Back to Languages

    Croatian - Chapter 20

    Translation by Unknown

    Verse 1

    Ta. Ha

    Verse 2

    Nismo ti objavili Kur’an da se mucis

    Verse 3

    Nego kao Opomenu za onog ko se boji

    Verse 4

    Objava je od Onog ko je stvorio Zemlju i nebesa visoka

    Verse 5

    Milostivog, na Arsu opstojeceg

    Verse 6

    Njegovo je sta je na nebesima i sta je na Zemlji, i sta je između njih dvoje, i sta je ispod tla

    Verse 7

    A ako si glasan u govoru, pa uistinu, On zna tajnu i skrivenije

    Verse 8

    Allah! Samo je On Bog! Njegova imena su najljepsa

    Verse 9

    A da li ti je stigao hadis o Musau

    Verse 10

    Kad ugleda vatru pa rece porodici svojoj: “Sacekajte! Uistinu, ja sam opazio vatru; mozda cu vam od nje donijeti glavnju, ili cu kod vatre naci uputu.”

    Verse 11

    Pa posto joj stize, bi pozvan: “O Musa

    Verse 12

    Uistinu! Ja, Ja sam Gospodar tvoj! Zato izuj obucu svoju. Uistinu si ti u svetoj dolini Tuwa

    Verse 13

    I Ja sam te odabrao, zato slusaj sta ti se objavljuje

    Verse 14

    Uistinu! Ja, Ja sam Allah! Nema boga osim Mene! Zato Mene obozavaj i obavljaj salat, da Me se sjetis

    Verse 15

    Uistinu, Cas je dolazeci, skori je, tajim ga da bi se platilo svakoj dusi ono zasto se trudila

    Verse 16

    Zato neka te nikako od njega ne odvrati onaj ko u njega ne vjeruje i slijedi strast svoju, pa da stradas

    Verse 17

    A sta je to u desnici tvojoj, o Musa?”

    Verse 18

    Rece: “Ovo je moj stap, oslanjam se na njega i mlatim (lisce) njime ovcama svojim, a imam ja u njemu druge svrhe.”

    Verse 19

    (Allah) rece: “Baci ga, o Musa!”

    Verse 20

    Pa ga baci, tad gle: on zmija, gmize

    Verse 21

    Rece: “Uzmi je i ne boj se. Povraticemo je njenom prvom stanju

    Verse 22

    I stavi ruku svoju pod pazuho svoje, izaci ce bijela, bez nedostatka - znak drugi

    Verse 23

    Da bismo ti pokazali veci od znakova Nasih

    Verse 24

    Idi faraonu! Uistinu, on je prevrsio.”

    Verse 25

    (Musa) rece: “Gospodaru moj! Prosiri mi grudi moje

    Verse 26

    I olaksaj mi stvar moju

    Verse 27

    I razvezi cvor jezika mog

    Verse 28

    (Da) razumiju govor moj

    Verse 29

    I ucini mi wezirom iz porodice moje

    Verse 30

    Haruna, brata mog

    Verse 31

    Pojacaj njime snagu moju

    Verse 32

    I pridruzi ga u stvari mojoj

    Verse 33

    Da Te slavimo mnogo

    Verse 34

    I Tebe spominjemo mnogo

    Verse 35

    Uistinu! Ti si Onaj koji nas vidi.”

    Verse 36

    (Allah) rece: “Vec ti je dato potrazivanje tvoje, o Musa”

    Verse 37

    I doista smo te darovali drugi put

    Verse 38

    Kad smo objavili majci tvojoj sta je objavljeno

    Verse 39

    “Ubaci ga u tabut i baci ga u rijeku, pa ce ga izbaciti rijeka na obalu, uzece ga neprijatelj Moj i neprijatelj njegov.” I bacio sam na te ljubav Svoju, i da budes odgajan pred okom Mojim

    Verse 40

    Kad ode sestra tvoja, pa rece: “Hocete li da vam ukazem na onog ko ce ga odgajati?” Tad smo te vratili majci tvojoj da ohladi oko svoje i ne tuguje. I ubio si dusu, pa smo te oslobodili brige. I iskusavali te kusnjom. Pa si boravio godinama među stanovnicima Medjena, zatim si dosao po odredbi, o Musa

    Verse 41

    I odabrao sam te Sebi

    Verse 42

    “Idi ti i brat tvoj sa znakovima Mojim, i ne popustajte u spominjanju Mom

    Verse 43

    Idite faraonu. Uistinu, on je prevrsio

    Verse 44

    Pa mu recite rijec blagu, da bi se on poucio ili pobojao.”

    Verse 45

    Rekose: “Gospodaru nas! Uistinu! Mi se bojimo da ce na nas preopteretiti ili da ce prevrsiti.”

