Verse 1 — Surah Al-Kahf 18:1
Hvala Allahu, Onom koji robu Svom objavljuje Knjigu - a nije učinio njenu iskrivljenost
Verse 2 — Surah Al-Kahf 18:2
Ispravnu, da opominje silom žestokom od Njega i obraduje vjernike koji rade dobra djela, da će oni imati nagradu lijepu
Verse 3 — Surah Al-Kahf 18:3
U kojoj će oni ostati vječito
Verse 4 — Surah Al-Kahf 18:4
I (da) upozori one koji govore: “Allah je uzeo dijete.”
Verse 5 — Surah Al-Kahf 18:5
Nemaju oni, niti očevi njihovi o tome nikakvo znanje. Velika riječ izlazi iz usta njihovih; govore jedino laž
Verse 6 — Surah Al-Kahf 18:6
Pa možda bi ti ubio dušu svoju tugom nad tragovima njihovim, ako neće da vjeruju u ovaj govor
Verse 7 — Surah Al-Kahf 18:7
Uistinu! Mi smo ono što je na Zemlji učinili ukrasom njenim, da bismo ih iskušali - koji od njih je bolji djelom
Verse 8 — Surah Al-Kahf 18:8
I uistinu, Mi smo Ti koji će učiniti ono šta je na njoj tlom neplodnim
Verse 9 — Surah Al-Kahf 18:9
Ili računaš da su stanovnici pećine i Rekima bili od znakova Naših čudo
Verse 10 — Surah Al-Kahf 18:10
Kad se mladići sklonuše u pećinu pa rekoše: “Gospodaru naš! Daj nam od Sebe milost i pripremi nam od stvari naše ispravnost.”
Verse 11 — Surah Al-Kahf 18:11
Tad smo udarili na uši njihove u pećini godine brojne
Verse 12 — Surah Al-Kahf 18:12
Zatim smo ih podigli, da znamo koja od dvije stranke je bolja za proračun onog što su vremenski proveli
Verse 13 — Surah Al-Kahf 18:13
Mi ti pričamo vijest njihovu s Istinom. Uistinu! Oni su bili mladići, vjerovali su u Gospodara svog, a povećali smo im uputu
Verse 14 — Surah Al-Kahf 18:14
I utvrdili smo srca njihova, kad ustadoše pa rekoše: “Gospodar naš je Gospodar nebesa i Zemlje; nećemo prizivati mimo Njega božanstvo (drugo). Zaista bismo tad govorili pretjeranost.”
Verse 15 — Surah Al-Kahf 18:15
Ovi naši ljudi su mimo Njega uzeli božanstva. Zašto im ne donesu dokaz jasan? Pa ko je nepravedniji od onog ko izmišlja protiv Allaha laž
Verse 16 — Surah Al-Kahf 18:16
I kad napustite njih i ono šta obožavaju sem Allaha, tad se sklonite u pećinu; raširiće vam Gospodar vaš milost Svoju i pripremiće vam za stvar vašu korisno
Verse 17 — Surah Al-Kahf 18:17
I vidiš Sunce kad se diže, obilazi pećinu njihovu zdesna; a kad zalazi, prolazi ih slijeva, a oni u otvoru njenom. To je od znakova Allahovih. Koga uputi Allah, tad je on upućen; a koga zavede, tad mu nećeš naći zaštitnika vodiča
Verse 18 — Surah Al-Kahf 18:18
I smatraš ih budnima, a oni usnuli. I prevrtali smo ih desno i lijevo, a pas njihov je opruženih šapa svojih bio na pragu. Da si na njih pogledao, sigurno bi se okrenuo od njih bježeći, i od njih bi se ispunio strahom
Verse 19 — Surah Al-Kahf 18:19
I tako smo ih podigli, da se međusobno raspituju. Govornik između njih reče: “Koliko ste ostali?” Rekoše: “Ostali smo dan ili dio dana.” Rekoše: “Gospodar vaš je Najbolji znalac toga što ste ostali. Zato pošaljite vas jednog sa ovim vašim srebrenjacima u grad, pa neka vidi ko je najčišće hrane, te nek vam dođe s opskrbom od njega. I neka bude blag, i neka nikako o vama ne obavještava nikoga
Verse 20 — Surah Al-Kahf 18:20
Uistinu će oni, ako vas savladaju - kamenovati vas ili vas vratiti u millet njihov, a tad nećete nikada uspjeti.”
