: “Vjerujemo u Gospodara svjetova

Verse 122 — Surah Al-Araf 7:122

Gospodara Musaovog i Harunovog.”

Verse 123 — Surah Al-Araf 7:123

Faraon rece: “Povjerovaste u Njega prije nego sam vam dozvolio! Uistinu! Ovo je spletka koju ste ispleli u gradu da biste izveli iz njega stanovnistvo njegovo. Pa saznacete

Verse 124 — Surah Al-Araf 7:124

Sigurno cu odsjeci ruke vase i noge vase unakrsno, zatim cu vas sigurno sve raspeti.”

Verse 125 — Surah Al-Araf 7:125

Rekose: “Uistinu, mi smo Gospodaru nasem povratnici

Verse 126 — Surah Al-Araf 7:126

A svetis nam se samo sto mi vjerujemo u znakove Gospodara naseg, posto su nam dosli. Gospodaru nas! Izlij na nas izdrzljivost i daj da mi umremo (kao) muslimani.”

Verse 127 — Surah Al-Araf 7:127

I rekose velikani iz naroda faraonovog: “Zar ces ostaviti Musaa i narod njegov da prave fesad na Zemlji, a ostavice tebe i bogove tvoje?” Rece: “Pobit cemo sinove njihove, a postedit zene njihove, a uistinu smo mi nad njima pokoritelji.”

Verse 128 — Surah Al-Araf 7:128

Musa rece narodu svom: “Trazite pomoc od Allaha i strpite se. Uistinu, Zemlja je Allahova. Daje je u naslijeđe kome hoce od robova Svojih, a ishod je za bogobojazne.”

Verse 129 — Surah Al-Araf 7:129

Rekose: “Zlostavljani smo prije no sto si nam dosao i nakon sto si nam dosao.” Rece: “Mozda ce Gospodar vas unistiti neprijatelja vaseg i ucini vas nasljednicima na Zemlji, pa da vidi kako radite.”

Verse 130 — Surah Al-Araf 7:130

I doista smo pogodili narod faraonov nerodicama i smanjenjem plodova, da bi se oni poucili

Verse 131 — Surah Al-Araf 7:131

Pa kad bi im doslo dobro, rekli bi: “Ovo je nase”, a kad bi ih snaslo zlo, pripisali bi Musau i onom ko je s njim. Zar nije uistinu zla kob njihova kod Allaha? Međutim, vecina njih ne zna

Verse 132 — Surah Al-Araf 7:132

I rekose: “Kakav god nam doneses znak da nas njime zacaras, pa necemo ti mi biti vjernici.”

Verse 133 — Surah Al-Araf 7:133

Pa poslasmo na njih potop i skakavce i usi i zabe i krv, znacima detaljnim, pa se uzoholise i bijahu narod zlocinaca

Verse 134 — Surah Al-Araf 7:134

Pa posto pade na njih nevolja, rekose: “O Musa! Moli za nas Gospodara svog, zbog onog sta je obecao kod tebe. Ako otklonis od nas nevolju, sigurno cemo ti vjerovati i sigurno poslati s tobom sinove Israilove.”

Verse 135 — Surah Al-Araf 7:135

Pa posto bismo otklonili od njih nevolju do roka kojem bi oni stigli - gle! oni bi prekrsili

Verse 136 — Surah Al-Araf 7:136

Tad smo im se osvetili i potopili ih u moru sto su poricali ajete Nase i bili prema njima nehajni

Verse 137 — Surah Al-Araf 7:137

I dali smo u naslijeđe narodu onih koji su ucinjeni slabima istoke zemlje i zapade njene - one u kojoj smo blagosiljali. I ispunila se Rijec Gospodara tvog lijepa nad sinovima Israilovim zato sto su se strpili; a razorili smo sta je sagradio faraon i narod njegov i sta su podizali

Verse 138 — Surah Al-Araf 7:138

I prevedosmo sinove Israilove preko mora, te dođose ljudima odanim idolima svojim. Rekose: “O Musa! Nacini za nas boga kao sto oni imaju bogove.” Rece: “Uistinu, vi ste narod koji ne zna.”

Verse 139 — Surah Al-Araf 7:139

“Uistinu, takvi ce propasti u onom u cemu su oni, a zaludno je sta su radili

Verse 140 — Surah Al-Araf 7:140

Rece: “Zar mimo Allaha da vam trazim boga, a On vas je odlikovao nad svjetovima?”

