Verse 1 — Surah Al-Araf 7:1
Elif Lam Mim Sad
Verse 2 — Surah Al-Araf 7:2
Objavljuje ti se Knjiga – i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da njome opominjes i da vjernicima bude pouka
Verse 3 — Surah Al-Araf 7:3
Slijedite ono sto vam se od Gospodara vaseg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zastitnika! – A kako vi malo pouku primate
Verse 4 — Surah Al-Araf 7:4
Koliko smo Mi samo gradova razorili! I kazna Nasa im je dolazila nocu i danju kad bi prilegli
Verse 5 — Surah Al-Araf 7:5
a kada bi ih kazna Nasa zadesila, jadikovanje njihovo se svodilo samo na rijeci: "Nasilnici smo, zaista, bili
Verse 6 — Surah Al-Araf 7:6
I sigurno cemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitacemo, doista, i poslanike
Verse 7 — Surah Al-Araf 7:7
i izlozicemo im, pouzdano, sve sto o njima znamo, jer Mi nismo odsutni bili
Verse 8 — Surah Al-Araf 7:8
Mjerenje toga dana bice pravedno: oni cija dobra djela prevagnu, oni ce sta zele postici
Verse 9 — Surah Al-Araf 7:9
a oni cija dobra djela budu lahka, oni ce, zato sto dokaze Nase nisu priznavali, stradati
Verse 10 — Surah Al-Araf 7:10
Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve sto je potrebno za zivot dali. – A kako vi malo zahvaljujete
Verse 11 — Surah Al-Araf 7:11
Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!" – i oni su se poklonili, osim Iblisa, on se nije htio pokloniti
Verse 12 — Surah Al-Araf 7:12
Zasto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" – upita On. – "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovace" – odgovori on
Verse 13 — Surah Al-Araf 7:13
E onda izlazi iz Dzenneta" – rece On – "ne prilici ti da u njemu prkosis; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih
Verse 14 — Surah Al-Araf 7:14
Daj mi vremena do Dana njihova ozivljenja!" – zamoli on
Verse 15 — Surah Al-Araf 7:15
Daje ti se vremena!" – rece On
Verse 16 — Surah Al-Araf 7:16
E zato sto si odredio pa sam u zabludu pao" – rece – "kunem se da cu ih na Tvom Pravom putu presretati
Verse 17 — Surah Al-Araf 7:17
pa cu im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ces ustanoviti da vecina njih nece zahvalna biti
Verse 18 — Surah Al-Araf 7:18
Izlazi iz njega, pokuđen i ponizen!" – rece On. "Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista cu Dzehennem napuniti
Verse 19 — Surah Al-Araf 7:19
A ti, o Ademe, i zena tvoja u Dzennetu stanujte i odakle god hocete jedite, samo se ovom drvetu ne priblizujte, da se prema sebi ne ogrijesite
Verse 20 — Surah Al-Araf 7:20
I sejtan im poce bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i rece: "Gospodar vas vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili" –
Verse 21 — Surah Al-Araf 7:21
i zaklinjase im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni
Verse 22 — Surah Al-Araf 7:22
I na prevaru ih zavede. A kad oni drvo okusise, stidna mjesta njihova im se ukazase i oni po sebi dzennetsko lisce stavljati pocese. "Zar vam to drvo nisam zabranio?!" – zovnu ih Gospodar njihov – "i rekao vam: 'Sejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj
Verse 23 — Surah Al-Araf 7:23
Gospodaru nas" – rekose oni – "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se, sigurno cemo biti izgubljeni
Verse 24 — Surah Al-Araf 7:24
Izlazite" – rece On – "jedni drugima bicete neprijatelji! Na Zemlji cete boraviti i do smrti ostati
Verse 25 — Surah Al-Araf 7:25
Na njoj cete zivjeti, na njoj cete umirati i iz nje ozivljeni biti" – rece On
Verse 26 — Surah Al-Araf 7:26
O sinovi Ademovi, dali smo vam odjecu koja ce pokrivati stidna mjesta vasa, a i raskosna odijela, ali, odjeca cestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili
Verse 27 — Surah Al-Araf 7:27
O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede sejtan kao sto je roditelje vase iz Dzenneta izveo, skinuvsi s njih odjecu njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo ucinili sejtane zastitnicima onih koji ne vjeruju
Verse 28 — Surah Al-Araf 7:28
A kada urade neko ruzno djelo, govore: "Zatekli smo pretke nase da to rade, a i Allah nam je to zapovijedio." Reci: "Allah ne zapovijeda da se rade ruzna djela! Zasto o Allahu govorite ono sto ne znate
Verse 29 — Surah Al-Araf 7:29
Reci: "Gospodar moj naređuje – pravednost. I obracajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajuci vjeru! Kao sto vas je iz nicega stvorio, tako ce vas ponovo oziviti
Verse 30 — Surah Al-Araf 7:30
On jednima na Pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer oni, mjesto Allaha, sejtane za zastitnike uzimaju i misle da dobro rade
Verse 31 — Surah Al-Araf 7:31
