Back to Languages

    Bosnian - Chapter 21

    Translation by Besim Korkut

    Verse 1

    Ljudima se blizi cas polaganja racuna njihova, a oni, bezbrizni, ne mare za to

    Verse 2

    I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slusajuci je, ne podsmjehuju

    Verse 3

    srca rasijanih. A mnogobosci govore sapatom: "Da li je ovaj nesto drugo do covjek kao i vi? Zar cete slijediti vradzbinu, a vidite da jest

    Verse 4

    Gospodar moj zna" – rece on – "sta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve cuje i sve zna

    Verse 5

    Oni, cak, govore: "To su samo smuseni snovi; on ga izmislja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo cudo kao i prijasnji poslanici

    Verse 6

    Nijedan grad koji smo Mi prije njih unistili nije u cudo povjerovao, pa zar ce ovi vjerovati

    Verse 7

    I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi

    Verse 8

    Mi ih nismo stvarali kao bica koja zive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili

    Verse 9

    Poslije smo im obecanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spasavali, a one koji su nevaljali bili unistavali

    Verse 10

    Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vasa, pa zasto se ne opametite

    Verse 11

    A koliko je bilo nevjernickih sela i gradova koje smo unistili i poslije kojih smo druge narode podigli

    Verse 12

    I cim bi silu Nasu osjetili, kud koji bi se iz njih razbjezali

    Verse 13

    Ne bjezite, vratite se uzivanjima vasim i domovima vasim, mozda ce vas neko sto upitati

    Verse 14

    Tesko nama" – oni bi govorili – "mi smo, zaista, nevjernici bili

    Verse 15

    I kukali bi tako sve dok ih ne bismo ucinili, kao zito poznjeveno, nepomicnim

    Verse 16

    Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono sto je između njih, da se zabavljamo

    Verse 17

    Da smo se htjeli zabavljati, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne cinimo

    Verse 18

    nego istinom suzbijamo laz, istina je ugusi i lazi nestane; a tesko vama zbog onoga sto o Njemu iznosite

    Verse 19

    Njegovo je ono sto je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se

    Verse 20

    hvale Ga nocu i danju, ne malaksavaju

    Verse 21

    Zar ce kumiri, koje oni od zemlje prave, mrtve oziviti

    Verse 22

    Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvisen Allah, Gospodar svemira, od onoga sto Mu pripisuju

    Verse 23

    On nece biti pitan za ono sto radi, a oni ce biti pitani

    Verse 24

    Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dokazite!" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Međutim, vecina njih ne zna istinu, pa zato glave okrecu

    Verse 25

    Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte

    Verse 26

    Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi postovani

    Verse 27

    Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi

    Verse 28

    On zna sta su radili i sta ce uraditi, i oni ce se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopostovanja prema Njemu, brizni

    Verse 29

    A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" – kaznili bismo Dzehennemom, jer Mi tako kaznjavamo mnogobosce

    Verse 30

    Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve zivo stvaramo? I zar nece vjerovati

    Verse 31

    Mi smo po Zemlji nepomicne planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda zele stizali

    Verse 32

    I to sto je nebeski svod osiguran Nase je djelo, a oni se ipak okrecu od znamenja koja su na njemu

    Verse 33

    I noc i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove

    Verse 34

    Nijedan covjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umres, zar ce oni dovijeka zivjeti

    Verse 35

    Svako zivo bice smrt ce okusiti! Mi vas stavljamo na kusnju i u zlu i u dobru i Nama cete se vratiti

    Verse 36

    Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vase bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi

    Verse 37

    Covjek je stvoren od zurbe. Pokazacu Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne pozurujte

    Verse 38

    Oni govore: "Kada ce vec jednom ta prijetnja, ako istinu govorite

    Verse 39

    A da nevjernici znaju da tada nece moci otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko nece moci pruziti pomoc

    Verse 40

    nego ce im nenadano doci i zaprepastiti ih i nece je moci nazad vratiti i nece im se vremena dati

    Verse 41

    I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo bas ono cemu su se rugali

    Verse 42

    Reci: "Ko ce vas od Milostivog nocu i danju stititi?" Niko! Pa ipak oni od Kur'ana glave okrecu

    Verse 43

    Zar ce ih njihova bozanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoci, i niko nevjernike od Nase kazne ne moze pod okrilje uzeti

    Verse 44

    Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uzivaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici

    Verse 45

    Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" – ali, gluhi ne cuju poziv kad se opominju

    Verse 46

    A da ih samo dasak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Tesko nama, doista smo sami sebi nepravdu ucinili

    Verse 47

    Mi cemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo nece uciniti; ako nesto bude tesko koliko zrno gorusice, Mi cemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to sto cemo Mi racune ispitivati

    Verse 48

    Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu grijeha klonili

    Verse 49

    za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od casa ozivljenja budu strepjeli

    Verse 50

    A i ovaj Kur'an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poricete

    Verse 51

    Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali

    Verse 52

    Kad on ocu svome i narodu svome rece: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate

    Verse 53

    Oni odgovorise: "I nasi preci su im se klanjali

    Verse 54

    I vi ste, a i preci vasi su bili u ocitoj zabludi" – rece

    Verse 55

    Govoris li ti to ozbiljno ili se samo salis?" – upitase oni

    Verse 56

    Ne" – rece – "Gospodar vas je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja cu vam to dokazati

