Croatian - Chapter 54 - Al-Qamar

Priblizio se cas i razdvojio Mjesec

A ako vide znak, okrecu se i govore: “Sihr neprestani!”

I porekli su i slijedili strasti svoje; a svaka stvar (ima) kraj

I vec im je od vijesti doslo ono u cemu je preventiva

Mudrost savrsena - pa ne koriste opomene

Zato se okreni od njih! Na dan kad pozove pozivac stvari ruznoj

Oborenih pogleda svojih izaci ce iz kabura, kao da su oni skakavci rastrkani

Zureci k pozivacu. Govorice nevjernici: “Ovo je dan tezak.”

Porekao je prije njih narod Nuhov: tad su porekli roba Naseg i rekli: “Luđak”, i otjeran je bio

Tad je pozvao Gospodara svog: “Ja sam porazen, zato pomozi.”

Pa smo otvorili kapije neba sa vodom lijucom

I dali da provrije zemlja izvorima; pa se susrela voda na stvari vec predodređenoj

I nosili smo njega na (lađi) od samih dasaka i klinaca

Plovila je pred ocima Nasim; placa za onog ko je bio zanijekan

I zaista smo to ostavili znakom; pa ima li iko poucen

Pa kakva je bila kazna Moja i opomene Moje

I zaista smo olaksali Kur’an za pouku, pa ima li iko da se pouci

Porekao je Ad; pa kakva je bila kazna Moja i opomene Moje

Uistinu! Mi smo poslali na njih vjetar ledeni u danu nesrece neprestajuce

Cupao je ljude kao da su oni debla palmi izvaljena

Pa kakva je bila kazna Moja i opomene Moje

I zaista smo olaksali Kur’an za zikr, pa ima li iko ko zikri

Poricao je Semud opomene

Pa su rekli: “Zar smrtnika - od nas jednoga - njega slijedimo? Uistinu, mi bismo tad bili u zabludi i bezumlju

Zar da njemu bude spustena Opomena između nas? Naprotiv, on je lazov drski!”

Saznat ce sutra ko je lazov drski

Uistinu! Mi im saljemo devu iskusenjem, zato ih promatraj i strpi se

I obavijesti ih da ce biti dioba vode među njima. Svakom pojenju bice se prisutno

Tad pozvase druga svog, pa uze (mac), te (je) rani

Pa kakva je bila kazna Moja i opomene Moje

Uistinu! Mi smo poslali na njih krik jedan, pa bijahu kao suharci graditelja tora

A zaista smo olaksali Kur’an za podsjecanje, pa ima li iko ko se podsjeca

Poricao je narod Lutov opomene

Uistinu! Mi smo poslali na njih pjescanu oluju, izuzev porodice Lutove. Spasili smo ih u ranu zoru

Blagodat od Nas. Tako nagrađujemo ko zahvaljuje

I doista ih je upozorio na udar Nas, pa su sumnjali u opomene

I doista su od njega htjeli goste njegove, pa smo zaslijepili oci njihove: “Ta iskusite kaznu Moju i opomene Moje!”

I doista, pogodila ih je jutrom kazna trajna

Pa iskusite kaznu Moju i opomene Moje

A doista su ljudstvu faraonovu dosle opomene

Porekli su znakove Nase, sve njih, pa smo ih dograbili grabljenjem Svemocnog, Snaznog

Jesu li nevjernici vasi bolji od takvih, ili imate imunitet u zeburima

Zar kazu: “Mi smo skup pobjednicki?”

Bice porazen skup, i okrenut ce leđa

Naprotiv! Cas je obecano vrijeme njihovo, a Cas ce biti tezi i gorci

Uistinu! Zlocinci ce u zabludi i bezumlju biti

Na Dan kad budu dovuceni u vatru na licima svojim: “Iskusite dodir sekara!”

Uistinu! Mi smo svaku stvar stvorili po mjeri

A komanda Nasa je samo jedna, kao sijev oka

I doista smo unistili pobornike vase; pa ima li iko ko se poucava

A svaku stvar koju su ucinili, u zeburima je

I sve malo i veliko, zapisano je

Uistinu, bogobojazni ce u bascama i rijekama biti

U sjedistu Istine, kod Vladara Svemocnog