O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hocete molitvu obaviti! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju
Verse 32 — Surah Al-Araf 7:32
Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlazemo dokaze ljudima koji znaju
Verse 33 — Surah Al-Araf 7:33
Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono sto ne znate
Verse 34 — Surah Al-Araf 7:34
Svaki narod ima svoj kraj, i kad dođe njegov kraj, nece ga moci ni za tren jedan ni odloziti ni ubrzati
Verse 35 — Surah Al-Araf 7:35
O sinovi Ademovi, kad vam između vas samih budu dolazili poslanici koji ce vam propise Moje objasnjavati – onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela cinili nece nicega bojati niti ce za bilo cim tugovati
Verse 36 — Surah Al-Araf 7:36
a oni koji dokaze Nase budu poricali, i od njih se budu oholo okretali, bice stanovnici u vatri, u njoj ce vjecno ostati
Verse 37 — Surah Al-Araf 7:37
Ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori lazi i ne priznaje Njegove rijeci? Takvi ce dobiti sve ono sto im je zapisano. Ali kada im izaslanici Nasi dođu da im dusu uzmu, upitace: "A gdje su oni kojima ste se, umjesto Allahu, klanjali?" – "Izgubili su nam se" – odgovorice, i sami protiv sebe posvjedociti da su nevjernici bili
Verse 38 — Surah Al-Araf 7:38
Ulazite u Dzehennem s narodima, sa dzinima i ljudima koji su prije vas bili i nestali!" – reci ce On. I kad god neki narod uđe, proklinjat ce onaj za kojim se u nevjerovanju poveo. A kad se svi u njemu iskupe, tada ce obican puk reci o glavesinama svojim: "Gospodaru nas, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!" – "Za sve ce biti dvostruka!" – reci ce On – "ali vi ne znate
Verse 39 — Surah Al-Araf 7:39
A glavesine ce reci obicnom puku: "Pa vi nemate nikakve prednosti pred nama!" Zato iskusite patnju za ono sto ste radili
Verse 40 — Surah Al-Araf 7:40
Onima koji dokaze Nase budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili – kapije nebeske nece se otvoriti, i prije ce debelo uze kroz iglene usi proci nego sto ce oni u Dzennet uci. Eto tako cemo Mi grjesnike kazniti
Verse 41 — Surah Al-Araf 7:41
U Dzehennemu ce im lezaj i pokrivaci od vatre biti. Eto tako cemo Mi nevjernike kazniti
Verse 42 — Surah Al-Araf 7:42
A oni koji budu vjerovali i dobra djela cinili – Mi nikog ne zaduzujemo preko njegovih mogucnosti – bice stanovnici Dzenneta, u njemu ce vjecno ostati
Verse 43 — Surah Al-Araf 7:43
Iz njihovih grudi cemo zlobu odstraniti; ispred njih ce rijeke teci, i oni ce govoriti: "Hvaljen neka je Allah, koji nas je na Pravi put uputio; mi ne bismo na Pravome putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara naseg su zaista istinu donosili", i njima ce se doviknuti: "Taj Dzennet ste u nasljedstvo dobili za ono sto ste cinili
Verse 44 — Surah Al-Araf 7:44
I stanovnici Dzenneta ce stanovnike vatre dozivati: "Mi smo nasli da je istinito ono sto nam je Gospodar nas obecao, da li ste i vi nasli da je istinito ono cime vam je Gospodar vas prijetio?" – "Jesmo!" – odgovorice. A onda ce jedan glasnik među njima, da ga i jedni i drugi cuju, viknuti: "Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogrijesili
Verse 45 — Surah Al-Araf 7:45
koji su od Allahova puta odvracali i nastojali ga iskriviti, i koji u onaj svijet nisu vjerovali
Verse 46 — Surah Al-Araf 7:46
Između njih bice bedem, a na vrhovima ljudi koji ce svakoga po obiljezju njegovome poznati. I oni ce stanovnicima Dzenneta viknuti: "Mir vama!" – dok jos ne uđu u nj, a jedva ce cekati
Verse 47 — Surah Al-Araf 7:47
A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima Dzehennema, uzviknuce: "Gospodaru nas, ne daj nam da budemo s narodom grjesnim
Verse 48 — Surah Al-Araf 7:48
Oni koji ce po vrhovima bedema biti zovnuce neke ljude, koje ce po obiljezju njihovom poznati, i reci ce: "Sta vam koristi ono sto ste zgrtali i to sto ste se oholo drzali
Verse 49 — Surah Al-Araf 7:49
Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost nece stici?" – a Allah im je rekao: "Uđite u Dzennet, nikakva straha za vas nece biti, i ni za cim vi necete tugovati
Verse 50 — Surah Al-Araf 7:50
I stanovnici vatre dozivace stanovnike Dzenneta: "Prolijte na nas vode ili nesto od onoga cime vas je Allah obdario!" – a oni ce reci: "Allah je to dvoje nevjernicima zabranio
Verse 51 — Surah Al-Araf 7:51
kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je zivot na Zemlji bio obmanuo." – Sada cemo Mi njih zaboraviti, zato sto su zaboravljali da ce na ovaj Dan pred Nama stajati i zato sto su dokaze Nase poricali
Verse 52 — Surah Al-Araf 7:52
A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili, da bude putokaz i milost ljudima koji budu vjerovali
