Back to Languages
Bosnian - Chapter 21
Translation by Besim Korkut
Verse 1
Ljudima se blizi cas polaganja racuna njihova, a oni, bezbrizni, ne mare za to
Verse 2
I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slusajuci je, ne podsmjehuju
Verse 3
srca rasijanih. A mnogobosci govore sapatom: "Da li je ovaj nesto drugo do covjek kao i vi? Zar cete slijediti vradzbinu, a vidite da jest
Verse 4
Gospodar moj zna" – rece on – "sta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve cuje i sve zna
Verse 5
Oni, cak, govore: "To su samo smuseni snovi; on ga izmislja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo cudo kao i prijasnji poslanici
Verse 6
Nijedan grad koji smo Mi prije njih unistili nije u cudo povjerovao, pa zar ce ovi vjerovati
Verse 7
I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi
Verse 8
Mi ih nismo stvarali kao bica koja zive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili
Verse 9
Poslije smo im obecanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spasavali, a one koji su nevaljali bili unistavali
Verse 10
Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vasa, pa zasto se ne opametite
Verse 11
A koliko je bilo nevjernickih sela i gradova koje smo unistili i poslije kojih smo druge narode podigli
Verse 12
I cim bi silu Nasu osjetili, kud koji bi se iz njih razbjezali
Verse 13
Ne bjezite, vratite se uzivanjima vasim i domovima vasim, mozda ce vas neko sto upitati
Verse 14
Tesko nama" – oni bi govorili – "mi smo, zaista, nevjernici bili
Verse 15
I kukali bi tako sve dok ih ne bismo ucinili, kao zito poznjeveno, nepomicnim
Verse 16
Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono sto je između njih, da se zabavljamo
Verse 17
Da smo se htjeli zabavljati, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne cinimo
Verse 18
nego istinom suzbijamo laz, istina je ugusi i lazi nestane; a tesko vama zbog onoga sto o Njemu iznosite
Verse 19
Njegovo je ono sto je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se
Verse 20
hvale Ga nocu i danju, ne malaksavaju
Verse 21
Zar ce kumiri, koje oni od zemlje prave, mrtve oziviti
Verse 22
Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvisen Allah, Gospodar svemira, od onoga sto Mu pripisuju
Verse 23
On nece biti pitan za ono sto radi, a oni ce biti pitani
Verse 24
Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dokazite!" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Međutim, vecina njih ne zna istinu, pa zato glave okrecu
Verse 25
Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte
Verse 26
Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi postovani
Verse 27
Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi
Verse 28
On zna sta su radili i sta ce uraditi, i oni ce se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopostovanja prema Njemu, brizni
Verse 29
A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" – kaznili bismo Dzehennemom, jer Mi tako kaznjavamo mnogobosce
Verse 30
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve zivo stvaramo? I zar nece vjerovati
Verse 31
Mi smo po Zemlji nepomicne planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda zele stizali
Verse 32
I to sto je nebeski svod osiguran Nase je djelo, a oni se ipak okrecu od znamenja koja su na njemu
Verse 33
I noc i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove
Verse 34
Nijedan covjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umres, zar ce oni dovijeka zivjeti
Verse 35
Svako zivo bice smrt ce okusiti! Mi vas stavljamo na kusnju i u zlu i u dobru i Nama cete se vratiti
Verse 36
Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vase bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi
Verse 37
Covjek je stvoren od zurbe. Pokazacu Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne pozurujte
Verse 38
Oni govore: "Kada ce vec jednom ta prijetnja, ako istinu govorite
Verse 39
A da nevjernici znaju da tada nece moci otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko nece moci pruziti pomoc
Verse 40
nego ce im nenadano doci i zaprepastiti ih i nece je moci nazad vratiti i nece im se vremena dati
Verse 41
I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo bas ono cemu su se rugali
Verse 42
Reci: "Ko ce vas od Milostivog nocu i danju stititi?" Niko! Pa ipak oni od Kur'ana glave okrecu
Verse 43
Zar ce ih njihova bozanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoci, i niko nevjernike od Nase kazne ne moze pod okrilje uzeti
Verse 44
Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uzivaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici
Verse 45
Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" – ali, gluhi ne cuju poziv kad se opominju
Verse 46
A da ih samo dasak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Tesko nama, doista smo sami sebi nepravdu ucinili
Verse 47
Mi cemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo nece uciniti; ako nesto bude tesko koliko zrno gorusice, Mi cemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to sto cemo Mi racune ispitivati
Verse 48
Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu grijeha klonili
Verse 49
za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od casa ozivljenja budu strepjeli
Verse 50
A i ovaj Kur'an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poricete
Verse 51
Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali
Verse 52
Kad on ocu svome i narodu svome rece: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate
Verse 53
Oni odgovorise: "I nasi preci su im se klanjali
Verse 54
I vi ste, a i preci vasi su bili u ocitoj zabludi" – rece
Verse 55
Govoris li ti to ozbiljno ili se samo salis?" – upitase oni
Verse 56
Ne" – rece – "Gospodar vas je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja cu vam to dokazati
