Back to Languages
Croatian - Chapter 20
Translation by Unknown
Verse 1
Ta. Ha
Verse 2
Nismo ti objavili Kur’an da se mucis
Verse 3
Nego kao Opomenu za onog ko se boji
Verse 4
Objava je od Onog ko je stvorio Zemlju i nebesa visoka
Verse 5
Milostivog, na Arsu opstojeceg
Verse 6
Njegovo je sta je na nebesima i sta je na Zemlji, i sta je između njih dvoje, i sta je ispod tla
Verse 7
A ako si glasan u govoru, pa uistinu, On zna tajnu i skrivenije
Verse 8
Allah! Samo je On Bog! Njegova imena su najljepsa
Verse 9
A da li ti je stigao hadis o Musau
Verse 10
Kad ugleda vatru pa rece porodici svojoj: “Sacekajte! Uistinu, ja sam opazio vatru; mozda cu vam od nje donijeti glavnju, ili cu kod vatre naci uputu.”
Verse 11
Pa posto joj stize, bi pozvan: “O Musa
Verse 12
Uistinu! Ja, Ja sam Gospodar tvoj! Zato izuj obucu svoju. Uistinu si ti u svetoj dolini Tuwa
Verse 13
I Ja sam te odabrao, zato slusaj sta ti se objavljuje
Verse 14
Uistinu! Ja, Ja sam Allah! Nema boga osim Mene! Zato Mene obozavaj i obavljaj salat, da Me se sjetis
Verse 15
Uistinu, Cas je dolazeci, skori je, tajim ga da bi se platilo svakoj dusi ono zasto se trudila
Verse 16
Zato neka te nikako od njega ne odvrati onaj ko u njega ne vjeruje i slijedi strast svoju, pa da stradas
Verse 17
A sta je to u desnici tvojoj, o Musa?”
Verse 18
Rece: “Ovo je moj stap, oslanjam se na njega i mlatim (lisce) njime ovcama svojim, a imam ja u njemu druge svrhe.”
Verse 19
(Allah) rece: “Baci ga, o Musa!”
Verse 20
Pa ga baci, tad gle: on zmija, gmize
Verse 21
Rece: “Uzmi je i ne boj se. Povraticemo je njenom prvom stanju
Verse 22
I stavi ruku svoju pod pazuho svoje, izaci ce bijela, bez nedostatka - znak drugi
Verse 23
Da bismo ti pokazali veci od znakova Nasih
Verse 24
Idi faraonu! Uistinu, on je prevrsio.”
Verse 25
(Musa) rece: “Gospodaru moj! Prosiri mi grudi moje
Verse 26
I olaksaj mi stvar moju
Verse 27
I razvezi cvor jezika mog
Verse 28
(Da) razumiju govor moj
Verse 29
I ucini mi wezirom iz porodice moje
Verse 30
Haruna, brata mog
Verse 31
Pojacaj njime snagu moju
Verse 32
I pridruzi ga u stvari mojoj
Verse 33
Da Te slavimo mnogo
Verse 34
I Tebe spominjemo mnogo
Verse 35
Uistinu! Ti si Onaj koji nas vidi.”
Verse 36
(Allah) rece: “Vec ti je dato potrazivanje tvoje, o Musa”
Verse 37
I doista smo te darovali drugi put
Verse 38
Kad smo objavili majci tvojoj sta je objavljeno
Verse 39
“Ubaci ga u tabut i baci ga u rijeku, pa ce ga izbaciti rijeka na obalu, uzece ga neprijatelj Moj i neprijatelj njegov.” I bacio sam na te ljubav Svoju, i da budes odgajan pred okom Mojim
Verse 40
Kad ode sestra tvoja, pa rece: “Hocete li da vam ukazem na onog ko ce ga odgajati?” Tad smo te vratili majci tvojoj da ohladi oko svoje i ne tuguje. I ubio si dusu, pa smo te oslobodili brige. I iskusavali te kusnjom. Pa si boravio godinama među stanovnicima Medjena, zatim si dosao po odredbi, o Musa
Verse 41
I odabrao sam te Sebi
Verse 42
“Idi ti i brat tvoj sa znakovima Mojim, i ne popustajte u spominjanju Mom
Verse 43
Idite faraonu. Uistinu, on je prevrsio
Verse 44
Pa mu recite rijec blagu, da bi se on poucio ili pobojao.”
Verse 45
Rekose: “Gospodaru nas! Uistinu! Mi se bojimo da ce na nas preopteretiti ili da ce prevrsiti.”