Verse 53 — Surah Al-Araf 7:53
Cekaju li oni da se obistine prijetnje njene? Onoga dana kada se obistine, reci ce oni koji su na njih prije zaboravili: "Istinu su poslanici Gospodara naseg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vraceni, pa da postupimo drukcije nego sto smo postupili!" Ali, oni su sami sebe upropastili, a nece im biti ni onih koje su izmisljali
Verse 54 — Surah Al-Araf 7:54
Gospodar vas je Allah, koji je nebesa i Zemlju u sest vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; On tamom noci prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvisen neka je Allah, Gospodar svjetova
Verse 55 — Surah Al-Araf 7:55
Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previse glasno mole
Verse 56 — Surah Al-Araf 7:56
I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela cine
Verse 57 — Surah Al-Araf 7:57
On je Taj koji salje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teske oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kisu spustimo i ucinimo da uz njenu pomoc rastu plodovi svakovrsni; isto cemo tako mrtve oziviti, opametite se
Verse 58 — Surah Al-Araf 7:58
U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne nacine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju
Verse 59 — Surah Al-Araf 7:59
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. "O narode moj" – govorio je on – "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plasim za vas patnje na Velikom danu
Verse 60 — Surah Al-Araf 7:60
A glavesine naroda njegova su odgovarale: "Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi
Verse 61 — Surah Al-Araf 7:61
O narode moj" – govorio je on – " nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova
Verse 62 — Surah Al-Araf 7:62
poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i savjete vam upucujem; a ja od Allaha znam ono sto ne znate vi
Verse 63 — Surah Al-Araf 7:63
Zar vam je cudno sto vam pouka od Gospodara vaseg dolazi po covjeku, jednom od vas, da vas opominje, da biste se grijeha klonili i pomilovani bili
Verse 64 — Surah Al-Araf 7:64
Ali, oni su ga laznim smatrali, pa smo njega i one koji su bili uz njega u lađi spasili, a one koji u dokaze Nase nisu vjerovali – potopili; uistinu, oni su pravi slijepci bili
Verse 65 — Surah Al-Araf 7:65
A Adu – njegova brata Huda. "O narode moj" – govorio je on – "Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite
Verse 66 — Surah Al-Araf 7:66
Glavesine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: "Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista lazac
Verse 67 — Surah Al-Araf 7:67
O narode moj" – govorio je on – "nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik
Verse 68 — Surah Al-Araf 7:68
dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik
Verse 69 — Surah Al-Araf 7:69
Zar vam je cudno sto vam pouka od Gospodara vaseg dolazi po covjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda ucinio; to sto ste krupna rasta – Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono sto budete zeljeli
Verse 70 — Surah Al-Araf 7:70
Zar si nam dosao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali preci nasi napustimo?" – govorili su oni. "Ucini da nas snađe to cime nam prijetis, ako je istina to sto govoris
Verse 71 — Surah Al-Araf 7:71
Vec ce vas stici kazna i gnjev Gospodara vaseg!" – govorio je on. "Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vasi nazvali, a o kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato cekajte, i ja cu s vama cekati
Verse 72 — Surah Al-Araf 7:72
I Mi smo iz milosti Nase njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Nase nisu priznavali i koji nisu vjerovali
Verse 73 — Surah Al-Araf 7:73
A Semudu – njegova brata Saliha. "O narode moj" – govorio je on – "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara vaseg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne
Verse 74 — Surah Al-Araf 7:74
I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuce klesete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne cinite zlo po Zemlji nered praveci
Verse 75 — Surah Al-Araf 7:75
A glavesine naroda njegova, one koje su se oholile, upitase potlacene, one među njima koji su vjerovali: "Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?" – "Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono sto je po njemu objavljeno" – odgovorise oni
Verse 76 — Surah Al-Araf 7:76
A mi, doista, ne vjerujemo u to u sto vi vjerujete" – rekose oni koji su bili oholi
Verse 77 — Surah Al-Araf 7:77
I zaklase onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslusase i rekose: "O Salih, ucini da nas snađe to cime prijetis, ako si poslanik
