Croatian - Chapter 54 - Al-Qamar

Priblizio se cas i razdvojio Mjesec

A ako vide znak, okrecu se i govore: “Sihr neprestani!”

I porekli su i slijedili strasti svoje; a svaka stvar (ima) kraj

I vec im je od vijesti doslo ono u cemu je preventiva

Mudrost savrsena - pa ne koriste opomene

Zato se okreni od njih! Na dan kad pozove pozivac stvari ruznoj

Oborenih pogleda svojih izaci ce iz kabura, kao da su oni skakavci rastrkani

Zureci k pozivacu. Govorice nevjernici: “Ovo je dan tezak.”

Porekao je prije njih narod Nuhov: tad su porekli roba Naseg i rekli: “Luđak”, i otjeran je bio

Tad je pozvao Gospodara svog: “Ja sam porazen, zato pomozi.”

Pa smo otvorili kapije neba sa vodom lijucom

I dali da provrije zemlja izvorima; pa se susrela voda na stvari vec predodređenoj

I nosili smo njega na (lađi) od samih dasaka i klinaca

Plovila je pred ocima Nasim; placa za onog ko je bio zanijekan

I zaista smo to ostavili znakom; pa ima li iko poucen

Pa kakva je bila kazna Moja i opomene Moje

I zaista smo olaksali Kur’an za pouku, pa ima li iko da se pouci

Porekao je Ad; pa kakva je bila kazna Moja i opomene Moje

Uistinu! Mi smo poslali na njih vjetar ledeni u danu nesrece neprestajuce

Cupao je ljude kao da su oni debla palmi izvaljena

Pa kakva je bila kazna Moja i opomene Moje

I zaista smo olaksali Kur’an za zikr, pa ima li iko ko zikri

Poricao je Semud opomene

Pa su rekli: “Zar smrtnika - od nas jednoga - njega slijedimo? Uistinu, mi bismo tad bili u zabludi i bezumlju

Zar da njemu bude spustena Opomena između nas? Naprotiv, on je lazov drski!”

Saznat ce sutra ko je lazov drski

Uistinu! Mi im saljemo devu iskusenjem, zato ih promatraj i strpi se

I obavijesti ih da ce biti dioba vode među njima. Svakom pojenju bice se prisutno

Tad pozvase druga svog, pa uze (mac), te (je) rani

Pa kakva je bila kazna Moja i opomene Moje

Uistinu! Mi smo poslali na njih krik jedan, pa bijahu kao suharci graditelja tora

A zaista smo olaksali Kur’an za podsjecanje, pa ima li iko ko se podsjeca

Uistinu! Mi smo poslali na njih pjescanu oluju, izuzev porodice Lutove. Spasili smo ih u ranu zoru

Blagodat od Nas. Tako nagrađujemo ko zahvaljuje

I doista ih je upozorio na udar Nas, pa su sumnjali u opomene

I doista su od njega htjeli goste njegove, pa smo zaslijepili oci njihove: “Ta iskusite kaznu Moju i opomene Moje!”

I doista, pogodila ih je jutrom kazna trajna

Pa iskusite kaznu Moju i opomene Moje

I doista smo olaksali Kur’an za pouku, pa ima li iko ko se poucava

A doista su ljudstvu faraonovu dosle opomene

Porekli su znakove Nase, sve njih, pa smo ih dograbili grabljenjem Svemocnog, Snaznog

Jesu li nevjernici vasi bolji od takvih, ili imate imunitet u zeburima

Zar kazu: “Mi smo skup pobjednicki?”

Bice porazen skup, i okrenut ce leđa

Naprotiv! Cas je obecano vrijeme njihovo, a Cas ce biti tezi i gorci

Uistinu! Zlocinci ce u zabludi i bezumlju biti

Na Dan kad budu dovuceni u vatru na licima svojim: “Iskusite dodir sekara!”

Uistinu! Mi smo svaku stvar stvorili po mjeri

A komanda Nasa je samo jedna, kao sijev oka

I doista smo unistili pobornike vase; pa ima li iko ko se poucava

A svaku stvar koju su ucinili, u zeburima je

I sve malo i veliko, zapisano je

Uistinu, bogobojazni ce u bascama i rijekama biti

U sjedistu Istine, kod Vladara Svemocnog