Verse 141 — Surah Al-Araf 7:141

I kad vas izbavismo od ljudstva faraonovog; podvrgavali su vas opakoj kazni, ubijajuci sinove vase, a posteđujuci zene vase; a u tom je bilo iskusenje golemo od Gospodara vaseg

Verse 142 — Surah Al-Araf 7:142

I odredili smo Musau trideset noci, i dopunili to sa deset, pa se ispuni određeno vrijeme Gospodara njegovog - cetrdeset noci. I rece Musa bratu svom Harunu: “Naslijedi me u narodu mom i sređuj (stvari) i ne slijedi put mufsida.”

Verse 143 — Surah Al-Araf 7:143

I posto dođe Musa sastajalistu Nasem i (posto) je govorio s njim Gospodar njegov, rece: “Gospodaru moj! Pokazi mi - da Te vidim.” Rece: “Neces Me vidjeti, međutim, pogledaj ka brdu: pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjeces Me.” Pa posto se Gospodar njegov otkri brdu ucini ga zdrobljenim, a Musa pade onesvijesten. Pa posto se pribra, rece: “Slava neka je Tebi! Kajem Ti se i ja sam prvi od vjernika.”

Verse 144 — Surah Al-Araf 7:144

Rece: “O Musa! Uistinu, Ja sam odabrao tebe nad ljudima poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Zato uzmi sta ti dajem i budi od zahvalnih.”

Verse 145 — Surah Al-Araf 7:145

I napisasmo mu na plocama savjet o svakoj stvari i detalj za svaku stvar. “Pa uzmi ih cvrsto i naredi svom narodu: ’Uzmite najbolje njihovo”, (a) pokazacu vam kucu grjesnika

Verse 146 — Surah Al-Araf 7:146

Okrenut cu od ajeta Svojih one koji se ohole na Zemlji bez prava. Iako vide svaki znak, ne vjeruju u njega; i ako vide put ispravnosti, ne uzimaju ga putem; a ako vide put zablude, uzimaju ga putem. To zato sto oni poricu ajete Nase i prema njima nehajni su

Verse 147 — Surah Al-Araf 7:147

A oni koji poricu ajete Nase i susret Ahireta, propasce djela njihova. Hoce li biti placeni, osim za ono sta su radili

Verse 148 — Surah Al-Araf 7:148

I uzeo je narod Musaov poslije njega, od ukrasa svojih, tele tjelesno, imalo je ono (moc) mukanja. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori, niti ih upucuje putu? Uzeli su ga i bili zalimi

Verse 149 — Surah Al-Araf 7:149

I posto oni dođose sebi i vidjese da su oni doista zabludjeli, rekose: “Ako nam se ne smiluje Gospodar nas i (ne) oprosti nam, sigurno cemo biti od gubitnika.”

Verse 150 — Surah Al-Araf 7:150

I posto se vrati Musa narodu svom gnjevan, zalostan, rece: “Ruzno je kako ste me zastupali, poslije (odlaska) mog. Da li biste ubrzali odredbu Gospodara vaseg?” I baci ploce i scepa za glavu brata svog, tegleci ga sebi. (Harun) rece: “Sine majcin! Uistinu, ljudi su me smatrali slabim i gotovo da me ubiju, zato ne cini da se zluraduju nada mnom neprijatelji i ne cini da budem sa narodom zalima.”

Verse 151 — Surah Al-Araf 7:151

(Musa) rece: “Gospodaru moj! Oprosti meni i bratu mom i uvedi nas u milost Svoju; a Ti si Najmilosrdniji od milosrdnih.”

Verse 152 — Surah Al-Araf 7:152

Uistinu, oni koji su uzeli tele: njih je stigla srdzba od Gospodara njihovog i ponizenje u zivotu Dunjaa. A tako kaznjavamo one koji izmisljaju

Verse 153 — Surah Al-Araf 7:153

A oni koji rade zla djela, potom se pokaju nakon toga i budu vjerovali, uistinu, Gospodar tvoj je poslije toga Oprosnik, Milosrdni

Verse 154 — Surah Al-Araf 7:154

I posto se umiri Musaova srdzba, uze ploce, a u natpisu njihovom bijase uputa i milost za one koji se Gospodara svog plase