Verse 78 — Surah Al-Araf 7:78
I zadesi ih strasan potres i oni u zemlji svojoj osvanuse mrtvi, nepomicni
Verse 79 — Surah Al-Araf 7:79
a on ih je vec bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju
Verse 80 — Surah Al-Araf 7:80
I Luta – kad rece narodu svome: "Zasto cinite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije cinio
Verse 81 — Surah Al-Araf 7:81
Vi sa strascu prilazite muskarcima, umjesto zenama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi
Verse 82 — Surah Al-Araf 7:82
A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte ih iz grada vaseg, oni su ljudi cistunci
Verse 83 — Surah Al-Araf 7:83
I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim zene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili
Verse 84 — Surah Al-Araf 7:84
I na njih smo kisu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skoncali
Verse 85 — Surah Al-Araf 7:85
A Medjenu – njegova brata Suajba. "O narode moj" – govorio je on – "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vaseg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je vec na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete
Verse 86 — Surah Al-Araf 7:86
I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijeteci i od Allahova puta odvracajuci one koji u Njega vjeruju, zeleci krivi put. I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je On umnozio, a pogledajte kako su skoncali oni koji su nered pravili
Verse 87 — Surah Al-Araf 7:87
I ako jedni od vas vjeruju u ono sto je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa pricekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji
Verse 88 — Surah Al-Araf 7:88
Glavesine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekose: "Ili cete bezuvjetno vjeru nasu prihvatiti, ili cemo mi, o Suajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada naseg istjerati." – "Zar i protiv nase volje?" – rece on
Verse 89 — Surah Al-Araf 7:89
Ako bismo vjeru vasu prihvatili nakon sto nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laz iznijeli. Mi je ne trebamo prihvacati, to nece Allah, Gospodar nas, jer Gospodar nas znanjem Svojim sve obuhvaca; u Allaha se uzdamo! Gospodaru nas, Ti presudi nama i narodu nasem po pravdi, Ti si sudija najpravedniji
Verse 90 — Surah Al-Araf 7:90
A glavesine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, rekose: "Ako pođete za Suajbom, bicete sigurno izgubljeni
Verse 91 — Surah Al-Araf 7:91
I zadesi ih potom strasan potres i oni osvanuse u zemlji svojoj mrtvi, nepomicni
Verse 92 — Surah Al-Araf 7:92
Oni koji su smatrali Suajba lascem – kao da nikada u njoj nisu ni bili; oni koji su smatrali Suajba lascem, oni su nastradali
Verse 93 — Surah Al-Araf 7:93
A on ih je vec bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zasto da tugujem za narodom nevjernickim
Verse 94 — Surah Al-Araf 7:94
I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove neimastinom i bolescu nismo kaznili da bi se pokajali
Verse 95 — Surah Al-Araf 7:95
Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnozili i rekli: "I nase su pretke pogađale i zalosti i radosti!" – i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neocekivano kaznili
Verse 96 — Surah Al-Araf 7:96
A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kaznjavali za ono sto su zaradili
Verse 97 — Surah Al-Araf 7:97
A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Nasa kazna nece snaci nocu dok budu spavali
Verse 98 — Surah Al-Araf 7:98
Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Nasa kazna nece stici danju dok se budu zabavljali
Verse 99 — Surah Al-Araf 7:99
Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji
Verse 100 — Surah Al-Araf 7:100
Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju prijasnjih stanovnika njezinih da cemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapecatiti, pa savjet nece poslusati
Verse 101 — Surah Al-Araf 7:101
O tim gradovima Mi ti neke događaje njihove kazujemo. Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli povjerovati u ono u sto prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zapecati –
Verse 102 — Surah Al-Araf 7:102
a Mi smo znali da se vecina njih zavjeta nece drzati, i znali smo da ce vecinom, doista, grjesnici biti
Verse 103 — Surah Al-Araf 7:103
Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa faraonu i glavesinama njegovim sa dokazima Nasim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skoncali oni koji su nered cinili
Verse 104 — Surah Al-Araf 7:104
I Musa rece: "O faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova
Verse 105 — Surah Al-Araf 7:105