    Verse 46

    (Allah) rece: “Ne bojte se! Uistinu, Ja sam s vama dvojicom, cujem i vidim

    Verse 47

    Zato mu idite, pa recite: ’Uistinu mi smo dva poslanika Gospodara tvog, pa posalji s nama sinove Israilove, i ne muci ih. Doista smo ti dosli sa znakom od Gospodara tvog. A mir nek’ je na onom ko slijedi Uputu

    Verse 48

    Uistinu, nama je vec objavljeno da ce biti kazna nad onim ko porekne i okrene se.”

    Verse 49

    (Faraon) rece: “Pa ko je Gospodar vas, o Musa?”

    Verse 50

    (Musa) rece: “Gospodar nas je Onaj koji je svakoj stvari dao stvaranje njeno, zatim uputio.”

    Verse 51

    (Faraon) rece: “Pa kakvo je stanje pokoljenja ranijih?”

    Verse 52

    (Musa) rece: “Znanje o njima je u Knjizi kod Gospodara mog. Ne grijesi Gospodar moj, niti zaboravlja

    Verse 53

    Onaj koji je za vas ucinio Zemlju besikom, i utro vam po njoj puteve, i spustio s neba vodu” - pa smo izveli njome parove bilja razlicitog

    Verse 54

    Jedite i napasajte stoku svoju. Uistinu, u tome su znaci za posjednike razuma

    Verse 55

    Od nje smo vas stvorili i u nju vas vracamo, i iz nje cemo vas izvesti drugi put

    Verse 56

    I doista smo mu pokazali znakove Nase, svakog od njih, pa je porekao i odbio

    Verse 57

    (Faraon) rece: “Jesi li nam dosao da nas izvedes iz zemlje nase sa sihrom svojim, o Musa

    Verse 58

    Pa sigurno cemo ti donijeti sihr slican tome; zato utvrdi između nas i tebe rok, necemo ga prekrsiti mi niti ti, na mjestu odgovarajucem.”

    Verse 59

    (Musa) rece: “Rok vas je dan ukrasavanja, i nek se saberu ljudi jutrom.”

    Verse 60

    Pa se faraon okrenu, te skova spletku svoj, zatim dođe

    Verse 61

    Musa im rece: “Tesko vama! Ne izmisljajte protiv Allaha laz, pa da vas kaznom iskorijeni. A doista nece uspjeti ko izmislja.”

    Verse 62

    Zatim su se prepirali o stvari svojoj međusobno i krili sasaptavanje

    Verse 63

    Rekose: “Uistinu, ova dvojica su samo dva carobnjaka, zele da vas izvedu iz zemlje vase sihrom svojim, i uniste tarikat vas najprimjerniji

    Verse 64

    Zato skujte spletku svoju, zatim dođite u saffu. Pa doista ce danas uspjeti ko nadvlada.”

    Verse 65

    Rekose: “O Musa! Ili da bacis, ili da budemo prvi koji baca?”

    Verse 66

    Rece: “Naprotiv, bacite!” Tad gle: od sihra njihovog ucini mu se konopi njihovi i stapovi njihovi - da oni jure

    Verse 67

    Tad Musa osjeti strah u dusi svojoj

    Verse 68

    Rekosmo: “Ne boj se! Uistinu ti, ti ces biti visi

    Verse 69

    I baci to sta je u desnici tvojoj! Progutace ono sta su napravili. Uistinu, napravili su trik carobnjaka, a carobnjak nece uspjeti ma odakle dosao.”

    Verse 70

    Tad se carobnjaci bacise na sedzdu. Rekose: “Vjerujemo u Gospodara Harunovog i Musaovog.”

    Verse 71

    (Faraon) rece: “Povjerovaste li mu prije nego vam dopustih? Uistinu, on je velikan vas koji vas je naucio sihru. Zato cu sigurno odsjeci ruke vase i noge vase unakrst, i sigurno cu vas raspeti na stabla palmi. A sigurno cete saznati koji je od nas zesce kazne i trajnije.”

    Verse 72

    Rekose: “Necemo te odabrati nad onim sta nam je doslo od jasnih dokaza, i Onim ko nas je stvorio, zato sudi sta ces ti presuditi. Samo sudis ovaj zivot Dunjaa

    Verse 73

    Uistinu, mi vjerujemo u Gospodara naseg, da nam oprosti greske nase i ono na sta si nas prisilio od sihra. A Allah je Najbolji i Najtrajniji.”

    Verse 74

    Uistinu, onaj ko dođe Gospodaru svom kao zlocinac, pa uistinu, imace on Dzehennem. Nece umrijeti u njemu, niti zivjeti

    Verse 75

    A ko Mu dođe kao vjernik, vec radio dobra djela, pa ti takvi ce imati stepene visoke

    Verse 76

    Basce Adna ispod kojih teku rijeke, bice vjecno u njima; a to je placa onog ko se ocisti

    Verse 77

    I doista smo objavili Musau: “Kreni sa robovima Mojim nocu, pa udari za njih put suh u moru, ne bojeci se sustizanja, niti se straseci.”