Verse 46
(Allah) rece: “Ne bojte se! Uistinu, Ja sam s vama dvojicom, cujem i vidim
Verse 47
Zato mu idite, pa recite: ’Uistinu mi smo dva poslanika Gospodara tvog, pa posalji s nama sinove Israilove, i ne muci ih. Doista smo ti dosli sa znakom od Gospodara tvog. A mir nek’ je na onom ko slijedi Uputu
Verse 48
Uistinu, nama je vec objavljeno da ce biti kazna nad onim ko porekne i okrene se.”
Verse 49
(Faraon) rece: “Pa ko je Gospodar vas, o Musa?”
Verse 50
(Musa) rece: “Gospodar nas je Onaj koji je svakoj stvari dao stvaranje njeno, zatim uputio.”
Verse 51
(Faraon) rece: “Pa kakvo je stanje pokoljenja ranijih?”
Verse 52
(Musa) rece: “Znanje o njima je u Knjizi kod Gospodara mog. Ne grijesi Gospodar moj, niti zaboravlja
Verse 53
Onaj koji je za vas ucinio Zemlju besikom, i utro vam po njoj puteve, i spustio s neba vodu” - pa smo izveli njome parove bilja razlicitog
Verse 54
Jedite i napasajte stoku svoju. Uistinu, u tome su znaci za posjednike razuma
Verse 55
Od nje smo vas stvorili i u nju vas vracamo, i iz nje cemo vas izvesti drugi put
Verse 56
I doista smo mu pokazali znakove Nase, svakog od njih, pa je porekao i odbio
Verse 57
(Faraon) rece: “Jesi li nam dosao da nas izvedes iz zemlje nase sa sihrom svojim, o Musa
Verse 58
Pa sigurno cemo ti donijeti sihr slican tome; zato utvrdi između nas i tebe rok, necemo ga prekrsiti mi niti ti, na mjestu odgovarajucem.”
Verse 59
(Musa) rece: “Rok vas je dan ukrasavanja, i nek se saberu ljudi jutrom.”
Verse 60
Pa se faraon okrenu, te skova spletku svoj, zatim dođe
Verse 61
Musa im rece: “Tesko vama! Ne izmisljajte protiv Allaha laz, pa da vas kaznom iskorijeni. A doista nece uspjeti ko izmislja.”
Verse 62
Zatim su se prepirali o stvari svojoj međusobno i krili sasaptavanje
Verse 63
Rekose: “Uistinu, ova dvojica su samo dva carobnjaka, zele da vas izvedu iz zemlje vase sihrom svojim, i uniste tarikat vas najprimjerniji
Verse 64
Zato skujte spletku svoju, zatim dođite u saffu. Pa doista ce danas uspjeti ko nadvlada.”
Verse 65
Rekose: “O Musa! Ili da bacis, ili da budemo prvi koji baca?”
Verse 66
Rece: “Naprotiv, bacite!” Tad gle: od sihra njihovog ucini mu se konopi njihovi i stapovi njihovi - da oni jure
Verse 67
Tad Musa osjeti strah u dusi svojoj
Verse 68
Rekosmo: “Ne boj se! Uistinu ti, ti ces biti visi
Verse 69
I baci to sta je u desnici tvojoj! Progutace ono sta su napravili. Uistinu, napravili su trik carobnjaka, a carobnjak nece uspjeti ma odakle dosao.”
Verse 70
Tad se carobnjaci bacise na sedzdu. Rekose: “Vjerujemo u Gospodara Harunovog i Musaovog.”
Verse 71
(Faraon) rece: “Povjerovaste li mu prije nego vam dopustih? Uistinu, on je velikan vas koji vas je naucio sihru. Zato cu sigurno odsjeci ruke vase i noge vase unakrst, i sigurno cu vas raspeti na stabla palmi. A sigurno cete saznati koji je od nas zesce kazne i trajnije.”
Verse 72
Rekose: “Necemo te odabrati nad onim sta nam je doslo od jasnih dokaza, i Onim ko nas je stvorio, zato sudi sta ces ti presuditi. Samo sudis ovaj zivot Dunjaa
Verse 73
Uistinu, mi vjerujemo u Gospodara naseg, da nam oprosti greske nase i ono na sta si nas prisilio od sihra. A Allah je Najbolji i Najtrajniji.”
Verse 74
Uistinu, onaj ko dođe Gospodaru svom kao zlocinac, pa uistinu, imace on Dzehennem. Nece umrijeti u njemu, niti zivjeti
Verse 75
A ko Mu dođe kao vjernik, vec radio dobra djela, pa ti takvi ce imati stepene visoke
Verse 76
Basce Adna ispod kojih teku rijeke, bice vjecno u njima; a to je placa onog ko se ocisti
Verse 77
I doista smo objavili Musau: “Kreni sa robovima Mojim nocu, pa udari za njih put suh u moru, ne bojeci se sustizanja, niti se straseci.”