Duznost mi je da o Allahu samo istinu kazem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vaseg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi
Verse 106 — Surah Al-Araf 7:106
Ako si donio kakav dokaz" – rece – "pokazi ga, ako istinu govoris
Verse 107 — Surah Al-Araf 7:107
I on baci svoj stap – kad on prava zmijurina
Verse 108 — Surah Al-Araf 7:108
i izvadi ruku svoju – ona za prisutne postade bijela
Verse 109 — Surah Al-Araf 7:109
Glavesine naroda faraonova povikase: "Ovaj je, doista, vjest carobnjak
Verse 110 — Surah Al-Araf 7:110
on hoce da vas izvede iz zemlje vase, pa sta predlazete
Verse 111 — Surah Al-Araf 7:111
Zadrzi njega i brata njegova", rekose, "a posalji u gradove one koji ce sakupljati
Verse 112 — Surah Al-Araf 7:112
preda te ce sve vjeste carobnjake dovesti
Verse 113 — Surah Al-Araf 7:113
I faraonu carobnjaci dođose. "Da li cemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?" – upitase
Verse 114 — Surah Al-Araf 7:114
Da" – rece – "i bicete mi, zaista, bliski
Verse 115 — Surah Al-Araf 7:115
O Musa" – rekose onda – "hoces li ti ili cemo mi baciti
Verse 116 — Surah Al-Araf 7:116
Bacite vi" – rece on. I kad oni bacise, oci ljudima zacarase i jako ih prestrasise, i vradzbinu veliku priredise
Verse 117 — Surah Al-Araf 7:117
I Mi naredismo Musau: "Baci stap svoj!" – i on odjednom proguta sve ono cime su oni bili obmanu izveli
Verse 118 — Surah Al-Araf 7:118
I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lazno ono sto su oni priredili
Verse 119 — Surah Al-Araf 7:119
i tu oni bijahu pobijeđeni i ostadose ponizeni
Verse 120 — Surah Al-Araf 7:120
a carobnjaci se licem na tle bacise
Verse 121 — Surah Al-Araf 7:121
Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" – povikase
Verse 122 — Surah Al-Araf 7:122
Gospodara Musaova i Harunova
Verse 123 — Surah Al-Araf 7:123
Zar da mu povjerujete prije nego sto vam ja dozvolim!" – viknu faraon. "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamticete vi
Verse 124 — Surah Al-Araf 7:124
Izodsijecacu vam, sigurno, ruke vase i noge vase unakrst, a onda cu vas sve razapeti
Verse 125 — Surah Al-Araf 7:125
A oni rekose: "Mi cemo se, doista, Gospodaru nasem vratiti
Verse 126 — Surah Al-Araf 7:126
Ti nam zamjeras samo to sto smo u dokaze Gospodara naseg povjerovali kada su nam oni dosli. Gospodaru nas, daj nam snage da izdrzimo i ucini da kao vjernici umremo
Verse 127 — Surah Al-Araf 7:127
A glavesine naroda faraonova rekose: "Zar ces ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i bozanstva tvoja napusti?" – On rece: "Ubijacemo musku djecu njihovu, a zensku cemo im ostavljati u zivotu; mi, uistinu, vladamo njima
Verse 128 — Surah Al-Araf 7:128
Musa rece narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, Zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoce od robova Svojih; a lijep ishod ce biti za one koji se budu Allaha bojali
Verse 129 — Surah Al-Araf 7:129
Zlostavljani smo" – rekose oni – "prije nego sto si nam dosao, a i nakon sto si nam dosao!" A Musa rece: "Gospodar vas ce neprijatelja vaseg unistiti, a vas nasljednicima na Zemlji uciniti, da bi vidio kako cete postupati
Verse 130 — Surah Al-Araf 7:130
I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili
Verse 131 — Surah Al-Araf 7:131
I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zasluzili", a kad bi ih snasla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo sto vecina njih nije znala
Verse 132 — Surah Al-Araf 7:132
I govorili su: "Kakav god dokaz da nam doneses da nas njime opcaras, mi ti necemo vjerovati
Verse 133 — Surah Al-Araf 7:133
Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i zabe, i krv – sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovacki su bili
Verse 134 — Surah Al-Araf 7:134
I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se, u nase ime, Gospodaru svome – onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodis nevolje, mi cemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno, poslati
Verse 135 — Surah Al-Araf 7:135
I posto bismo ih nevolje oslobodili – do vremena do kojeg im je bilo određeno da je podnose, oni bi, odjednom, obecanje prekrsili
Verse 136 — Surah Al-Araf 7:136
Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Nasa poricali i prema njima ravnodusni bili
Verse 137 — Surah Al-Araf 7:137
a potlacenom narodu dadosmo u naslijeđe istocne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obecanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno – zato sto su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono sto su faraon i narod njegov sagradili i ono sto su podigli
Verse 138 — Surah Al-Araf 7:138