Verse 21 — Surah Al-Kahf 18:21
I tako smo upoznali o njima, da znaju da je obećanje Allahovo Istina, i da u Čas nema sumnje. Kad su međusobno raspravljali stvar svoju, pa rekli: “Sagradite nad njima građevinu, Gospodar njihov je Najbolji znalac o njima.” Oni koji su dominirali nad stvari njihovom, rekoše: “Sigurno ćemo nad njima sagraditi mesdžid.”
Verse 22 — Surah Al-Kahf 18:22
Govorit će: “Trojica, četvrti im je pas njihov.” I govorit će: “Peterica, šesti im je pas njihov”, nagađajući o nevidljivom; i govoriće: “Sedam, a osmi im je pas njihov.” Reci: “Gospodar moj je Najbolji znalac broja njihovog. O njima zna samo malo (njih).” Zato o njima ne raspravljaj, izuzev raspravom površnom, i ne pitaj o njima od njih nijednog
Verse 23 — Surah Al-Kahf 18:23
I nikako ne reci ni za koju stvar: “Uistinu, učiniću to sutra”
Verse 24 — Surah Al-Kahf 18:24
Bez: “InšaAllah.” I spomeni Gospodara svog kad zaboraviš, i reci: “Možda će me uputiti Gospodar moj ispravnosti bližoj od ove.”
Verse 25 — Surah Al-Kahf 18:25
I ostali su u pećini svojoj tri stotine godina i dodali devet
Verse 26 — Surah Al-Kahf 18:26
Reci: “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali. Njegovo je nevidljivo nebesa i Zemlje. Kakvog je On vida i kakvog sluha! Nemaju oni mimo Njega nikakva zaštitnika, a ne pridružuje u sudu Svom nikoga.”
Verse 27 — Surah Al-Kahf 18:27
I recitiraj šta ti se objavljuje iz Knjige Gospodara tvog. Nema izmjenitelja za Riječi Njegove, i nećeš naći mimo Njega utočište
Verse 28 — Surah Al-Kahf 18:28
I strpi dušu svoju sa onima koji zazivaju Gospodara svog ujutro i navečer, želeći lice Njegovo; i ne skidaj oči svoje s njih, želeći ukras života Dunjaa. I ne slušaj onog čije smo srce učinili nemarnim za spominjanje Naše i (koji) slijedi strast svoju, a stvar njegova je pretjerana
Verse 29 — Surah Al-Kahf 18:29
I reci: “Istina je od Gospodara vašeg! Pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće - pa nek ne vjeruje.” Uistinu! Mi smo zalimima pripremili vatru, obuhvatiće ih šator njen. I ako zatraže pomoć, pomoći će im se vodom kao rastopljen metal, spržiće lica. Loše je piće i zlo počivalište
Verse 30 — Surah Al-Kahf 18:30
Uistinu! Onima koji vjeruju i čine dobra djela, uistinu - Mi nećemo uništiti nagradu onoga ko čini dobro djelo
Verse 31 — Surah Al-Kahf 18:31
Ti takvi će imati bašče Adna, ispod njih će teći rijeke; kitit će se u njemu narukvicama od zlata i nosiće zelena odijela od svile i brokata, naslonjeni u njemu na sofama. Divne li nagrade i lijepog počivališta
Verse 32 — Surah Al-Kahf 18:32
I navedi im primjer dvojice ljudi: Načinili smo dvije bašče grožđa jednom od njih i okružili ih palmama, i između njih dvije načinili njivu
Verse 33 — Surah Al-Kahf 18:33
Obje bašče su dale plod svoj i ništa od njega nije falilo; i dali smo da kroz njih dvije teče rijeka
Verse 34 — Surah Al-Kahf 18:34
I imao je on plod. Pa reče drugu svom - a on je govorio s njim: “Veći sam od tebe bogatstvom, i jači ljudstvom.”