Verse 78
Pa ih je slijedio faraon sa vojskama svojim, te ih je od mora prekrilo ono sto ih je prekrilo
Verse 79
I zaveo je faraon narod svoj, a nije uputio
Verse 80
O sinovi Israilovi! Doista smo vas izbavili od vaseg neprijatelja, i sklopili ugovor s vama (na) desnom obronku Tura i spustili na vas mennu i prepelice
Verse 81
“Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili, i ne pretjerujte u tome pa da na vas padne srdzba Moja. A onaj na koga se spusti srdzba Moja, pa doista je propao
Verse 82
I uistinu, Ja sam Oprosnik onom ko se pokaje i uzvjeruje i radi dobro, zatim se uputi.”
Verse 83
“A sta te je pozurilo od naroda tvog, o Musa?”
Verse 84
Rece: “Oni su ti koji su mi na tragu, a pozurio sam Tebi Gospodaru moj, da budes zadovoljan.”
Verse 85
Rece: “Pa uistinu, Mi smo vec iskusavali narod tvoj poslije tebe i zaveo ih je Samirijja.”
Verse 86
Pa se vrati Musa narodu svom srdit, tuzan. Rece: “O narode moj! Zar vam nije dao Gospodar vas obecanje lijepo? Pa zar vam se oduzio rok, ili zelite da vas snađe srdzba Gospodara vaseg, pa ste mi prekrsili obecanje?”
Verse 87
Rekose: “Nismo ti prekrsili obecanje svojom voljom, nego smo mi bili natovareni teretima nakita narodnog, pa smo ih ubacili, te je isto tako bacio Samirijja
Verse 88
Pa im je izvadio tele - tijelo, imalo je ono (moc) mukanja, te rekose: “Ovo je bog vas i bog Musaov - ta zaboravio je.”
Verse 89
Pa zar ne vide da im ne uzvraca govor, i ne vlada im stetom niti koriscu
Verse 90
A doista im je rekao Harun jos prije: “O narode moj! Njime ste samo iskusani. A uistinu, Gospodar vas je Milostivi, zato me slijedite i poslusajte naredbu moju.”
Verse 91
Rekli su: “Necemo njemu prestati biti odani dok nam se Musa ne vrati.”
Verse 92
Rece: “O Harune! Sta te je zadrzalo kad si ih vidio da lutaju
Verse 93
Da me ne slijedis? Pa zar si se suprotstavio naredbi mojoj?”
Verse 94
Rece: “O sine majke moje! Ne grabi me za bradu moju, niti glavu moju! Uistinu, ja sam se bojao da ne kazes: ’Razjedinio si sinove Israilove i nisi cekao moju rijec.”
Verse 95
Rece: “Pa sta je stvar tvoja, o Samirijja?”
Verse 96
Rece: “Opazio sam ono sta nisu spazili, pa sam zgrabio saku (prasine) iz traga izaslanika, te je odbacio; a tako me je navela moja dusa.”
Verse 97
Rece: “Onda idi! Pa uistinu, za tebe je da u zivotu govoris: ’Ne dotici.’ I uistinu, ti imas rok koji te nece iznevjeriti. I gledaj ka bogu svom, onom kojem si stalno privrzen: sigurno cemo ga spaliti, zatim cemo ga sigurno potpuno u more rasprsiti
Verse 98
Vas Bog je jedino Allah koji - nema boga osim Njega - obuhvata svaku stvar znanjem.”
Verse 99
Tako tebi kazasmo neke vijesti, ono sto je vec prethodilo, a doista smo ti dali od Nas Opomenu
Verse 100
Ko se od nje odvrati, pa uistinu ce on na Dan kijameta nositi teret
Verse 101
Vjecno ce biti u njemu. A zlo je opterecenje za njih na Dan kijameta
Verse 102
Dan kad se puhne u sur, i saberemo zlocince Tog dana modre
Verse 103
Tiho ce međusobno govoriti: “Ostali ste samo deset.”
Verse 104
Mi smo Najbolji znalac onog sta ce govoriti, kad rekne tarikatom najprimjerniji njihov: “Ostali ste samo dan.”
Verse 105
I pitaju te o planinama, pa reci: “Smrvit ce ih Gospodar moj u prasinu drobljenjem
Verse 106
Te ih ostaviti ravnicom, pustopoljinom
Verse 107
Neces vidjeti na njoj iskrivljenost, niti neravninu.”