Verse 155 — Surah Al-Araf 7:155

I odabra Musa iz svog naroda sedamdeset ljudi za Nase određeno vrijeme. Pa posto ih snađe potres, rece: “Gospodaru moj! Da si htio unistio bi ih ranije, i mene. Hoces li nas unistiti zbog onog sta su pocinili glupaci nasi? Ovo je samo iskusenje Tvoje, zabluđujes njime koga hoces, a upucujes koga hoces. Ti si Zastitnik Nas, zato nam oprosti i smiluj nam se, a Ti si Najbolji od oprosnika

Verse 156 — Surah Al-Araf 7:156

I propisi nam na ovom Dunjau dobro, i na Ahiretu. Uistinu! Mi smo se uputili Tebi.” Rece: “Kazna je Moja - pogodicu njome koga hocu, a milost Moja obuhvata svaku stvar.” Zato cu je propisati onima koji se boje i daju zekat, i onima koji u ajate Nase vjeruju

Verse 157 — Surah Al-Araf 7:157

Onima koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika ummijja, onog kojeg nalaze kod sebe zapisanog u Tewratu i Indzilu. Naređuje im dobro, a zabranjuje im nevaljalo, i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjuje im lose, i oslobađa ih tereta njihovog i okova koji su bili na njima. Pa oni koji vjeruju u njega i postuju ga, i pomazu ga i slijede svjetlo koje je spusteno s njim - ti takvi su uspjesni

Verse 158 — Surah Al-Araf 7:158

Reci: “O ljudi! Doista sam ja poslanik Allahov vama svima - Onog cija je vlast nebesa i Zemlje. Samo je On Bog! Ozivljava i usmrcuje, zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog, Vjerovjesnika neukog, koji vjeruje u Allaha i Rijeci Njegove, i slijedite ga da biste se vi uputili.”

Verse 159 — Surah Al-Araf 7:159

A od naroda Musaovog je zajednica (onih koji) se vode Istinom i po njoj kroje pravdu

Verse 160 — Surah Al-Araf 7:160

I podijelili smo ih na dvanaest plemena, zajednica. I objavili smo Musau - kad je narod njegov zatrazio od njega vodu: “Udri stapom svojim kamen.” Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je svako pleme znalo pojiliste svoje. I pravili smo hladovinu nad njima oblacima, i spustili na njih mennu i prepelice: “Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili.” A nisu ucinili zulm Nama, nego su dusama svojim zulm ucinili

Verse 161 — Surah Al-Araf 7:161

I kad im bi receno: “Nastanite se u ovom naselju i jedite iz njega odakle god hocete i recite: ’Hitta’, i uđite na kapiju sa sedzdom, oprosticemo vam greske vase, povecacemo dobrociniteljima.”

Verse 162 — Surah Al-Araf 7:162

Tad su oni između njih koji su cinili zulm, zamijenili rijec drugacijom od one koja im je recena, te smo poslali na njih kaznu s neba, zbog toga sto su zulm cinili

Verse 163 — Surah Al-Araf 7:163

I pitaj ih o gradu koji je bio pored mora, kad su krsili sabat, kad su im dolazile ribe njihove na dan subote njihove - otvoreno, a na dan kad nisu svetkovali subotu, nisu im dolazile. Tako smo ih iskusavali, zato sto su grijesili

Verse 164 — Surah Al-Araf 7:164

I kad rece zajednica između njih: “Zasto savjetujete narod ciji ce Allah unistilac biti ili mucitelj njihov kaznom zestokom?” Rekose: “Pravdanje Gospodaru vasem i da bi se oni pobojali.”

Verse 165 — Surah Al-Araf 7:165

Pa posto zaboravise ono cim su opominjani, spasismo one koji su zabranjivali zlo, a dograbismo one koji su cinili zulm kaznom zestokom, za ono sto su grijesili

Verse 166 — Surah Al-Araf 7:166

Pa posto su bili drski spram onog sto im je zabranjeno, rekosmo im: “Budite majmuni prezreni!”