I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđose na narod koji se klanjao kumirima svojim. "O Musa" – rekose – "napravi i ti nama boga kao sto i oni imaju bogove!" – "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" – rece on
Verse 139 — Surah Al-Araf 7:139
Zaista ce biti ponisteno ono sto ovi ispovijedaju i beskorisno ce im biti ono sto rade
Verse 140 — Surah Al-Araf 7:140
Zar da vam, pored Allaha, trazim drugog boga, a On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao
Verse 141 — Surah Al-Araf 7:141
I posto smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno mucili: musku djecu su vasu ubijali, a zensku vam u zivotu ostavljali, to je bilo tesko iskusenje od Gospodara vaseg –
Verse 142 — Surah Al-Araf 7:142
Mi odredismo da cas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noci, i dopunismo ih jos sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za cetrdeset noci. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci
Verse 143 — Surah Al-Araf 7:143
I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on rece: "Gospodaru moj, ukazi mi se da Te vidim!" – "Ne mozes Me vidjeti" – rece – "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjeces Me!" I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijescen strovali. Cim se osvijesti, rece: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi
Verse 144 — Surah Al-Araf 7:144
O Musa" – rece On – "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono sto ti dajem uzmi i zahvalan budi
Verse 145 — Surah Al-Araf 7:145
I Mi mu na plocama napisasmo pouku za sve, i objasnjenje za svasta. "Primi ih svojski, a narodu svome zapovijedi da se pridrzava onoga sto je u njima ljepse!" A pokazacu vam i zemlju grjesnika
Verse 146 — Surah Al-Araf 7:146
Odvraticu od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god oni dokaz vide, nece ga vjerovati: ako vide Pravi put – nece ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu – kao put ce je prihvatiti. To zato sto ce dokaze Nase poricati i sto ce prema njima ravnodusni biti
Verse 147 — Surah Al-Araf 7:147
A onima koji dokaze Nase ne budu priznavali i koji u susret na onome svijetu ne budu vjerovali, bice ponistena djela njihova. Zar ce biti drukcije kaznjeni nego kako su radili
Verse 148 — Surah Al-Araf 7:148
I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih Pravim putem ne vodi? Oni ga prihvatise i prema sebi se ogrijesise
Verse 149 — Surah Al-Araf 7:149
I posto se poslije gorko pokajase i uvidjese da su zabludjeli, oni rekose: "Ako se Gospodar nas na nas ne sazali i ako nam ne oprosti, doista cemo biti izgubljeni
Verse 150 — Surah Al-Araf 7:150
A kad se Musa srdit i zalostan narodu svome vrati, povika: "Kako ste tako ruzno poslije odlaska moga postupili! Zasto ste pozurili i o naređenje Gospodara svoga se oglusili?" – i ploce baci, i brata svoga za kosu dohvati i poce ga vuci sebi. "O sine majke moje" – rece Harun – "narod nije nimalo do mene drzao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dusmani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogrijesili
Verse 151 — Surah Al-Araf 7:151
Gospodaru moj" – zamoli Musa – "oprosti meni i bratu mome i ucini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji
Verse 152 — Surah Al-Araf 7:152
One koji su tele prihvatili stici ce kazna Gospodara njihova i ponizenje jos na ovome svijetu; tako Mi kaznjavamo one koji kuju lazi
Verse 153 — Surah Al-Araf 7:153
A onima koji hrđava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj ce, poslije toga, sigurno oprostiti i samilostan biti
Verse 154 — Surah Al-Araf 7:154
I kad Musaa srdzba minu, on uze ploce na kojima je bilo ispisano uputstvo na Pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje
Verse 155 — Surah Al-Araf 7:155
I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u određeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on rece: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene unistiti jos prije. Zar da nas unistis zbog onoga sto su uradili bezumnici nasi? To je samo iskusenje Tvoje kojim Ti, koga hoces, u zabludi ostavljas, a kome hoces, na Pravi put ukazujes; Ti si Gospodar nas, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prastas najvise
Verse 156 — Surah Al-Araf 7:156
I dosudi nam milost na ovome svijetu, i na onome svijetu – mi se vracamo Tebi!" – "Kaznom Svojom Ja kaznjavam koga hocu" – rece On – "a milost Moja obuhvaca sve; dacu je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Nase budu vjerovali
Verse 157 — Surah Al-Araf 7:157