    Verse 78

    Pa ih je slijedio faraon sa vojskama svojim, te ih je od mora prekrilo ono sto ih je prekrilo

    Verse 79

    I zaveo je faraon narod svoj, a nije uputio

    Verse 80

    O sinovi Israilovi! Doista smo vas izbavili od vaseg neprijatelja, i sklopili ugovor s vama (na) desnom obronku Tura i spustili na vas mennu i prepelice

    Verse 81

    “Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili, i ne pretjerujte u tome pa da na vas padne srdzba Moja. A onaj na koga se spusti srdzba Moja, pa doista je propao

    Verse 82

    I uistinu, Ja sam Oprosnik onom ko se pokaje i uzvjeruje i radi dobro, zatim se uputi.”

    Verse 83

    “A sta te je pozurilo od naroda tvog, o Musa?”

    Verse 84

    Rece: “Oni su ti koji su mi na tragu, a pozurio sam Tebi Gospodaru moj, da budes zadovoljan.”

    Verse 85

    Rece: “Pa uistinu, Mi smo vec iskusavali narod tvoj poslije tebe i zaveo ih je Samirijja.”

    Verse 86

    Pa se vrati Musa narodu svom srdit, tuzan. Rece: “O narode moj! Zar vam nije dao Gospodar vas obecanje lijepo? Pa zar vam se oduzio rok, ili zelite da vas snađe srdzba Gospodara vaseg, pa ste mi prekrsili obecanje?”

    Verse 87

    Rekose: “Nismo ti prekrsili obecanje svojom voljom, nego smo mi bili natovareni teretima nakita narodnog, pa smo ih ubacili, te je isto tako bacio Samirijja

    Verse 88

    Pa im je izvadio tele - tijelo, imalo je ono (moc) mukanja, te rekose: “Ovo je bog vas i bog Musaov - ta zaboravio je.”

    Verse 89

    Pa zar ne vide da im ne uzvraca govor, i ne vlada im stetom niti koriscu

    Verse 90

    A doista im je rekao Harun jos prije: “O narode moj! Njime ste samo iskusani. A uistinu, Gospodar vas je Milostivi, zato me slijedite i poslusajte naredbu moju.”

    Verse 91

    Rekli su: “Necemo njemu prestati biti odani dok nam se Musa ne vrati.”

    Verse 92

    Rece: “O Harune! Sta te je zadrzalo kad si ih vidio da lutaju

    Verse 93

    Da me ne slijedis? Pa zar si se suprotstavio naredbi mojoj?”

    Verse 94

    Rece: “O sine majke moje! Ne grabi me za bradu moju, niti glavu moju! Uistinu, ja sam se bojao da ne kazes: ’Razjedinio si sinove Israilove i nisi cekao moju rijec.”

    Verse 95

    Rece: “Pa sta je stvar tvoja, o Samirijja?”

    Verse 96

    Rece: “Opazio sam ono sta nisu spazili, pa sam zgrabio saku (prasine) iz traga izaslanika, te je odbacio; a tako me je navela moja dusa.”

    Verse 97

    Rece: “Onda idi! Pa uistinu, za tebe je da u zivotu govoris: ’Ne dotici.’ I uistinu, ti imas rok koji te nece iznevjeriti. I gledaj ka bogu svom, onom kojem si stalno privrzen: sigurno cemo ga spaliti, zatim cemo ga sigurno potpuno u more rasprsiti

    Verse 98

    Vas Bog je jedino Allah koji - nema boga osim Njega - obuhvata svaku stvar znanjem.”

    Verse 99

    Tako tebi kazasmo neke vijesti, ono sto je vec prethodilo, a doista smo ti dali od Nas Opomenu

    Verse 100

    Ko se od nje odvrati, pa uistinu ce on na Dan kijameta nositi teret

    Verse 101

    Vjecno ce biti u njemu. A zlo je opterecenje za njih na Dan kijameta

    Verse 102

    Dan kad se puhne u sur, i saberemo zlocince Tog dana modre

    Verse 103

    Tiho ce međusobno govoriti: “Ostali ste samo deset.”

    Verse 104

    Mi smo Najbolji znalac onog sta ce govoriti, kad rekne tarikatom najprimjerniji njihov: “Ostali ste samo dan.”

    Verse 105

    I pitaju te o planinama, pa reci: “Smrvit ce ih Gospodar moj u prasinu drobljenjem

    Verse 106

    Te ih ostaviti ravnicom, pustopoljinom

    Verse 107

    Neces vidjeti na njoj iskrivljenost, niti neravninu.”