Verse 57
Tako mi Allaha, ja cu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!" –
Verse 58
I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili
Verse 59
Ko uradi ovo sa bogovima nasim" – povikase oni – "zaista je nasilnik
Verse 60
Culi smo jednog momka kako ih huli" – rekose – "ime mu je Ibrahim
Verse 61
Dovedite ga da ga ljudi vide" – rekose – "da posvjedoce
Verse 62
Jesi li ti uradio ovo s bogovima nasim, o Ibrahime?" – upitase
Verse 63
To je ucinio ovaj najveci od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" – rece on
Verse 64
I oni se zamislise, pa sami sebi rekose: "Vi ste, zaista, nepravedni
Verse 65
Zatim glave oborise i rekose: "Ta ti znas da ovi ne govore
Verse 66
Pa zasto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu stetu otkloniti?" – upita on
Verse 67
Tesko vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zasto se ne opametite?" –
Verse 68
Spalite ga i bogove vase osvetite, ako hocete ista uciniti!" – povikase
Verse 69
O vatro" – rekosmo Mi – "postani hladna, i spas Ibrahimu
Verse 70
I oni mu htjedose postaviti zamku, ali ih Mi onemogucismo
Verse 71
i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili
Verse 72
i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih ucinismo dobrim
Verse 73
i ucinismo ih vjerovjesnicima da upucuju prema zapovijedi Nasoj, i objavismo im da cine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali
Verse 74
I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari cinili, izbavismo – to, uistinu, bijase narod razvratan i zao –
Verse 75
i u milost Nasu ga uvedosmo; on je, doista, od onih dobrih
Verse 76
I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i celjad njegovu od jada velikog spasismo
Verse 77
i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Nase, zastitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo
Verse 78
I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu sto su ga nocu ovce necije opasle – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu –
Verse 79
i ucinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potcinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale; to smo Mi bili kadri uciniti
Verse 80
I naucismo ga da izrađuje pancire za vas da vas stite u borbi s neprijateljem – pa zasto niste zahvalni
Verse 81
A Sulejmanu vjetar jaki poslusnim ucinismo – po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo
Verse 82
i sejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli
Verse 83
I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snasla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!" –
Verse 84
odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, miloscu Nasom, celjad njegovu i uz njih jos toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju
Verse 85
I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi
Verse 86
I obasusmo ih miloscu Nasom, oni doista bijahu dobri
Verse 87
I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga necemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogrijesio prema sebi!" –
Verse 88
odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spasavamo vjernike
Verse 89
I Zekerijjau se – kada zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vjecan!" –
Verse 90
odazvasmo i, izlijecivsi mu zenu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da sto vise dobra ucine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni
Verse 91
A i onu koja je sacuvala djevicanstvo svoje, u njoj zivot udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima ucinismo
Verse 92
Ova vasa vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vas Gospodar, zato se samo Meni klanjajte
Verse 93
I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi ce se Nama vratiti
Verse 94
Ko bude dobra djela cinio i uz to vjernik bio, trud mu nece lisen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribiljezili
Verse 95
A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi unistili nece Nama vratiti
Verse 96
I kada se otvore Jedzudz i Medzudz i kada se ljudi budu niz sve strmine zurno spustali
Verse 97
i priblizi se istinita prijetnja, tada ce se pogledi nevjernika ukociti. "Tesko nama, mi smo prema ovome ravnodusni bili; mi smo sami sebi nepravdu ucinili
Verse 98
I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate – bicete gorivo u Dzehennemu, a u nj cete doista uci
Verse 99
Da su oni bogovi, ne bi u nj usli, i svi ce u njemu vjecno boraviti
Verse 100
u njemu ce priguseno uzdisati, u njemu nista radosno nece cuti
Verse 101
A oni kojima smo jos prije lijepu nagradu obecali, oni ce od njega daleko biti
Verse 102
huku njegovu nece cuti, i vjecno ce u onome sto im budu duse zeljele uzivati
Verse 103
nece ih brinuti najveci uzas, nego ce ih meleki docekivati: "Evo ovo je vas dan, vama obecan!" –
Verse 104
onoga Dana kada smotamo nebesa kao sto se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz nicega stvorili, tako cemo ponovo iz nista stvoriti – to je obecanje Nase, Mi smo doista kadri to uciniti
Verse 105
Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da ce Zemlju Moji cestiti robovi naslijediti
Verse 106
U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali
Verse 107
a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali
Verse 108
Reci: "Meni se objavljuje da je vas Bog – jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte
Verse 109
I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono cime vam se prijeti
Verse 110
On zna glasno izgovorene rijeci, zna i ono sto krijete
Verse 111
a ja ne znam da nije to vama iskusenje, i pruzanje uzivanja jos za izvjesno vrijeme
Verse 112
Gospodaru moj, presudi onako kako su zasluzili!" – rece on – "a od Gospodara naseg, Milostivog, treba traziti pomoc protiv onoga sto vi iznosite