onima koji ce slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji nece znati citati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indzilu, zapisana nalaze, koji ce od njih traziti da cine dobra djela, a od odvratnih odvracati ih, koji ce im lijepa jela dozvoliti, a ruzna im zabraniti, koji ce ih tereta i teskoca koje su oni imali osloboditi. Zato ce oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podrzavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postici ono sto budu zeljeli
Verse 158 — Surah Al-Araf 7:158
Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On zivot i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna citati i pisati, koji vjeruje u Allaha i rijeci Njegove; njega slijedite – da biste na Pravome putu bili
Verse 159 — Surah Al-Araf 7:159
U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upucuju i koji prema njoj pravedno sude
Verse 160 — Surah Al-Araf 7:160
I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatrazio: "Udari stapom svojim po stijeni!" – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog ce piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: "Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo!" Oni nisu Nama nepravdu ucinili, sami su sebi nepravedni bili
Verse 161 — Surah Al-Araf 7:161
A kada im je bilo receno: "Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle hocete i recite: 'Oprosti!', a na kapiju uđite glava pognutih – oprosticemo vam grijehe vase, a onima koji dobra djela cine dacemo i vise" –
Verse 162 — Surah Al-Araf 7:162
onda su oni nepravedni među njima zamijenili drugom rijec koja im je bila recena, i Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato sto su stalno nepravedni bili
Verse 163 — Surah Al-Araf 7:163
I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti krsili: kada su im ribe, na oci njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskusenje dovodili zato sto su stalno grijesili
Verse 164 — Surah Al-Araf 7:164
A kad neki od njih rekose: "Zasto opominjete narod koji ce Allah unistiti ili ga teskim mukama namuciti?" – oni odgovorise: "Da bismo se pred Gospodarom vasim opravdali i da bi se oni grijeha klonili
Verse 165 — Surah Al-Araf 7:165
I kada zaboravise ono cime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvracali, a teskom kaznom kaznismo grjesnike, zato sto su stalno u grijehu bili
Verse 166 — Surah Al-Araf 7:166
I posto su oni bahato odbili da se okane onoga sto im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: "Postanite majmuni prezreni
Verse 167 — Surah Al-Araf 7:167
I Gospodar tvoj obznani da ce do Smaka svijeta prepustati nad njima vlast nekome ko ce ih na najgori nacin tlaciti. Gospodar tvoj je, doista, brz kad kaznjava, a On oprasta i samilostan je
Verse 168 — Surah Al-Araf 7:168
I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih dobrih, a i onih koji to nisu; i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili
Verse 169 — Surah Al-Araf 7:169
I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznoga svijeta, i govorila: "Bice nam oprosteno!" A ako bi im opet dopalo saka tako nesto, opet bi to cinili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi – a oni citaju ono sto je u njoj – da ce o Allahu samo istinu govoriti? Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se
Verse 170 — Surah Al-Araf 7:170
A oni koji se cvrsto drze Knjige i koji obavljaju molitvu – pa, Mi doista necemo dopustiti da propadne nagrada onima koji cine dobra djela
Verse 171 — Surah Al-Araf 7:171
A kada smo iznad njih brdo podigli – cinilo se kao oblak – oni su bili uvjereni da ce na njih pasti. "Prihvatite odlucno ono sto smo vam dali, i neka vam je na umu ono sto je u njemu – da biste bili pobozni
Verse 172 — Surah Al-Araf 7:172
I kad je Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatrazio od njih da posvjedoce protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vas?" – oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedocimo" – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nista nismo znali
Verse 173 — Surah Al-Araf 7:173
Ili da ne reknete: "Nasi preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ces nas kazniti za ono sto su lazljivci cinili
Verse 174 — Surah Al-Araf 7:174
I tako, eto, Mi opsirno iznosimo dokaze, da bi oni dosli sebi
Verse 175 — Surah Al-Araf 7:175
I kazi im vijest o onome kome smo dokaze Nase dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je sejtan dostigao, i on je zalutao
Verse 176 — Surah Al-Araf 7:176
A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovome svijetu priklonio i za svojom strascu krenuo. Njegov slucaj je kao slucaj psa: ako ga potjeras on isplazena jezika dahce, a ako ga se okanis on opet dahce. Takvi su ljudi koji Nase dokaze smatraju laznim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili
Verse 177 — Surah Al-Araf 7:177
Los su primjer ljudi koji ne priznaju Nase dokaze, oni zlo cine sami sebi
Verse 178 — Surah Al-Araf 7:178
Kome Allah ukaze na Pravi put – bice na Pravome putu, a koga ostavi u zabludi – taj ce izgubljen biti
Verse 179 — Surah Al-Araf 7:179
Mi smo za Dzehennem mnoge dzine i ljude stvorili; oni srca imaju – a njima ne shvacaju, oni oci imaju – a njima ne vide, oni usi imaju – a njima ne cuju; oni su kao stoka, cak i gori – oni su zaista nemarni
Verse 180 — Surah Al-Araf 7:180
Allah ima najljepsa imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskrecu Njegova imena – kako budu radili, onako ce biti kaznjeni
Verse 181 — Surah Al-Araf 7:181
A među onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upucuju istini i koji prema njoj pravedno sude
Verse 182 — Surah Al-Araf 7:182
A one koji Nase rijeci poricu Mi cemo malo-pomalo, a da oni nece ni znati, u propast voditi
Verse 183 — Surah Al-Araf 7:183
i davacu im vremena, obmana Moja doista je trajna
Verse 184 — Surah Al-Araf 7:184
Pa zasto oni ne razmisle da njima poslani poslanik nije lud; on samo otvoreno opominje
Verse 185 — Surah Al-Araf 7:185
I zasto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome sto je On stvorio, i da im se, mozda, kraj njihov primakao? Pa u koje ce rijeci, ako ne u Kur'an, vjerovati
Verse 186 — Surah Al-Araf 7:186
Koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne moze na Pravi put uputiti! On ce ih ostaviti da u nevjerstvu svome lutaju
Verse 187 — Surah Al-Araf 7:187
Pitaju te o Smaku svijeta kada ce se zbiti. Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On ce ga u njegovo vrijeme otkriti, a tezak ce biti nebesima i Zemlji, sasvim neocekivano ce vam doci." Pitaju te kao da ti o njemu nesto znas. Reci: "To samo Allah zna, ali vecina ljudi ne zna
Verse 188 — Surah Al-Araf 7:188
Reci: "Ja ne mogu ni samome sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu stetu otkloniti; biva onako kako Allah hoce. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju
Verse 189 — Surah Al-Araf 7:189
On je Taj koji vas od jednoga covjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otezalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: "Ako nam darujes dobrog potomka, bicemo, zaista, zahvalni
Verse 190 — Surah Al-Araf 7:190
I kad im je On darovao zdrava potomka, poslije su potomci njihovi izjednacili druge s Njim u onome sto im On daje – a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim
Verse 191 — Surah Al-Araf 7:191
Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu nista stvoriti, a sami su stvoreni
Verse 192 — Surah Al-Araf 7:192
i koji im ne mogu pomoci niti mogu pomoci sebi
Verse 193 — Surah Al-Araf 7:193
A ako ih zamolite da vas na Pravi put upute, nece vam se odazvati; isto vam je molili ih ili sutjeli
Verse 194 — Surah Al-Araf 7:194
Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite
Verse 195 — Surah Al-Araf 7:195
Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oci da njima gledaju, ili usi da njima cuju? Reci: "Zovite bozanstva vasa, pa protiv mene kakvo hocete lukavstvo smislite i ne odugovlacite
Verse 196 — Surah Al-Araf 7:196
moj zastitnik je Allah, koji Knjigu objavljuje, i On se o dobrima brine
Verse 197 — Surah Al-Araf 7:197
A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama, a ni sebi pomoci
Verse 198 — Surah Al-Araf 7:198
A kada ih zamolite da vas upute, oni ne cuju; vidis ih kao da te gledaju, ali oni ne vide
Verse 199 — Surah Al-Araf 7:199
Ti sa svakim – lijepo! I trazi da se cine dobra djela, a neznalica se kloni
Verse 200 — Surah Al-Araf 7:200
A ako sejtan pokusa da te na zlo navede, ti potrazi utociste u Allaha, On uistinu sve cuje i zna
Verse 201 — Surah Al-Araf 7:201
Oni koji se Allaha boje, cim ih sablazan sejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi
Verse 202 — Surah Al-Araf 7:202
dok prijatelje sejtanove sejtani podrzavaju u zabludi i oni ne dolaze sebi
Verse 203 — Surah Al-Araf 7:203
Kad im nijedan ajet ne doneses, oni govore: "Zasto ga sam ne izmislis!" – Reci: "Ja slijedim samo ono sto mi Gospodar moj objavljuje. Ovo su jasni dokazi od Gospodara vaseg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju
Verse 204 — Surah Al-Araf 7:204
A kad se uci Kur'an, vi ga slusajte i sutite da biste bili pomilovani
Verse 205 — Surah Al-Araf 7:205
I spominji Gospodara svoga ujutro i navecer u sebi, ponizno i sa strahopostovanjem i ne podizuci jako glas, i ne budi bezbrizan –
Verse 206 — Surah Al-Araf 7:206
oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tle padaju