Verse 35 — Surah Al-Kahf 18:35
I uđe u bašču svoju - a on je bio zalim duši svojoj - reče: “Ne mislim da će ovo ikada propasti
Verse 36 — Surah Al-Kahf 18:36
I ne mislim da će Čas doći; a ako budem vraćen Gospodaru svom, sigurno ću naći bolje povratište od tog.”
Verse 37 — Surah Al-Kahf 18:37
Drug njegov mu reče - a on je raspravljao s njim: “Zar ne vjeruješ u Onog koji te je stvorio od prašine, zatim kaplje (sjemena), zatim te upotpunio u čovjeka
Verse 38 — Surah Al-Kahf 18:38
Međutim, On, Allah, je Gospodar moj, i ne pridružujem Gospodaru svom nikoga
Verse 39 — Surah Al-Kahf 18:39
A zašto nisi, kad si ušao u bašču svoju, rekao: “MašaAllah! Nema moći, izuzev u Allaha!” Ako me vidiš da sam manji od tebe imetkom i djetetom
Verse 40 — Surah Al-Kahf 18:40
Pa možda će Gospodar moj da mi da bolje od tvoje bašče - i poslati na nju obračun s neba, pa će osvanuti tlom klizavim
Verse 41 — Surah Al-Kahf 18:41
Ili osvanuti voda njena porinuta, pa je nećeš moći naći.”
Verse 42 — Surah Al-Kahf 18:42
I bi opasan urod njegov. Tad poče okretati dlanove svoje nad onim šta je na nju utrošio, a ona je bila pusta na potpornjima svojim, i reče: “O da ja nisam pridruživao Gospodaru svom nikoga!”
Verse 43 — Surah Al-Kahf 18:43
I nije za njega bilo grupe koja će ga pomoći mimo Allaha i nije se mogao odbraniti
Verse 44 — Surah Al-Kahf 18:44
Ondje je zaštita Allaha Istinskog. On je Najbolji nagradom i Najbolji završetkom
Verse 45 — Surah Al-Kahf 18:45
I navedi im primjer života Dunjaa: kao voda koju spuštamo s neba pa se miješa njome zemaljsko bilje, te (potom) postanu suharci koje raznosi vjetar. A Allah je nad svakom stvari Posjednik moći
Verse 46 — Surah Al-Kahf 18:46
Bogatstvo i sinovi su ukras života Dunjaa; a trajna dobra djela su bolja nagradom kod Gospodara tvog i bolja nadom
Verse 47 — Surah Al-Kahf 18:47
A na Dan kad pokrenemo brda i vidiš Zemlju istaknutu, i njih saberemo, tad nećemo ostaviti nijednog od njih
Verse 48 — Surah Al-Kahf 18:48
I budu izvedeni pred Gospodara tvog u redovima: “Doista ste nam došli kao što smo vas stvorili prvi put. Naprotiv, tvrdili ste da vam nećemo načiniti rok.”