Verse 108
Tog dana slijedit ce pozivaca, kojem nema odstupanja i stisace se glasovi Milostivom, pa neces cuti, izuzev sapat
Verse 109
Tog dana nece koristiti posredovanje, izuzev kome dozvoli Milostivi, i zadovolji njegova rijec
Verse 110
Zna sta je ispred njih i sta je iza njih, a ne obuhvataju to znanjem
Verse 111
I ponizice se lica Zivom, Samoopstojecem. A doista nece uspjeti ko je nosio zulm
Verse 112
A ko je radio dobra djela, a on bio vjernik, pa nece se bojati zulma, niti zakidanja
Verse 113
I tako smo ga objavili - Kur’an na arapskom, i izlozili u njemu neke prijetnje, da bi se oni pobojali, ili da im pobudi opomenu
Verse 114
Pa uzvisen neka je Allah, Vladar, Istinski! I ne zuri s Kur’anom prije no sto ti se okonca objavljivanje njegovo, i reci: “Gospodaru moj, uvecaj mi znanje!”
Verse 115
I doista smo obavezali Adema ranije, pa je zaboravio i nismo nasli u njega odlucnosti
Verse 116
I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedzdu Ademu”, pa ucinise sedzdu, izuzev Iblisa; odbio je
Verse 117
Tad rekosmo: “O Ademe! Uistinu je ovo neprijatelj tebi i zeni tvojoj. Zato neka vas nikako ne izvede iz Dzenneta, pa da se mucis
Verse 118
Uistinu, za tebe je da neces gladniti u njemu, niti ogoliti
Verse 119
I da ti u njemu neces ozedniti, niti suncu izlozen biti.”
Verse 120
Tad mu dosapnu sejtan. Rece: “O Ademe! Hoces li da ti ukazem na drvo besmrtnosti i carstvo koje nece nestati?”
Verse 121
Pa njih dvoje pojedose od njega, te im se ukazase sew’ati njihovi, i pocese po sebi krpiti (siti) nesto lisca dzennetskog. I nije poslusao Adem Gospodara svog, pa je skrenuo
Verse 122
Zatim ga je odabrao Gospodar njegov, pa mu oprostio i uputio
Verse 123
(Allah) rece: “Siđite iz njega oboje - svi! Vi ste jedno drugom neprijatelj.” Pa ako vam dođe od Mene Uputa, te ko bude slijedio Uputu Moju, tad nece zalutati, niti se unesreciti
Verse 124
A ko se okrene od Moje Opomene, pa uistinu ce on imati zivot tjeskoban, a sakupicemo ga na Dan kijameta slijepog
Verse 125
Reci ce: “Gospodaru moj! Zasto si me sakupio slijepog, a vec sam bio onaj koji vidi?”
Verse 126
(Allah) ce reci: “Tako. Dolazili su ti znakovi Nasi, pa si ih zaboravio, i isto tako ces Danas biti zaboravljen!”
Verse 127
A tako cemo platiti onoga ko pretjera i ne bude vjerovao u ajete Gospodara svog. A sigurno je kazna Ahireta zesca i trajnija
Verse 128
Pa zar ih ne upucuje (to) koliko smo prije njih unistili narastaja - hodaju po naseljima njihovim? Uistinu, u tome su znaci za posjednike razuma
Verse 129
A da nije Rijeci prethodne od Gospodara tvog i roka određenog, sigurno bi bila nuzna (kazna)
Verse 130
Zato se strpi nad onim sta govore i slavi sa hvalom Gospodara svog prije izlaska Sunca i prije zalaska njegovog, i neko vrijeme noci - pa slavi (Ga) i krajevima dana, da bi ti bio zadovoljan
Verse 131
I nikako ne upravljaj oci svoje prema onom sta smo dali da uzivaju parovi od njih - sjaju zivota Dunjaa - da bismo ih time iskusali. A opskrba Gospodara tvoga je bolja i trajnija
Verse 132
I naređuj porodici svojoj salat, i istraj na tome. Ne pitamo te za opskrbu: Mi te opskrbljujemo; a ishod je za bogobojaznost
Verse 133
I govore: “Zasto nam ne donese znak od Gospodara svog?” Zar im nije dosao dokaz onoga sta je u listovima pređasnjim
Verse 134
A da smo ih Mi unistili kaznom prije njega, sigurno bi rekli: “Gospodaru nas! Zasto nam nisi poslao poslanika, pa da slijedimo ajete Tvoje, prije no sto smo ponizeni i osramoceni?”
Verse 135
Reci: “Svako je cekalac, zato cekajte! Pa saznacete ko su sljedbenici ravnog puta i ko se upucuje.”