Verse 167 — Surah Al-Araf 7:167

I kad je najavio Gospodar tvoj da ce sigurno do Dana kijameta dizati na njih onog ko ce ih podvrgavati zloj kazni. Uistinu, Gospodar tvoj je brz kaznom, a uistinu, On je Oprosnik, Milosrdni

Verse 168 — Surah Al-Araf 7:168

I razdijelili smo ih po Zemlji (kao) narode. Neki od njih su dobri, a drugi od njih su mimo toga. I iskusavali smo ih dobrim stvarima i zlim stvarima, da bi se oni povratili

Verse 169 — Surah Al-Araf 7:169

Pa je poslije njih slijedilo pokoljenje (onih koji su) naslijedili Knjigu. Uzimali su prolaznu stvar Dunjaa i govorili: “Oprostice nam se!” A ako im dođe (ponovo) stvar slicna tom, uzimaju je. Zar nije od njih uzet zavjet Knjigom da ce o Allahu govoriti samo Istinu? A proucavaju ono sta je u njoj. A kuca Ahireta je bolja za one koji se boje. Pa zar ne shvatate

Verse 170 — Surah Al-Araf 7:170

A oni koji se drze Knjige i obavljaju salat - uistinu, Mi necemo unistiti nagradu pravednih

Verse 171 — Surah Al-Araf 7:171

I kad podigosmo brdo nad njima, kao da je ono nadstresica, a mislili su da ce ono na njih pasti. Uzmite cvrsto sta vam dajemo i podsjecajte se na ono sta je u tom, da biste se vi pobojali

Verse 172 — Surah Al-Araf 7:172

I kad uze Gospodar tvoj od sinova Ademovih, iz leđa njihovih potomstvo njihovo, i zatrazi da oni svjedoce protiv dusa svojih: “Zar nisam Gospodar vas?” Rekose: “Svakako. Svjedocimo!”, da ne biste rekli na Dan kijameta: “Uistinu, mi smo prema ovom bili nemarni.”

Verse 173 — Surah Al-Araf 7:173

Ili rekli: “Samo su pridruzivali ocevi nasi ranije, a (mi) smo bili potomstvo poslije njih. Pa zar ces nas unistiti zbog onog sta su pocinila blebetala?”

Verse 174 — Surah Al-Araf 7:174

I tako razjasnjavamo znakove, i da bi se oni povratili

Verse 175 — Surah Al-Araf 7:175

I izrecituj im vijest onog kojem smo dali ajete Nase, pa se povukao od njih, te ga je slijedio sejtan, pa je bio od zalutalih

Verse 176 — Surah Al-Araf 7:176

A da smo htjeli, sigurno bismo ga uzdigli njima, međutim on se priklonuo zemlji i slijedio strast svoju. Pa, primjer njegov je kao primjer psa: ako se okomis na njega, dahcuci plazi jezik, ili ostavis li ga - plazeci jezik dahce. To je primjer ljudi koji poricu ajete Nase. Zato kazuj pricu, da bi oni razmislili

Verse 177 — Surah Al-Araf 7:177

Los je primjer ljudi koji poricu ajete Nase, a dusama svojim cine zulm

Verse 178 — Surah Al-Araf 7:178

Koga uputi Allah - pa on je upucen, a koga zavede - pa ti takvi su gubitnici

Verse 179 — Surah Al-Araf 7:179

A doista, stvorili smo za Dzehennem mnoge od dzinna i ljudi. Imaju oni srca - ne razumiju njima, i imaju oni oci - ne vide njima, i imaju oni usi - ne cuju njima. Takvi su kao stoka, naprotiv, oni su vise zalutali. Ti takvi su nemarni

Verse 180 — Surah Al-Araf 7:180

A Allahova imena su najljepsa - zato Ga zovite njima. I ostavite one koji skrnave imena Njegova. Platit ce im se ono sta rade

Verse 181 — Surah Al-Araf 7:181

A od onog koga smo stvorili ima umma koja vodi Istinom i njome kroji pravdu

Verse 182 — Surah Al-Araf 7:182

A oni koji poricu znakove Nase, vodicemo ih postepeno odakle ne znaju

Verse 183 — Surah Al-Araf 7:183

I pustam im. Uistinu, spletka Moja je jaka

Verse 184 — Surah Al-Araf 7:184

Zar nece razmisliti? Nije u drugu njihovom nikakvo ludilo. On je samo opominjac jasni

Verse 185 — Surah Al-Araf 7:185

Zar nece pogledati carstvo nebesa i Zemlje i sta je stvorio Allah od stvari, i da se mozda rok njihov vec priblizio? Pa u koji ce hadis poslije njega vjerovati

Verse 186 — Surah Al-Araf 7:186

Koga zabludi Allah, pa nema za njega upucivaca; a ostavlja ih da u pretjeranosti svojoj lutaju