Verse 49 — Surah Al-Kahf 18:49
I postaviće se Knjiga, pa ćeš vidjeti zločince brižne zbog onog šta je u njoj, a govoriće: “O teško nama! Kakva je ovo knjiga? Ne ostavlja malo, niti veliko, da ga nije pobrojala!” I naći će ono šta su radili prisutnim, a Gospodar tvoj neće učiniti zulm nikome
Verse 50 — Surah Al-Kahf 18:50
I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedždu Ademu”, tad učiniše sedždu, izuzev Iblisa. Bio je od džinna, pa se ogriješio o naredbu Gospodara svog. Pa zar ćete uzeti njega i potomstvo njegovo zaštitnicima mimo Mene?, a oni su vam neprijatelji. Loša je zalimima zamjena
Verse 51 — Surah Al-Kahf 18:51
Nisam učinio da oni svjedoče stvaranje nebesa i Zemlje, niti stvaranje duša njihovih, i nisam uzimalac zavodnika (kao) pomagača
Verse 52 — Surah Al-Kahf 18:52
A na Dan kad rekne: “Pozovite ortake Moje - koje ste smatrali.” Tad će ih pozvati, pa im se neće odazvati, a načinićemo među njima stratište
Verse 53 — Surah Al-Kahf 18:53
I vidjeće zločinci vatru, pa će shvatiti da će oni u nju pasti, i neće od nje naći spasa
Verse 54 — Surah Al-Kahf 18:54
I doista smo izložili ljudima u ovom Kur’anu od svačeg primjer. A čovjek je više od ičeg raspravljač
Verse 55 — Surah Al-Kahf 18:55
A zadržava ljude da vjeruju - kad im dođe Uputa i da traže oprost Gospodara svog - jedino što će im doći sunnet ranijih ili će im doći kazna sučelice
Verse 56 — Surah Al-Kahf 18:56
I ne šaljemo izaslanike, izuzev (kao) donosioce radosnih vijesti i opominjače. A oni koji ne vjeruju, raspravljaju neistinom, radi pobijanja njome Istine, i uzimaju ajete Moje i ono čim su upozoreni, ruglom
Verse 57 — Surah Al-Kahf 18:57
A ko je nepravedniji od onog ko je opomenut ajetima Gospodara svog, pa se okrene od njih i zaboravi šta su pripravile ruke njegove? Uistinu, Mi smo na srcima njihovim načinili velove da ga ne razumiju, i u ušima njihovim gluhoću. I ako ih pozoveš Uputi, pa tad se nikad neće uputiti
Verse 58 — Surah Al-Kahf 18:58
A Gospodar tvoj je Oprosnik, Vlasnik milosti. Da ih ščepava za ono šta su zaradili, sigurno bi im ubrzao kaznu. Naprotiv, imaju oni rok, neće naći mimo njega utočište
Verse 59 — Surah Al-Kahf 18:59
A to su gradovi - uništili smo ih pošto su činili zulm, i dali za uništenje njihovo rok
Verse 60 — Surah Al-Kahf 18:60
I kad reče Musa sluzi svom: “Neću prestati dok ne stignem sastajalištu dvaju mora, ili ću ići godinama.”
Verse 61 — Surah Al-Kahf 18:61
Pa pošto stigoše sastajalištu njih dvoje, zaboraviše ribu svoju, pa (ona) uze put svoj u more rupom
Verse 62 — Surah Al-Kahf 18:62
Pa pošto su prešli, reče sluzi svom: “Daj nam naš doručak. Doista smo na ovom našem putovanju naišli na umor.”
Verse 63 — Surah Al-Kahf 18:63
Reče: “Jesi li vidio kad smo se sklonuli na stijenu? Tad sam ja uistinu zaboravio ribu - a samo je šejtan učinio da zaboravim sjetiti je se - i uzela je put svoj u more, čudnovato!”
Verse 64 — Surah Al-Kahf 18:64
(Musa) reče: “To je ono što smo tražili.” Pa se vratiše na svoje tragove, slijedeći (ih)
Verse 65 — Surah Al-Kahf 18:65
Tad nađoše roba između robova Naših kojem smo dali milost Našu, i poučili ga od Nas znanjem
Verse 66 — Surah Al-Kahf 18:66
Musa mu reče: “Hoću li te slijediti da me naučiš onom čemu si naučen - ispravnosti?”
Verse 67 — Surah Al-Kahf 18:67
(Hidr) reče: “Uistinu, ti nećeš moći sa mnom imati strpljenja.”
Verse 68 — Surah Al-Kahf 18:68
I kako da se strpiš nad onim šta ne obuhvataš znanjem
Verse 69 — Surah Al-Kahf 18:69
(Musa) reče: “Naći ćeš me, ako htjedne Allah, strpljivim, i neću se opirati tvojoj naredbi.”
Verse 70 — Surah Al-Kahf 18:70
(Hidr) reče: “Pa ako me budeš slijedio, tad me ništa ne pitaj, dok ti o njemu spomen ne ispričam.”
