Bosnian - Chapter 44 - Ad-Dukhan

Ha Mim

Tako Mi Knjige jasne

Mi smo poceli da je u Blagoslovljenoj noci objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo –

u kojoj se svaki mudri posao rijesi

po zapovijedi Nasoj! Mi smo, zaista, slali poslanike

kao milost Gospodara tvoga – On, uistinu, sve cuje i sve zna –

Gospodara nebesa i Zemlje i onoga sto je između njih – ako cvrsto vjerujete

drugog boga osim Njega nema; On zivot i smrt daje – Gospodara vaseg i Gospodara vasih predaka davnih

Ali ovi sumnjaju i zabavljaju se

zato sacekaj dan kad ce im se ciniti da prema nebu vide vidljiv dim

koji ce ljude prekriti. "Ovo je neizdrzljiva patnja

Gospodaru nas, otkloni patnju od nas, mi cemo, sigurno, vjerovati

A kako ce oni pouku primiti, a vec im je dosao istiniti Poslanik

od koga oni glave okrecu i govore: "Pouceni – umno poremeceni

Mi cemo patnju malo-pomalo otklanjati i vi cete se, sigurno, u mnogobozacku vjeru vratiti

ali onog Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja cemo ih kazniti

Jos davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskusenje stavili, kada im je bio dosao plemeniti poslanik

Ispunite prema meni ono sto ste duzni, o Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani

i ne uzdizite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz ocevidni

i ja se utjecem i svome i vasem Gospodaru da me na kamenujete

a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite

I on pozva u pomoc Gospodara svoga: "Ovo je, doista, narod nevjernicki!" –

Izvedi nocu robove Moje, za vama ce potjera poci

i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja ce, zaista, potopljena biti

I koliko ostavise basca i izvora

i njiva zasijanih i dvorova divnih

i zadovoljstava koja su u radosti provodili! –

tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili –

ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu posteđeni bili

a sinove Israilove smo ponizavajuce patnje spasili

od faraona – on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevrsili –

i znajuci kakvi su, između savremenika smo ih odabrali

i neka znamenja puna ocite blagosti smo im dali

A ovi, doista, govore

Postoji samo nasa prva smrt, mi necemo biti ozivljeni

pretke nase nam dovedite, ako je istina to sto govorite

Da li su silniji oni ili narod Tubba' i oni prije njega? – njih smo unistili jer su nevjernici bili

Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono sto je između njih da bismo se igrali

Mi smo ih stvorili sa ciljem, ali vecina ovih ne zna

Dan sudnji ce svima njima rok određeni biti

Dan kada bliznji nece nimalo od koristi bliznjem biti i kada sami sebi nece moci pomoci

moci ce samo oni kojima se Allah smiluje, jer – On je, uistinu, silan i milostiv

Drvo Zekkum

bice hrana grjesniku

u trbuhu ce kao rastopljena kovina vreti

kao sto voda kada kljuca vri

Scepajte ga i usred ognja odvucite

a zatim mu, za kaznu, na glavu kljucalu vodu izljevajte

Okusaj, ta ti si, uistinu, 'mocni' i 'postovani

ovo je, zaista, ono u sto ste sumnjali

A oni koji su se Allaha bojali, oni ce na sigurnu mjestu biti

usred basca i izvora

u dibu i kadifu obuceni i jedni prema drugima

Eto, tako ce biti i Mi cemo ih hurijama, krupnih ociju, zeniti

U njima ce moci sigurno koju hoce vrstu voca traziti

u njima, poslije one prve smrti, smrt vise nece okusiti i On ce ih patnje u ognju sacuvati

blagodat ce to od Gospodara tvoga biti; to ce, zaista, biti uspjeh veliki

A Kur'an smo ucinili lahkim, na jeziku tvome, da bi oni pouku primili

zato cekaj, i oni ce cekati