    Verse 108

    Tog dana slijedit ce pozivaca, kojem nema odstupanja i stisace se glasovi Milostivom, pa neces cuti, izuzev sapat

    Verse 109

    Tog dana nece koristiti posredovanje, izuzev kome dozvoli Milostivi, i zadovolji njegova rijec

    Verse 110

    Zna sta je ispred njih i sta je iza njih, a ne obuhvataju to znanjem

    Verse 111

    I ponizice se lica Zivom, Samoopstojecem. A doista nece uspjeti ko je nosio zulm

    Verse 112

    A ko je radio dobra djela, a on bio vjernik, pa nece se bojati zulma, niti zakidanja

    Verse 113

    I tako smo ga objavili - Kur’an na arapskom, i izlozili u njemu neke prijetnje, da bi se oni pobojali, ili da im pobudi opomenu

    Verse 114

    Pa uzvisen neka je Allah, Vladar, Istinski! I ne zuri s Kur’anom prije no sto ti se okonca objavljivanje njegovo, i reci: “Gospodaru moj, uvecaj mi znanje!”

    Verse 115

    I doista smo obavezali Adema ranije, pa je zaboravio i nismo nasli u njega odlucnosti

    Verse 116

    I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedzdu Ademu”, pa ucinise sedzdu, izuzev Iblisa; odbio je

    Verse 117

    Tad rekosmo: “O Ademe! Uistinu je ovo neprijatelj tebi i zeni tvojoj. Zato neka vas nikako ne izvede iz Dzenneta, pa da se mucis

    Verse 118

    Uistinu, za tebe je da neces gladniti u njemu, niti ogoliti

    Verse 119

    I da ti u njemu neces ozedniti, niti suncu izlozen biti.”

    Verse 120

    Tad mu dosapnu sejtan. Rece: “O Ademe! Hoces li da ti ukazem na drvo besmrtnosti i carstvo koje nece nestati?”

    Verse 121

    Pa njih dvoje pojedose od njega, te im se ukazase sew’ati njihovi, i pocese po sebi krpiti (siti) nesto lisca dzennetskog. I nije poslusao Adem Gospodara svog, pa je skrenuo

    Verse 122

    Zatim ga je odabrao Gospodar njegov, pa mu oprostio i uputio

    Verse 123

    (Allah) rece: “Siđite iz njega oboje - svi! Vi ste jedno drugom neprijatelj.” Pa ako vam dođe od Mene Uputa, te ko bude slijedio Uputu Moju, tad nece zalutati, niti se unesreciti

    Verse 124

    A ko se okrene od Moje Opomene, pa uistinu ce on imati zivot tjeskoban, a sakupicemo ga na Dan kijameta slijepog

    Verse 125

    Reci ce: “Gospodaru moj! Zasto si me sakupio slijepog, a vec sam bio onaj koji vidi?”

    Verse 126

    (Allah) ce reci: “Tako. Dolazili su ti znakovi Nasi, pa si ih zaboravio, i isto tako ces Danas biti zaboravljen!”

    Verse 127

    A tako cemo platiti onoga ko pretjera i ne bude vjerovao u ajete Gospodara svog. A sigurno je kazna Ahireta zesca i trajnija

    Verse 128

    Pa zar ih ne upucuje (to) koliko smo prije njih unistili narastaja - hodaju po naseljima njihovim? Uistinu, u tome su znaci za posjednike razuma

    Verse 129

    A da nije Rijeci prethodne od Gospodara tvog i roka određenog, sigurno bi bila nuzna (kazna)

    Verse 130

    Zato se strpi nad onim sta govore i slavi sa hvalom Gospodara svog prije izlaska Sunca i prije zalaska njegovog, i neko vrijeme noci - pa slavi (Ga) i krajevima dana, da bi ti bio zadovoljan

    Verse 131

    I nikako ne upravljaj oci svoje prema onom sta smo dali da uzivaju parovi od njih - sjaju zivota Dunjaa - da bismo ih time iskusali. A opskrba Gospodara tvoga je bolja i trajnija

    Verse 132

    I naređuj porodici svojoj salat, i istraj na tome. Ne pitamo te za opskrbu: Mi te opskrbljujemo; a ishod je za bogobojaznost

    Verse 133

    I govore: “Zasto nam ne donese znak od Gospodara svog?” Zar im nije dosao dokaz onoga sta je u listovima pređasnjim

    Verse 134

    A da smo ih Mi unistili kaznom prije njega, sigurno bi rekli: “Gospodaru nas! Zasto nam nisi poslao poslanika, pa da slijedimo ajete Tvoje, prije no sto smo ponizeni i osramoceni?”

    Verse 135

    Reci: “Svako je cekalac, zato cekajte! Pa saznacete ko su sljedbenici ravnog puta i ko se upucuje.”