    Verse 57

    Tako mi Allaha, ja cu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!" –

    Verse 58

    I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili

    Verse 59

    Ko uradi ovo sa bogovima nasim" – povikase oni – "zaista je nasilnik

    Verse 60

    Culi smo jednog momka kako ih huli" – rekose – "ime mu je Ibrahim

    Verse 61

    Dovedite ga da ga ljudi vide" – rekose – "da posvjedoce

    Verse 62

    Jesi li ti uradio ovo s bogovima nasim, o Ibrahime?" – upitase

    Verse 63

    To je ucinio ovaj najveci od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" – rece on

    Verse 64

    I oni se zamislise, pa sami sebi rekose: "Vi ste, zaista, nepravedni

    Verse 65

    Zatim glave oborise i rekose: "Ta ti znas da ovi ne govore

    Verse 66

    Pa zasto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu stetu otkloniti?" – upita on

    Verse 67

    Tesko vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zasto se ne opametite?" –

    Verse 68

    Spalite ga i bogove vase osvetite, ako hocete ista uciniti!" – povikase

    Verse 69

    O vatro" – rekosmo Mi – "postani hladna, i spas Ibrahimu

    Verse 70

    I oni mu htjedose postaviti zamku, ali ih Mi onemogucismo

    Verse 71

    i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili

    Verse 72

    i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih ucinismo dobrim

    Verse 73

    i ucinismo ih vjerovjesnicima da upucuju prema zapovijedi Nasoj, i objavismo im da cine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali

    Verse 74

    I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari cinili, izbavismo – to, uistinu, bijase narod razvratan i zao –

    Verse 75

    i u milost Nasu ga uvedosmo; on je, doista, od onih dobrih

    Verse 76

    I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i celjad njegovu od jada velikog spasismo

    Verse 77

    i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Nase, zastitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo

    Verse 78

    I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu sto su ga nocu ovce necije opasle – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu –

    Verse 79

    i ucinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potcinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale; to smo Mi bili kadri uciniti

    Verse 80

    I naucismo ga da izrađuje pancire za vas da vas stite u borbi s neprijateljem – pa zasto niste zahvalni

    Verse 81

    A Sulejmanu vjetar jaki poslusnim ucinismo – po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo

    Verse 82

    i sejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli

    Verse 83

    I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snasla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!" –

    Verse 84

    odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, miloscu Nasom, celjad njegovu i uz njih jos toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju

    Verse 85

    I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi

    Verse 86

    I obasusmo ih miloscu Nasom, oni doista bijahu dobri

    Verse 87

    I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga necemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogrijesio prema sebi!" –

    Verse 88

    odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spasavamo vjernike

    Verse 89

    I Zekerijjau se – kada zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vjecan!" –

    Verse 90

    odazvasmo i, izlijecivsi mu zenu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da sto vise dobra ucine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni

    Verse 91

    A i onu koja je sacuvala djevicanstvo svoje, u njoj zivot udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima ucinismo

    Verse 92

    Ova vasa vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vas Gospodar, zato se samo Meni klanjajte

    Verse 93

    I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi ce se Nama vratiti

    Verse 94

    Ko bude dobra djela cinio i uz to vjernik bio, trud mu nece lisen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribiljezili

    Verse 95

    A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi unistili nece Nama vratiti

    Verse 96

    I kada se otvore Jedzudz i Medzudz i kada se ljudi budu niz sve strmine zurno spustali

    Verse 97

    i priblizi se istinita prijetnja, tada ce se pogledi nevjernika ukociti. "Tesko nama, mi smo prema ovome ravnodusni bili; mi smo sami sebi nepravdu ucinili

    Verse 98

    I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate – bicete gorivo u Dzehennemu, a u nj cete doista uci

    Verse 99

    Da su oni bogovi, ne bi u nj usli, i svi ce u njemu vjecno boraviti

    Verse 100

    u njemu ce priguseno uzdisati, u njemu nista radosno nece cuti

    Verse 101

    A oni kojima smo jos prije lijepu nagradu obecali, oni ce od njega daleko biti

    Verse 102

    huku njegovu nece cuti, i vjecno ce u onome sto im budu duse zeljele uzivati

    Verse 103

    nece ih brinuti najveci uzas, nego ce ih meleki docekivati: "Evo ovo je vas dan, vama obecan!" –

    Verse 104

    onoga Dana kada smotamo nebesa kao sto se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz nicega stvorili, tako cemo ponovo iz nista stvoriti – to je obecanje Nase, Mi smo doista kadri to uciniti

    Verse 105

    Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da ce Zemlju Moji cestiti robovi naslijediti

    Verse 106

    U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali

    Verse 107

    a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali

    Verse 108

    Reci: "Meni se objavljuje da je vas Bog – jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte

    Verse 109

    I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono cime vam se prijeti

    Verse 110

    On zna glasno izgovorene rijeci, zna i ono sto krijete

    Verse 111

    a ja ne znam da nije to vama iskusenje, i pruzanje uzivanja jos za izvjesno vrijeme

    Verse 112

    Gospodaru moj, presudi onako kako su zasluzili!" – rece on – "a od Gospodara naseg, Milostivog, treba traziti pomoc protiv onoga sto vi iznosite

    Unexpected Application Error!

    Unexpected token '<', "<!DOCTYPE "... is not valid JSON

    SyntaxError: Unexpected token '<', "<!DOCTYPE "... is not valid JSON