Verse 71 — Surah Al-Kahf 18:71
Tad odoše, dok - kad su se ukrcali na lađu, (Hidr) je probuši. Reče: “Jesi li je probušio da potopiš ljudstvo njeno? Doista si došao sa stvari teškom!”
Verse 72 — Surah Al-Kahf 18:72
(Hidr) reče: “Zar nisam rekao: ’Uistinu, ti nećeš moći sa mnom imati strpljenja?”
Verse 73 — Surah Al-Kahf 18:73
(Musa) reče: “Ne kori me što sam zaboravio, i ne preopterećuj me posla teškoćom.”
Verse 74 — Surah Al-Kahf 18:74
Pa odoše, dok - kad susretoše dječaka, tad ga (Hidr) ubi. (Musa) reče: “Jesi li ubio dušu čistu koja nije (ubila) drugu dušu? Doista si učinio stvar strašnu!”
Verse 75 — Surah Al-Kahf 18:75
(Hidr) reče: “Zar ti ne rekoh: ’Uistinu, ti nećeš moći sa mnom imati strpljenja?”
Verse 76 — Surah Al-Kahf 18:76
(Musa) reče: “Ako te poslije ovog išta upitam, tad se ne druži sa mnom. Već ti je od mene stiglo opravdanje.”
Verse 77 — Surah Al-Kahf 18:77
Tad odoše, dok - kad dođoše stanovnicima grada, zatražiše od stanovnika njegovih hranu, pa odbiše da ih ugoste. Tad u njemu nađoše zid sklon padu, pa ga (Hidr) uspravi. (Musa) reče: “Da si htio, sigurno bi za to uzeo naknadu.”
Verse 78 — Surah Al-Kahf 18:78
(Hidr) reče: “Ovo je rastanak između mene i između tebe! Obavijestiću te o tumačenju onog zbog čega nisi mogao imati strpljenja
Verse 79 — Surah Al-Kahf 18:79
Što se tiče lađe, pa pripadala je siromasima koji rade na moru, pa sam želio da je oštetim - a iza njih je bio vladar koji svaku lađu uzima nasilno
Verse 80 — Surah Al-Kahf 18:80
A što se tiče dječaka, pa bili su roditelji njegovi vjernici, te smo se bojali da će ih pritisnuti buntovnošću i nevjerovanjem
Verse 81 — Surah Al-Kahf 18:81
Pa smo željeli da im zamijeni Gospodar njihov boljeg od njega čistoćom i bližeg samilosti
Verse 82 — Surah Al-Kahf 18:82
A što se tiče zida, pa pripadao je dvojici dječaka, siročadi u gradu, a bilo je ispod njega blago njihovo. I bio je otac njihov pravedan, pa je želio Gospodar tvoj da dostigu zrelost svoju i izvade blago svoje; milost od Gospodara tvog. I nisam to učinio po odredbi svojoj. To je tumačenje onog nad čim nisi mogao imati strpljenja.”
Verse 83 — Surah Al-Kahf 18:83
I pitaju te o Zul-karnejnu. Reci: “Izrecitovaću vam o njemu spomen.”
Verse 84 — Surah Al-Kahf 18:84
Uistinu, Mi smo ga učvrstili na Zemlji i dali mu od svake stvari put
Verse 85 — Surah Al-Kahf 18:85
Pa je slijedio put
Verse 86 — Surah Al-Kahf 18:86
Dok, kad stiže zapadu Sunca, nađe ga zalazi u izvor muljevit, i nađe kod njega narod. Rekosmo: “O Zul-karnejne! Ili kazni, ili im iskaži dobrotu.”
Verse 87 — Surah Al-Kahf 18:87
Reče: “Što se tiče onog ko čini zulm, pa kaznićemo ga, zatim će biti vraćen Gospodaru svom, te će ga kazniti kaznom strašnom
Verse 88 — Surah Al-Kahf 18:88
A što se tiče onog ko vjeruje i čini dobro, pa imaće on plaću dobru, i govorićemo mu iz odredbe naše lahko.”