Verse 187 — Surah Al-Araf 7:187

Pitaju te o Casu, kad ce dolazak njegov? Reci: “Znanje njegovo je jedino kod Gospodara mog; otkrice ga u vrijeme njegovo samo On. Bice tezak na nebesima i Zemlji. Doci ce vam jedino iznenada.” Pitaju tebe kao da si ti upoznat o njemu. Reci: “Znanje njegovo je jedino kod Allaha”, međutim vecina ljudi ne zna

Verse 188 — Surah Al-Araf 7:188

Reci: “Ne vladam za dusu svoju koriscu, niti stetom, osim sta hoce Allah. A da znam nevidljivo, sigurno bih umnozio od dobrog i ne bi me dotaklo zlo. Ja sam samo opominjac i donosilac radosnih vijesti za narod koji vjeruje

Verse 189 — Surah Al-Araf 7:189

On je Taj koji vas je stvorio od duse jedne, i nacinio od nje paricu njenu, da se smiri uz nju. Pa posto ju je obljubio, ponijela je teret lahak, pa je isla s njim. Pa posto oteza, zovnu Allaha, Gospodara njih dvoje: “Ako nam das dobrog (potomka), sigurno cemo biti od zahvalnih.”

Verse 190 — Surah Al-Araf 7:190

Pa posto im je dao dobrog, pripisivali su Njemu drugove u onom sta im je dao. Pa uzvisen neka je Allah nad onim sta pridruzuju

Verse 191 — Surah Al-Araf 7:191

Zar pridruzuju ono sta ne stvara nista, a oni su stvoreni

Verse 192 — Surah Al-Araf 7:192

A ne mogu im pruziti pomoc, niti dusama svojim pomazu

Verse 193 — Surah Al-Araf 7:193

I ako ih pozovete Uputi, ne slijede vas. Isto vam je: pozivali ih ili vi bili sutljivi

Verse 194 — Surah Al-Araf 7:194

Uistinu! Oni koje zazivate mimo Allaha, robovi su slicni vama. Zato ih prizivajte, pa nek vam se odazovu, ako ste istiniti

Verse 195 — Surah Al-Araf 7:195

Zar imaju oni noge, kojima hode? Ili imaju oni ruke, kojima drze? Ili imaju oni oci, kojima vide? Ili imaju oni usi, kojima cuju? Reci: “Zovite ortake vase, zatim me prevarite, ta ne odgađajte mi.”

Verse 196 — Surah Al-Araf 7:196

Uistinu, Zastitnik moj je Allah koji objavljuje Knjigu, a On stiti dobre

Verse 197 — Surah Al-Araf 7:197

A oni koje prizivate mimo Njega, ne mogu vam pruziti pomoc, niti dusama svojim pomazu

Verse 198 — Surah Al-Araf 7:198

I ako ih pozovete Uputi, ne cuju. I vidis ih gledaju prema tebi, a oni ne vide

Verse 199 — Surah Al-Araf 7:199

Drzi se oprosta i naređuj dobrocinstvo, i kloni se neznalica

Verse 200 — Surah Al-Araf 7:200

A ako te potakne podsticaj od sejtana, tad zatrazi zastitu u Allaha. Uistinu! On je Onaj koji cuje, Znalac

Verse 201 — Surah Al-Araf 7:201

Uistinu, oni koji se boje (Allaha), kad ih dotakne podsticaj od sejtana, sjete se, tad gle: oni oni koji vide

Verse 202 — Surah Al-Araf 7:202

A braca njihova ih navuku u zabludu, zatim ne odustaju

Verse 203 — Surah Al-Araf 7:203

I kad im ne doneses ajet, govore: “Zasto ga ne izmislis?” Reci: “Slijedim samo ono sta mi se objavljuje od Gospodara mog. Ovo su uvidi od Gospodara vaseg, i Uputa i milost za narod koji vjeruje.”

Verse 204 — Surah Al-Araf 7:204

A kad se uci Kur’an, tad ga slusajte i sutite, da bi vam se smilovalo

Verse 205 — Surah Al-Araf 7:205

I sjecaj se Gospodara svog u dusi svojoj skruseno i sa strahom i ne glasno u govoru, jutrom i navecer, i ne budi od nehajnih

Verse 206 — Surah Al-Araf 7:206

Uistinu, oni koji su kod Gospodara Tvog, ne ohole se prema obozavanju Njegovom, i slave Ga i Njemu cine sedzdu