Verse 89 — Surah Al-Kahf 18:89
Zatim je slijedio put
Verse 90 — Surah Al-Kahf 18:90
Dok - kad stiže izlazištu Sunca, nađe ga izlazi nad ljudima kojima nismo od njega načinili štit
Verse 91 — Surah Al-Kahf 18:91
Tako! I doista smo ono šta je kod njega bilo obuhvatili znanjem
Verse 92 — Surah Al-Kahf 18:92
Zatim je slijedio put
Verse 93 — Surah Al-Kahf 18:93
Dok - kad stiže među dva brda, nađe pored njih narod, jedva razumiju govor
Verse 94 — Surah Al-Kahf 18:94
Rekoše: “O Zul-karnejne! Uistinu su Jedžudž i Medžudž mufsidi na Zemlji, pa hoćemo li ti dati naknadu da između nas i između njih načiniš barijeru?”
Verse 95 — Surah Al-Kahf 18:95
Reče: “Ono u čemu me je učvrstio Gospodar moj je bolje, zato me pomozite snagom; načiniću između vas i njih bedem
Verse 96 — Surah Al-Kahf 18:96
Dajte mi komade gvožđa.” Dok - kad izravna između dva obronka, reče: “Pušite!”; dok - kad ga učini vatrom, reče: “Dajte mi da na njega izlijem (rastopljen) bakar.”
Verse 97 — Surah Al-Kahf 18:97
Pa nisu mogli da ga pređu, niti su mogli da ga prokopaju
Verse 98 — Surah Al-Kahf 18:98
(Zul-karnejn) reče: “Ovo je milost od Gospodara mog, pa kad dođe obećanje Gospodara mog, učiniće ga sravnjenim. A obećanje Gospodara mog je istinito.”
Verse 99 — Surah Al-Kahf 18:99
I ostavićemo da se oni Tog dana zatalasaju jedni u druge, i puhnuće se u sur, pa ćemo ih sve sabrati
Verse 100 — Surah Al-Kahf 18:100
I izložićemo Tog dana Džehennem nevjernicima, izlaganjem
Verse 101 — Surah Al-Kahf 18:101
Onima čije su oči bile pod pokrivkom prema Opomeni Mojoj, i nisu mogli sluh (koristiti)
Verse 102 — Surah Al-Kahf 18:102
Pa zar računaju oni koji ne vjeruju, da (mogu) uzeti robove Moje mimo Mene zaštitnicima? Uistinu! Mi smo za nevjernike pripremili Džehennem ugošćenjem
Verse 103 — Surah Al-Kahf 18:103
Reci: “Hoćete li da vas obavijestimo o najvećim gubitnicima djelima
Verse 104 — Surah Al-Kahf 18:104
Oni koji zalutaju trudom svojim u životu Dunjaa, a oni računaju da oni rade dobar posao!”
Verse 105 — Surah Al-Kahf 18:105
Takvi su oni koji ne vjeruju u ajete Gospodara svog i susret s Njim. Zato će propasti djela njihova, pa nećemo njima na Dan kijameta dati (nikakvu) težinu
Verse 106 — Surah Al-Kahf 18:106
To je plaća njihova: Džehennem, što nisu vjerovali i uzimali ajete Moje i poslanike Moje ruglom
Verse 107 — Surah Al-Kahf 18:107
Uistinu! Oni koji vjeruju i rade dobra djela, imaće oni bašče Firdewsa ugošćenjem
Verse 108 — Surah Al-Kahf 18:108
Vječno će biti u njima. Promjenu neće želiti iz njih
Verse 109 — Surah Al-Kahf 18:109
Reci: “Kad bi more bilo tinta za riječi Gospodara mog, sigurno bi se iscrpilo more prije no što bi se iscrpile riječi Gospodara mog” - makar mi donijeli slično njemu, (kao) pojačanje
Verse 110 — Surah Al-Kahf 18:110
Reci: “Ja sam samo smrtnik sličan vama! Meni se objavljuje da je Bog vaš, Bog Jedini! Pa ko se nada susretu Gospodara svog, onda nek čini dobro djelo i ne pridružuje u obožavanju Gospodara svog, nikoga.”